POGLED S RUBA ZNANOSTI

Tajna megalita

megaliti.jpg
import
29.03.2008.
u 17:30

Megalitička kultura najdulja je i najrasprostranjenija graditeljska kultura u povijesti. Nastala je oko 3800. godine pr. n. e. i trajala tri tisućljeća. Nastala je iznenada, na samom početku ljudske povijesti. Megaliti su se brzo proširili po svijetu, ali nije poznato što je potaknulo taj razvoj. Širenje megalitičke kulture u Europi pripisuje se - s velikim “možda” - drevnim pomorcima. No, nastanak mnogih autohtonih megalitičkih kultura u ostalim međusobno vrlo udaljenim dijelovima svijeta (Afrika, Indija, Oceanija, Srednja Amerika) i dalje je zagonetka i takvo objašnjenje stavlja pod upitnik.   

Svrha megalita
Danas prevladavaju neodređena tumačenja da megalitička zdanja imaju neke veze s nekim pretpovijesnim religioznim kultovima ili s astronomijom, ali na tri temeljna pitanja nema uvjerljivih odgovora: koja je bila namjena gorostasnih megalitičkih zdanja; kako su bili izrađivani, transportirani te uspravljani ili podizani brojni megaliti kao i vrlo teški masivni kameni blokovi težine od nekoliko desetaka do više stotina tona u nekim monumentalnim građevinama; koje su neposredne koristi od njih imali njihovi graditelji.

Zmajeve linije
Postoje učenja koja Zemlju vide kao neku vrstu divovskog organizma koji upija, prerađuje i emanira različite energijske tokove. Pri tom na određenim mjestima stvara snažna energijska vrela iz kojih se duž površine tla šire moćni energijski tokovi.

Da stare crkve, pretpovijesni zemljani humci i neki drevni spomenici leže duž jedne posve ravne nevidljive linije, uočio je engleski pivar Alfred Watkins promatrajući krajolik dok je jednog ljetnog dana 1921. jahao po brežuljcima Herefordshira. Pretpostavio je da je u neko pretpovijesno doba morao postojati čitav sustav takvih ravnih linija duž Zemljine površine koji je povezivao sve drevne građevine. Nazvao ih je “leyevim linijama”.

Neovisno o Watkinsu, nekoliko godina poslije Wilhelm Teudt u Njemačkoj otkrio je slične tajanstvene pravocrtne tragove, koje je nazvao “heilige Linien” (svete linije). Priču je proširio Francuz Xavier Guichard, koji je zaključio da još od pretpovijesnog doba zapanjujući sustav tajanstvenih pravocrtnih linija presijeca velik dio Europe povezujući stotine mjesta i gradova. Duž svake od tih linija drevne su građevine, humci i stari bunari. Kinezi takve linije od davnina zovu “zmajevim strujama”.

Radiestezisti su utvrdili da “zmajeve” ili “ley” linije doista postoje i da su snažni, ali nemjerljivi i nezamjetni energijski tokovi terestričkih prirodnih sila ispod površine tla koji su vezani uz geomagnetsko polje. Oni duž svojih tokova stvaraju energijska raskrižja koja mogu stimulirati prirodne procese vitalnosti prirode. Mnogi megaliti, pretpovijesne i povijesne građevine podignute su upravo na tim linijama ili na njihovima sjecištima.

Akumulatori energije
Pravilni oblici u određenim okolnostima primaju, transformiraju i emitiraju suptilnu energiju i stvaraju polja koja djeluju unutar ili izvan njih. Ona suptilno djeluju na živu i neživu materiju koja im je izložena, utječu na stabilizaciju fizioloških procesa u tkivima i na psihu, povoljno djeluju na životinje, klijanje i rast biljaka te koče razvoj mikroorganizama i virusa. Smatra se da su učinci morfoloških polja vrlo slabi, ali se mogu pojačati veličinom emitera. To bi mogao biti razlog pretpovijesnog podizanja gorostasnih kamenih zdanja što je moguće većeg opsega i površine (kameni krugovi) ili što većeg obujma (piramide).

Megaliti - izmjereno
Češki istraživač Miroslav Provod svoja mjerenja započeo je kondenzatorom kapaciteta 5000 mikrofarada koji je priključio na napon od jedan volt. Radiestezijskim metalnim rašljama ustanovio je da kondenzator emitira energetski prostor promjera 12 centimetara. Kad je isti kondenzator stavio na kamene blokove, promjer polja u dodiru s kamenjem porastao je pet puta. Štoviše, nakon što je kondenzatoru isključio napon, kamen je nastavio održavati inicijalnu energiju kondenzatora još nekoliko sati, nakon toga je polje počelo opadati. To je Provoda navelo na zaključak da su kameni blokovi sposobni akumulirati energiju.

To što je veća količina materije u stanju akumulirati veću količinu energije, prema Provodu, iskorišteno je na mnogim građevinama poput zigurata, egipatskih i meksičkih piramida kao i na svim umjetnim zemljanim brežuljcima. On smatra da su velike građevine od megalita, primjerice Teotihuacan, San Lorenzo, na Uskrsnom otoku, piramide, menhirska polja u Francuskoj i druge, bile konstruirane za dobivanje velike energije i da je ta spoznaja u kasnijim vremenima iskorištena u gradnji mnogih sakralnih građevina.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije