Od pitanja tko je likvidirao Ivu Pukanića i Nikolu Franjića, za
policiju je mnogo važnije da ustanovi – zašto? Kad istražitelji
dođu do odgovora na to pitanje, vjerojatno će doći i do onog što je
ključ svake, pa tako i ove policijske istrage – motiva.
Ništa nije isključeno
Da je to i policiji jasno, bilo je vidljivo već iz prvih službenih
izjava i reakcija koje su ponovljene više puta proteklih dana – u ovoj
fazi istrage nijedan motiv, od onog najbanalnijeg pa do onog iz sfere
organiziranog kriminala, ne može se isključiti. I zbog toga zapravo ne
bi trebalo nikoga čuditi što je policijska istraga usmjerana na više
razina – traže se neposredni počinitelj(i) te naručitelj – ali se isto
tako preispituju i svi aspekti Pukanićeva života.
To prije svega znači da policija u širokom krugu obavijesnih razgovora
koje obavlja treba ili namjerava razgovarati sa svim onim ljudima s
kojima je Pukanić bio u obiteljskim, prijateljskim te poslovnim
odnosima.
U tom dijelu istrage neki od tih ljudi, prvenstveno oni iz najbližeg
Pukanićeva kruga, policiji bi možda mogli dati korisne podatke,
pogotovo ako im je pričao da se boji za svoj život te otkud ta bojazan
dolazi. No s obzirom na specifičan stil života kojim je živio, te
kontroverzije koje su se oko njega plele, policiji zasigurno neće biti
jednostavno dokučiti tko bi od Pukanićeve smrti imao najviše koristi,
odnosno kome bi ta i takva smrt mogla biti eventualna poruka i
upozorenje.
Mnoga medijska nagađanja proteklih dana, koje ni policija neće moći
zanemariti, vrtjela su se oko toga da bi i počinitelj i naručitelj
likvidacije mogao doći iz Pukanićeva poslovnoga kruga. Odnosno iz kruga
onih ljudi kojima se Pukanić u svojim tekstovima bavio. A raspon
mogućih sumnjivaca tu je poprilično širok, budući da je Pukanić preko
Nacionala otvorio mnoge afere, na neki način upropastio mnoge živote te
zasigurno tako mnogima stao na žulj.
Duhanska mafija
Prije svega odnosi se to na razotkrivanje tzv. duhanske mafije u Srbiji
i Crnoj Gori. Pukanić je tako sustavno prozivao razne ljude,
objavljujući i dokaze o njihovoj umiješanosti u krijumačarenje
cigareta, a u tome je išao toliko daleko da je kao najvećeg “mafijaša”
u tom segmentu označio Milu Đukanovića, sadašnjeg crnogorskog
premijera.
Možda upravo zbog Pukanićevih opetovanih tekstova, Đukanović se u
jednom trenutku zbog cigareta našao i pod istragom talijanskih
istražnih tijela, uspjevši se na koncu ipak izvući bez konkretne
optužnice. Nadalje, pišući o tim i takvim poslovima, Pukanić se očešao
i o ubijenog srbijanskog premijera Zorana Đinđića, a mnogi u Srbiji to
su shvatili kao da je upravo Pukanić svojim pisanjem na neki način
pripremio ozračje za ubojstvo Đinđića.
Zbog toga je on u Srbiji bio javno prozivan, a on sam pak navodno se
srbijanskim medijima žalio da strahuje od “zemunskoga klana”. Čak su se
pojavile i špekulacije da je ta svoja strahovanja podijelio i sa
srbijanskom policijom, no u MUP-u kažu kako oni takvih podataka –
nemaju. U kontekstu “zemunskoga klana” pojavljuje se i ime Sretka
Kalinića, jednog od najtraženijih srbijanskih bjegunaca, no naša
policija već dva dana izbjegava odgovoriti je li od srbijanskih kolega
zatražila provjere napisa u njihovim medijima da bi iza Pukanićeve
likvidacije mogao stajati upravo – Kalinić.
Nadalje, Pukanić je osim o mafijašima svih nacionalnosti počesto pisao
i o gospodarstvenicima, poltičarima, tajkunima te na kraju
obavještajcima, razotkrivajući ne baš lijepe tajne. Možda se u nekim od
tih tekstova krije motiv njegove beskrupolozne likvidacije, a na
policiji je da u moru špekulacija nađe jasne tragove i – počinitelja.
Namješteno prvenstvo
Policija u svojoj istrazi zasigurno neće moći zaobići ni Pukanićeve interese i poslove u nogometnom miljeu. Bio je jedan od kandidata za predsjednika Hrvatskoga nogometnog saveza, a Nacional je svojevremeno razotkrio i aferu s namještanjem domaćega nogometnog prvenstva. Iako je malo vjerojatno da je u pozadini svega nogomet i poslovi oko nogometa, ni to se ne može zanemariti.
Obavještajna zajednica
U medijskim analizama navodi se i da je način na koji je Pukanić ubijen zapravo potpis nekih obavještajnih zajednica. Pukanić je u Nacionalu o obavještajcima i njihovim poslovima mnogo i svašta pisao, a neke strane službe zasigurno nisu blagonaklono gledale na njegovo razotkrivanje njihovih pozicija. Kada se tu dodaju obavještajni interesi oko trgovine oružjem, mogućih motiva za ubojstvo zasiguno ne nedostaje.
