Mjesec dana nakon što je HZJZ upozorio da se i u Hrvatskoj mogu pojaviti slučajevi majmunskih boginja, zabilježen je prvi.
Muškarac je nakon puta u inozemstvo dobio simptome koji su PCR testom potvrđeni kao majmunske boginje. Ima blage simptome i u kućnoj je izolaciji. Epidemiolozi HZJZ-a pojasnili su ključne detalje ove bolesti i kako se ponašati ako dođe do nje.
Odakle virus potječe?
Prirodnim rezervoarom virusa smatraju se neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini u zemljama centralne i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. Bolest prelazi na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja putem sluznica ili oštećene kože čovjeka. Također, može se prenijeti ugrizom ili ogrebotinom bolesne životinje.
Kako se prenosi među ljudima?
S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga. Bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo bliski kontakt s bolesnikom, a većina oboljelih su iz MSM populacije (muškarci imaju spolne odnose s muškarcima).
Je li ovo prvi put da se šire izvan Afrike?
Povremeno su se majmunske boginje javljale izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt (dijelile kućanstvo, njegovale ih…). U SAD-u je 2003. godine zabilježena jedna epidemija majmunskih boginja među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima (glodavac), koji su se bili zarazili od glodavaca uvezenih iz Gane. U posljednje četiri godine sporadično su se javljale u Izraelu, UK i Singapuru.
Zašto se majmunske boginje ne mogu iskorijeniti cijepljenjem?
Velika je razlika između velikih boginja i majmunskih boginja u tome što su velike boginje bile antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zahvaljujući toj činjenici, bolest se mogla cijepljenjem iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga ne bi bilo moguće iskorijeniti bolest čak i da postoji efikasno cjepivo.
Zašto se masovno ne cijepimo?
Prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka je puno manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su puno manje zarazne od velikih boginja. To je razlog zbog kojega se kod sporadičnih epidemija majmunskih boginja ne pribjegava masovnom cijepljenju cjepivom protiv velikih boginja.
Koji su simptomi?
Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, zimicom, umorom, iscrpljenošću, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova, a trećeg ili četvrtog dana i osipom koji liči na onaj koji se javlja kod vodenih kozica.
Koliko traje izolacija?
Oboljela osoba treba ostati izolirana za vrijeme trajanja bolesti dok god kraste, koje su dio osipa, ne otpadnu. Za vrijeme izolacije oboljela osoba treba ostati u odvojenoj sobi i ne smije dijeliti predmete s ostalim članovima kućanstva (npr. odjeću, posteljinu, ručnike, pribor za jelo, tanjure, čaše). Također se treba suzdržati od seksualne aktivnosti i bliskog fizičkog kontakta dok se osip ne povuče. Posebno treba izbjegavati bliski kontakt s osobama oslabljenog imunosustava, malom djecom, trudnicama i, iz opreza, s kućnim ljubimcima.
Kako se liječi?
Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe za dva do četiri tjedna. Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu od majmunskih boginja, ali ne zna se koliko dugo traje ta zaštita, tako da ne znamo koristi li danas nama koji smo se cijepili protiv velikih boginja. Cijepljenje protiv velikih boginja je krajem 70-ih i početkom 80-ih godina ukinuto svuda u svijetu, nakon proglašenja eradikacije velikih boginja.
Kako se ponašati ako smo kontakt ili ukućanin oboljelog?
Bliski kontakti oboljelih trebaju pratiti svoje zdravstveno stanje 21 dan od zadnjeg kontakta s oboljelom osobom – mjeriti tjelesnu temperaturu dva puta dnevno i u slučaju pojave simptoma javiti se liječniku ili epidemiologu. Za to vrijeme treba izbjegavati bliski fizički kontakt s malom djecom, trudnicama i imunokompromitiranim osobama, kod kojih je povećan rizik od težih oblika bolesti.
Članovi obitelji i osobe koje njeguju oboljelu osobu ne smiju dirati promjene na koži golim rukama, već trebaju nositi jednokratne rukavice i održavati higijenu ruku (pranje i dezinfekcija). Preporučljivo je da nose masku kad su u blizini oboljele osobe. U prostoriji u kojoj boravi oboljela osoba treba se za vrijeme bolesti spriječiti podizanje prašine (ne koristiti usisivač, ne mesti na suho, ne koristiti ventilator). Čišćenje prostorije treba provoditi vlažnom krpom s uobičajenim sredstvima za čišćenje, a povremeno treba dezinficirati površine tijekom bolesti i nakon završetka bolesti.
Odjeću i posteljinu oboljeloga se ne smije rastresati, već treba pažljivo bez podizanja prašine staviti u najlonsku vreću do pranja. Odjećom i posteljinom oboljele osobe treba rukovati s rukavicama i maskom.
>> VIDEO U Hrvatskoj potvrđen prvi slučaj majmunskih boginja, pacijent ima blaži oblik
Sve što trebate znati ? Ne mećen se u te ne meći se ume