Megalitička kultura najdulja je i najrasprostranjenija graditeljska
kultura u povijesti. Nastala je oko 3800. godine pr. n. e. i trajala
tri tisućljeća. Nastala je iznenada, na samom početku ljudske
povijesti. Megaliti su se brzo proširili po svijetu, ali
nije poznato što je potaknulo taj razvoj. Širenje
megalitičke kulture u Europi pripisuje se - s velikim
“možda” - drevnim pomorcima. No, nastanak mnogih
autohtonih megalitičkih kultura u ostalim međusobno vrlo udaljenim
dijelovima svijeta (Afrika, Indija, Oceanija, Srednja Amerika) i dalje
je zagonetka i takvo objašnjenje stavlja pod upitnik.
Svrha
megalita
Danas prevladavaju neodređena tumačenja da megalitička zdanja imaju
neke veze s nekim pretpovijesnim religioznim kultovima ili s
astronomijom, ali na tri temeljna pitanja nema uvjerljivih odgovora:
koja je bila namjena gorostasnih megalitičkih zdanja; kako su bili
izrađivani, transportirani te uspravljani ili podizani brojni megaliti
kao i vrlo teški masivni kameni blokovi težine od nekoliko
desetaka do više stotina tona u nekim monumentalnim građevinama;
koje su neposredne koristi od njih imali njihovi graditelji.
Zmajeve
linije
Postoje učenja koja Zemlju vide kao neku vrstu divovskog organizma koji
upija, prerađuje i emanira različite energijske tokove. Pri tom na
određenim mjestima stvara snažna energijska vrela iz kojih se duž
površine tla šire moćni energijski tokovi.
Da stare crkve, pretpovijesni zemljani humci i neki drevni spomenici
leže duž jedne posve ravne nevidljive linije, uočio je engleski pivar
Alfred Watkins promatrajući krajolik dok je jednog ljetnog dana 1921.
jahao po brežuljcima Herefordshira. Pretpostavio je da je u neko
pretpovijesno doba morao postojati čitav sustav takvih ravnih linija
duž Zemljine površine koji je povezivao sve drevne
građevine. Nazvao ih je “leyevim linijama”.
Neovisno o Watkinsu, nekoliko godina poslije Wilhelm Teudt u Njemačkoj
otkrio je slične tajanstvene pravocrtne tragove, koje je nazvao
“heilige Linien” (svete linije). Priču je
proširio Francuz Xavier Guichard, koji je zaključio da
još od pretpovijesnog doba zapanjujući sustav tajanstvenih
pravocrtnih linija presijeca velik dio Europe povezujući stotine mjesta
i gradova. Duž svake od tih linija drevne su građevine, humci i stari
bunari. Kinezi takve linije od davnina zovu “zmajevim
strujama”.
Radiestezisti su utvrdili da “zmajeve” ili
“ley” linije doista postoje i da su snažni, ali
nemjerljivi i nezamjetni energijski tokovi terestričkih prirodnih sila
ispod površine tla koji su vezani uz geomagnetsko polje. Oni
duž svojih tokova stvaraju energijska raskrižja koja mogu stimulirati
prirodne procese vitalnosti prirode. Mnogi megaliti, pretpovijesne i
povijesne građevine podignute su upravo na tim linijama ili na
njihovima sjecištima.
Akumulatori
energije
Pravilni oblici u određenim okolnostima primaju, transformiraju i
emitiraju suptilnu energiju i stvaraju polja koja djeluju unutar ili
izvan njih. Ona suptilno djeluju na živu i neživu materiju koja im je
izložena, utječu na stabilizaciju fizioloških procesa u
tkivima i na psihu, povoljno djeluju na životinje, klijanje i rast
biljaka te koče razvoj mikroorganizama i virusa. Smatra se da su učinci
morfoloških polja vrlo slabi, ali se mogu pojačati veličinom
emitera. To bi mogao biti razlog pretpovijesnog podizanja gorostasnih
kamenih zdanja što je moguće većeg opsega i
površine (kameni krugovi) ili što većeg obujma
(piramide).
Megaliti
- izmjereno
Češki istraživač Miroslav Provod svoja mjerenja započeo je
kondenzatorom kapaciteta 5000 mikrofarada koji je priključio na napon
od jedan volt. Radiestezijskim metalnim rašljama ustanovio
je da kondenzator emitira energetski prostor promjera 12 centimetara.
Kad je isti kondenzator stavio na kamene blokove, promjer polja u
dodiru s kamenjem porastao je pet puta. Štoviše,
nakon što je kondenzatoru isključio napon, kamen je nastavio
održavati inicijalnu energiju kondenzatora još nekoliko
sati, nakon toga je polje počelo opadati. To je Provoda navelo na
zaključak da su kameni blokovi sposobni akumulirati energiju.
To što je veća količina materije u stanju akumulirati veću
količinu energije, prema Provodu, iskorišteno je na mnogim
građevinama poput zigurata, egipatskih i meksičkih piramida kao i na
svim umjetnim zemljanim brežuljcima. On smatra da su velike građevine
od megalita, primjerice Teotihuacan, San Lorenzo, na Uskrsnom otoku,
piramide, menhirska polja u Francuskoj i druge, bile konstruirane za
dobivanje velike energije i da je ta spoznaja u kasnijim vremenima
iskorištena u gradnji mnogih sakralnih građevina.
POGLED S RUBA ZNANOSTI