Titulu osobe godine 2023. Večernjeg lista osvojila je Dina Levačić (27), naša plivačka maratonka koja je preplivala i La Manche, Gibraltarska vrata, Moloka'i na Havajima, Tsugaru u Japanu pa i mostove Manhattana u New Yorku...
– Hvala puno žiriju na tituli osobe godine, ponosna sam, kako neću biti – primala je Dina nagradu od glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića te Žarka Ivkovića, predsjednika žirija Večernjeg lista za izbor osobe godine.
– Večernjakov izbor za osobu godine je i test vremena, a uvijek mi je drago kada Večernji list prepozna nekog pojedinca prije nego što ga je prihvatilo i prigrlilo šire društvo. U proteklih 13 godina, otkako se provodi izbor, to se već događalo u više navrata, no ponekad osoba godine postaje i kao šira refleksija društvene podrške, kao kad je pobijedio Zlatko Dalić, osoba koja je prepoznata u širokom društvenom kontekstu. Pobjeda Dine Levačić nije se zasnivala na kliku, već na procjenama profesionalnih i ljudskih vrijednosti osobe stručnoga žirija koji je i birao osobu godine – kazao je prvi čovjek Večernjeg lista Dražen Klarić, a šef žirija Žarko Ivković dodao:
Dinu nismo izabrali samo kao nevjerojatno uspješnu sportašicu, već kao osobu koja je uspješna na svim područjima, a ne samo na jednom. Upisala je doktorat na Medinskom fakultetu u Splitu, radi niz humanitarnih akcija, pomaže drugima kad god se pruži prilika, i ona ne da je samo ponos Hrvatske, već je i uzor mladim ljudima. Neposredna je, vrlo draga osoba, i neobično je da ovako naizgled krhka osoba ostvaraju tako svjetski vrijedne rezultate, da savladava toliko udaljenosti u oceanima i grubim morima. Divim joj se, ja sam u moru najviše otplivao 500 metara od obale, pa se brzo vratio – govori Ivković.
>> GALERIJA Velika fotogalerija: Brojni poznati uživali su na glamuroznom partyju povodom dodjele Ruža najtrofejnijima
Dina Levačić za čitatelje Večernjeg lista ispričala je svoju životnu priču.
Svojeglava sam, ali otkako sam bila dijete, željela sam napraviti sve sama i sve do kraja. Makar to bila i sitnica. Već s devet godina sam isplivala svoj prvi maraton, zaljubila sam se u istraživanje mora, i bila uzbuđena kao djevojčica pričati svojim roditeljima, majci Željani i tati Mladenu što sam sve vidjela u moru. Znatiželja me vukla sve dalje i dalje od obale. Željela sam otkrivati more, a to sam mogla plivanjem – priča Dina pa nastavlja:
Ponosna sam na to do kuda me plivanje odvelo u životu, izgradili su me kao osobu ti sati i sati, dani i dani, mjeseci i godine u vodi. Naravno, nije plivanje jedino što radim u životu, ali je veliki dio mog života. Da nije bilo plivanja, život bi drugačije izgledao, tko za gdje bih bila sada.
Gdje ste naučili plivati?
Na otoku Istu. Otamo je bio djed Stipe. I tamo sam naučila plivati. Imam sreću što me nitko od mojih, ni roditelji, ni djed ni bake Elenka i Mara, nije strašio s morem. Nikad nisam od njih čula "Dina, nemoj duboko": Nikad me nisu plašili da bi mi se u moru moglo dogoditi nešto loše, već su me poticali da istražujem. I nemam iracionalni strah od mora ili dubina, ali imam poštovanje prema plavetnilu. Skakala sam s didom u more, pa mu dodavala konope od vrša. I tu je krenulo...
Nagrade stižu sa svih strana, koliko vam one znače?
Nagrade su super, ali meni je najveća nagrada bila kada je jedna curica dobila ime po meni. I ona se zove Dina! I to je nešto što me gura dalje, da u godinama koje dolaze i ta djevojčica, ali i njezini roditelji mogu biti ponosni na onu djevojku po kojoj je dobila ime.
Ušli ste i u Guinnessovu knjigu rekorda, za koji uspjeh?
Najmlađa koja je preplivala "Oceanovih sedam" – svih sedam plivačkih maratona, točno na svoj 27. rođendan.
>> VEČERNJI TV Dina Levačić prije skoro godinu dana preplivala 'Oceanovih sedam': Struje su bile nemilosrdne
Na kojem kontinentu niste plivali?
Nisam plivala samo na Antarktici. Ona je tek ostala... Plivala sam i u Meksiku, Argentini, SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji, Makedoniji, Italiji, na Novom Zelandu, ali i Japanu. I privilegirana sam što sam vidjela mjesta koja obični turisti u tim zemljama neće moći. Daljinsko plivanje nije samo natjecanje, ima mogućnosti upoznavati lokalne ljude, plivače, svoje domaćine...
U vodi ste sami. Kako je kod plivanja kad vas uhvati kriza, nema vas tko podići, dati vam malo vjetra u leđa, opustiti vas?
Idealno ne postoji, a kriza će se javiti sigurno. U svakom plivanju dogodi se trenutak u kojem bude teško. I to je presudno. Ako plivam 11 sati, bit će tih pet minuta ili možda nekoliko sekundi kada mi je najteže. Mogu ja biti deset puta fizički spremna više nego što je potrebno, ali ako u glavi nisam spremna, prijeti mi da odustanem i popnem se na čamac koji me prati. Neki puta te krize traju duže, neki puta kraće, ali nikad ne možeš planirati što te čeka. Počela sam prva velika preplivavanja raditi kao 21-godišnjakinja, sada čekam uskoro 28. rođendan, pa i iskustvo pomaže.
Gdje vam je bilo teško? Gdje su stvari krenule, ako to možemo reći, u vodi - nizbrdo?
Na Havajima sam krenula plivati po noći. U more sam uskočila oko 18:30, a noć je brzo pala, a počeli su valovi i do četiri metra. Postala mi je muka, u glavi mi se mantalo, bila sam u mrklome mraku, usred Pacifika. Nisam znala što je gore, a što je dolje, samo me nosilo. I uplivala sam u tim trenucima u jato žarnjaka, koji su poput meduza. Zovu se modri loptaš, i jedna te opeče tako bolno, a ja sam uletjela u cijelu nakupinu. Peklo je, plakala sam u vodi, jecala... Pokaj mene bila je iskusna kajakašica, koja mi je rekla "Boli, znam. Ali, smiri se. Samo te boli, proći će, super plivaš". I sama sam si rekla "Ajde, izdrži još pet minuta". Pa još pet. Pa počela razmišljati kako mi barem nije više muka od velikih valova, te da samo peče. Na kraju, plivala sam još osam sati...
POVEZANI ČLANCI:
O čemu razmišljate dok ste u vodi? Nema mobitela, nema televizije, nema slušalica u ušima...
Mi maratonski plivači koji preplivavamo velike dionice, posebna smo sorta ljudi. Mi sami sebe mrzimo tijekom plivanja, te se pitamo "Što mi je ovo trebalo, što sam sebi radim?" Uostalom, naš je sport jedan od posljednjih na svijetu u kojem vam novac - ne pomaže. Imam jedan kostim, jednu kapu, jedne naočale i čepiće za uši. I to je to. Mogu imati milijarde, ali nema tog skupocjenog kostima koji će mi pomoći da isplivam sljedećih 30 kilometara. Imam dvije ruke, i dvije noge. I to je to. Upravo je to ljepota mog sporta, ali i zajednica koja me podržava, jer zna koji su to napori kroz koje prolazimo. A o čemu razmišljam? Zamislite da se vozite autobusom, nemate mobitel ni knjigu, te gledate kroz prozor autobusa. Razmišljate o svemu i ni o čemu... Što god vam padne na pamet.
Tko je sve uz vas na moru?
Majka Željana je uvijek negdje u blizini, u pratećem je brodu. I tu sam sigurna, jer ona će prva prepoznati ako nešto sa mnom nije u redu. Prati me često i otac Mladen, sestra Damjana s kojom sam počela plivati. Tada je i meni briga manje, jer znam da oni na mene paze.
Srećete li u oceanima i kitove?
Vratila sam se iz Južne Afrike, i tamo sam plivala na otvorenom moru, na kojima ima i tuljana, i kitova, i pingvina. Ja sam, plivajući, vidjela tek jednog tuljana. Ali, oni s broda više vide, oni su vidjeli i kitove. Često mi se zna dogoditi da vidim pticu koja me prati. Kad sam plivala na Sjevernom kanalu, pratio me jedan galeb. Odletio bi 50 metara, pa me pričekao. Pa kad bih ja doplivala, on bi otišao malo dalje, pa me opet čekao. Kad sam plivala na Novom Zelandu, pratio me jedan albatros.
Koliko je opasno biti u takvim morima, plivali ste i na 13 stupnjeva satima?
Srećom, nikad nisam završila u bolnici...
S koliko torbi izlazite iz kuće?
Najmanje tri torbe. I plivam gotovo svaki dan. Ili bazen, ili more. Uspijem se organizirati, ali imam mnogo interesa, obaveza, želim iskoristiti svaki trenutak dana.
>> GALERIJA Dina Levačić u svojim Mravincima dočekana uz baklje. Najmlađa je preplivala Oceanovih sedam
Koji su novi pothvati pred vama?
Projekt 104 Dalmatinca, ideja je da preplivam već ove godine 104 dalmatinska otoka, otočića i hridi. Imat će dakako humanitarni karakter, zainteresirani će moći "kupiti" otoke, koje ću ja oplivati, donirati pojedini iznos, a prikupljena sredstva ići će za projekte koji se na otocima već provode za boljitak tamošnjeg stanovništva, ali bit će to i promidžba našim susjedima iz Dalmacije, ostalih dijelova zemlje i strancima što sve Dalmacija nudi. Važno je napomenuti da je očuvanje mora itekako bitno, jer mnogi misle kako tamo daleko na Palagruži, usred ničega, nema smeća. Ali, nagledala sam se plivajući tamo i smeća i plastike. Moramo biti pažljivi prema okolišu, ako mi nećemo, pa tko će drugi?
Upisali ste doktorat na Medicinskom fakultetu u Splitu, kakva vam je karijera u medicini?
Završila sam u Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Zagrebu, radila sam u splitskom Centru za odgoj i obrazovanje "Juraj Bonačić", volim pomagati djeci s poteškoćama u razvoju, a sad sam nešto više od godine dana na Medicinskom fakultetu u Splitu. Doktorat će mi biti - o maratonskom plivanju, dakako! Plivam često u humanitarne svrhe, a želim promovirati one kojima to treba, koji nisu pod svjetlima reflektora. Glavno je ljudima pomoći, to mi je, na kraju priče i - struka...
Preplivala je lani Cookov prolaz na Novom Zelandu i na svoj 27. rođendan postala najmlađa žena koja je preplivala "Oceanovih sedam" - svih sedam plivačkih maratona: Catalinu u Kaliforniji, La Manche, Moloka'i na Havajima, Tsugaru u Japanu, Gibraltarska vrata i Sjeverni kanal između Sjeverne Irske i Škotske. Ukupno 224 kilometra za 66 sati i 18 minuta. To su dosad ostvarili samo 23 plivačice i plivača. Lani je preplivala i Bristolski kanal, čime je postala 12. osoba na svijetu koja je ostvarila Original trostruku krunu (uz Sjeverni kanal i La Manche), s najbržim kumuliranim vremenom za žene i najbrže otplivanom rutom. Ujedno je šesta osoba i druga žena koja je za 90 dana isplivala trostruku krunu daljinskog plivanja, mostove Manhattana u New Yorku, kalifornijski zaljev od otoka Cataline do San Pedra i La Manche. Isplivala je i Hernandarias Parana, 88 km dug maraton u rijeci Parani, najduži na svijetu. U konkurenciji za osobu 2023. godine bili su i političar Branko Bačić, liječnica Sanja Ćosić, liječnik Hrvoje Gašparović, psihologinja Valerija Kanđera, matematičari Vjekoslav Kovač i Adran Beker, profesor Igor Legaz, pijanist Jan Janković, književnik Kristian Novak te poduzetnik Damir Sobol, no životna priča i uspjesi Dine Levačić osvojila su - Večernjakov žiri...
Tko je bio u žiriju 13. Večernjakova izbora
Osobu 2023. godine birao je jedanaesteročlani žiri Večernjeg lista, a čine ga: profesor na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Dragan Bagić, profesorica političke komunikacije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Marijana Grbeša, profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Pero Lučin, stručnjak za odnose s javnošću i imidž i profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Božo Skoko, znanstvenica i predstojnica Klinike za kožne i spolne bolesti KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu akademkinja Mirna Šitum, znanstvenica Ekonomskog instituta u Zagrebu Maruška Vizek te Večernjakovi urednici i novinari: Ljubica Gatarić, Milan Ivkošić, Marinko Jurasić, Stela Lechpammer i Žarko Ivković, koji je predsjednik žirija.
3 riječi - kapa do poda!