Sa smiješkom od uha do uha sigurno je klimao glavom u znak odobravanja. Pozorno je slušao svaku riječ engleskog. Kao da razumije. Da bismo utvrdili gradivo, na papiru smo napisali što želimo jesti. Mladi Nepalac zgrabio je taj komad papira i s još većim osmijehom okrenuo se na peti i pojurio prema kuhinji sumnjivih sanitarnih uvjeta. Neće valjda pogriješiti.
Troje od šestero dobilo je ono što su naručili. Pedeset posto čak i nije loša prolaznost, a glad ne bira. Isti taj mladić vedrih očiju smireno je slušao naše prigovore i na kraju samo pokazao prema tanjurima kao da je htio reći: Dobar tek, možete početi jesti.
Šutljivi prolaznici
Naravno, hrana je bila odlična. Pošteno začinjena, ali odlična. Bilo što da smo naručili ne bismo pogriješili. Bilo koji Nepalac da nas je posluživao, učinak bi bio isti. Stranim jezicima rijetko tko barata dovoljno dobro za ozbiljniju komunikaciju. No, kada se izgubite u bespućima prašnjavih ulica Katmandua, prolaznik kojeg upitate za smjer uzet će vas za ruku, prošetati ako treba i 20-ak minuta kako bi vam pokazao put kojim trebate nastaviti. Ako pritom od njega izvučete koju riječ osim obaveznog pozdrava "Namaste" prilikom prvog susreta, možete se smatrati sretnikom.
Samo letimičan pogled na život glavnog grada s milijun ljudi svakog bi zapadnjaka ostavio bez riječi. U jednom trenutku šećete pokraj šarenih tržnica s obućom, odjećom i različitim začinima, nešto dalje frizer nasred ceste šiša mušteriju, a za nekoliko minuta nailazite na mesnicu. Hladnjaka naravno nema. Sirovina je izložena na sklepanom štandu, prepuštena prašini i muhama. Gazda svako toliko malo mahne rukom kako bi rastjerao insekte. Prizor koji se pamti. A na cesti cijelo vrijeme gužva. Stotine ljudi prenose robu, bambusove štapove, voće i povrće. Kada se tome pridodaju još deseci oronulih motora i automobila te poneka sveta krava, u oku turista kaos je neizbježan. No, divnim čudom, sve nekako funkcionira, nitko se ne zaustavlja, nema zastoja ili čepova, sve se nekako polako kreće. Pravilo je u toj gužvi jednostavno – nema naglih skretanja s putanje. Motori i auti trube, pješaci idu svojim smjerom i gotovo da nema nikakvih kontakata s drugim sudionicima u prometu.
Katmandu je jedinstven po svojoj simbiozi budizma i hinduizma. Hramovi su isprepleteni cijelom dolinom, može ih se vidjeti na gotovo svakom koraku. Prema procjenama, oko devet posto od 30 milijuna stanovnika su budisti, a oko 81 posto hindusi. Nešto dalje od središta, na brežuljku povrh Katmandua, budistički je Majmunski hram, Swayambuntah. Gužve iz grada tu nestaju. Jedini problem su napasni majmuni po kojima je hram dobio i ime. Jedan trenutak nepažnje i ostat ćete bez kape, naočala ili onoga čega se dočepaju životinje. No, to ne smeta stotinama redovnika i štovatelja Bude koji se svakodnevno mole. Pogled koji puca na dolinu Katmandua odatle je veličanstven.
Krenete li pak sjeveroistočno od grada, doći ćete do Pashupatinaha, jednog od najsvetijih hinduističkih hramova koji se nalazi na svetoj rijeci Bagmati. Neki sveti ljudi tamo provedu većinu života, a neki tamo dolaze umrijeti. Naime, na rijeci se obavljaju spaljivanja pokojnika. No i tu se vide podjele na kaste. Siromašniji Nepalci spaljuju se s jedne strane, a oni bogatiji s druge strane rijeke. Tek desetak metara dalje, u svojevrsnim katakombama, svakodnevno se mogu vidjeti stariji hindusi. Ništa ne rade, samo sjede i čekaju.
Došli su iz udaljenih krajeva zemlje. Većinom su to siromašni hindusi. Njihove obitelji ne bi im mogle platiti prijevoz kada umru pa oni dok još mogu, sami dođu ovdje. Uzmu sa sobom nešto hrane i eventualno novac koji sakupi obitelj. To daju zatim ljudima koji se ovdje brinu za njih dok ne umru – objasnio je Thakur, naš vodič po hramu.
I on je hindus. Dvadeset mu je godina. Djevojku nikada nije imao jer čeka da mu roditelji dogovore brak. To je najnormalnije u njihovoj kulturi, kaže Thakur. Dakle, seks prije braka – nema šanse. Da se tako nešto dogodi, ili bolje rečeno sazna, roditelji mu ne bi mogli naći partnericu i vjerojatno bi bio izopćen iz obitelji. S njim smo otišli i do Durbara, središnjeg mjesta društvenog i vjerskog života Katmandua. Durbar je prožet hramovima i palačama koje su dali izgraditi stari nepalski kraljevi. I tu opet počinje gužva. Na ulicama se prodaje sve od igle do slona, stare žene pjevaju pjesme na stubama hramova, improvizirani restorani nude brzi zalogaj... Babe, sveti ljudi, mogu se vidjeti na gotovo svakom metru. Neki su tu samo da žicaju novac od turista poslije fotografiranja. Ovi drugi računaju na dobrohotnost ljudi diljem Nepala da prežive. Putuju zemljom samo sa svojim kanticama i idu od mjesta do mjesta. Traže tek nekoliko zrna riže ili bilo čega drugoga od siromašnih Nepalaca da si mogu pripremiti nešto za jesti. I svatko im da nešto iako ni sami nemaju mnogo.
Nešto masovniji turizam u Nepalu se počeo razvijati posljednjih desetak godina. Među ostalim, ljude privlače i planine. Osam je od deset najviših svjetskih vrhova u Nepalu. No, čak i lakše rute, koje ne podrazumijevaju uspon na same vrhunce, zahtijevaju pomoć lokalnog stanovništva.
Ipak se smiju
Riječ je o porterima, nosačima koji za turiste prenose opremu. Ti sićušni ljudi jedva teži od kreveta na svojim leđima nose i po 70 kilograma tereta. Sve što se vidi na planinama, svaka kuća, svaki prozor, svaki tanjur, netko je morao donijeti gore. Na stazama ih je dnevno na tisuće. Nose plinske boce, kokoši i drugu hranu te sve ostale potrepštine jer cesta do udaljenih mjesta jednostavno nema. Natovareni nerijetko hodaju u natikačama po nezgrapnim kamenim stubama i šumama, preko visećih mostova... Ali svaki put sa smiješkom na licu uredno pozdravljaju: "Namaste!" Plaća im je mizerna. Oni koji imaju malo sreće pa turistima prenose opremu zarade po nekoliko dolara dnevno. Stoga idućih nekoliko dana mogu prehraniti svoje obitelji. Ako vam se kojim slučajem dogodi neka nezgoda na planini, jedino na koga možete računati su ti nosači. Na leđima će spustiti bilo koga do prve ceste.
U cijeloj zemlji, od glavnog grada Katmandua, preko planinskih sela, do mjestašca na močvarnom jugu, siromaštvo se vidi na svakom koraku. Desetljećima kao da nitko nije uložio ni lipe u ceste, kuće se i danas rade od blata ili drveta uz iznimku većih gradova, a glavna grana gospodarstva bazira se na poljoprivredi. BDP po glavi stanovnika manji je od 1000 dolara.
Nepal je danas ruševina. U subotu prije tjedan dana tu je zemlju pogodio snažan potres, dan poslije još jedan. Prelijepi Durbar potpuno je razoren u potresu, hinduistički i budistički hramovi u Katmanduu sravnjeni su sa zemljom.
>>Nepal vida rane. Milijun djece treba pomoć
>>Alpinist snimio stravičnu lavinu koja je pogodila kamp na Mount Everestu
Ovo su mučenici alpinizma. Nedavno ih je više desetaka stradalo u lavini podno Mt. Everesta, a onda im je pukao film pa su stupili u štrajk.