U Zagrebu postoje dva tajna atomska skloništa, stečevina bivše
Jugoslavije: jedno je smješteno na Pantovčaku ispod nekadašnje Titove
vile, a drugo je prokopano između gornjogradske Visoke ulice i
Tkalčićeve, pa ispod Tuškanca do Dubravkina puta. Za razliku od sličnih
hladnoratovskih "spomenika" u većini postkomunističkih država,
zagrebački "tajni gradovi" još su u uporabi, kao pomno čuvana vojna
tajna.
Vojna tajna
Kako kažu svjedoci, sklonište na Pantovčaku održava se kao pričuvna
rezidencija hrvatskog predsjednika za krajnje rizične situacije,
primjerice puča, državnog udara ili građanskog rata. U sadašnjem
mirnodopskom razdoblju više razine skloništa ispod Gornjega grada, s
ulazom iz Tkalčićeve, udomljuju Državni centar za obavješćivanje, iz
kojega se šalju upozorenja o katastrofalnim poplavama, potresima,
požarima, izlijevanjima nafte... No, u slučaju kakvog novog rata, u
njegovu unutrašnjost može se skloniti cijela hrvatska Vlada. Kako se
vidi iz trodimenzionalnoga nacrta kojim raspolaže Večernji list,
sklonište je mjestimice ukopano 120 metara ispod zemlje, a povezuje ga
tunel širok oko četiri metra. Riječ je, zapravo, o hodniku dugom više
od dvije stotine metara, iz kojega se račvaju radne sobe, spavaonice,
sanitarni čvorovi i skladišta. Cijeli prostor vrlo je pomno uređen,
tako da bude ugodan i za višemjesečno življenje. Uz dvije velike
spavaonice u kojima se nalazilo po petnaest ležajeva, postojale su i
posebno uređene sobe za važene osobe iz tadašnjeg najužeg republičkog
vodstva. Ključno mjesto zauzima velika opeartivna soba kojom je
dominirao dvadeset metara dug stol. Na njemu su se nalazili uređaji za
operativno nadgledanje cijeloga sustava veza u Hrvatskoj. Centar je u
svakom trenutku imao izravnu vezu s ključnim ljudima u tadašnjem
državnom vrhu. U slučaju rata ili neke druge nepogode u vrlo kratkom
roku mogao je biti opskrbljen hranom, pićem i svim drugim što je
potrebno za življenje u duljem periodu. Opskrbljeno je i agregatom koji
jamči autonoman izvor energije punih pet mjeseci.
Dva "tajna grada" sagrađena su sredinom sedamdesetih godina kada je
Jugoslaviji, ukliještenoj između kapitalističkog Zapada i
staljinističkog Istoka, kako se vjerovalo, permanentno prijetio vanjski
neprijatelj. Gornjogradsko podzemlje uređeno je u zatečenim katakombama
iz terezijanskog 18. stoljeća.
Podzemna tvrđava
Sklonište, u koje se ulazilo u Tkalčićevoj, dograđivano je u vrijeme
Austro-Ugarske, ali obnavljanjo je i na zahtjev Ante Pavelića u Drugom
svjetskom ratu. Nalog za njihovo preuređenje u podzemnu hladnoratovsku
tvrđavu potekao je od tadašnjeg partijskog vrhovnika Vladimira
Bakarića, a potpalo je pod mjerodavnost republičkog Sekretarijata za
narodnu obranu. Za njegovo održavanje brinuli su se ljudi koji su
prolazili tzv. sigurnosnu provjeru, koja je trajala dvije godine.
Godine 1989. pao je Berlinski zid. Velika većina bivših komunističkih
zemalja, uključujući Srbiju, otvorila je većinu svojih "tajnih
gradova".
Činjenica da su, nasuprot tome, dva najveća zagrebačka skloništa u
kontinuitetu zadržala svoju uporabnu vrijednost i svoj status vojne
tajne može se tumačiti na dva načina. Možda je u tome sadržano sjećanje
na njihovo značenje u Domovinskom ratu. Kada je 7. listopada 1991.
ratno zrakoplovstvo JNA bombardiralo Banske dvore, tu su se sklonili
tadašnji predsjednik Franjo Tuđman, tadašnji premijer Stipe Mesić i
posljednji šef jugoslavenske vlade Ante Marković.
No, razlog čuvanja dviju hladnoratovskih relikvija možda je nešto
drugo: osjećaj neizvjesne budućnosti zemlje koja još balansira na rubu
Europske unije.
Glavni stožer HV-a 1991.
Uz dugački tunel koji vodi u radne kabinete, urede, sanitarni čvor, skladišta, sklonište ispod Gornjega grada ima bolnicu i kuhinju, opremljenu za poveći kolektiv. U vrijeme Domovinskog rata podzemnim prostorom koristio se Glavni stožer HV-a, od 6. listopada do 31. prosinca 1991. Pripadnici Glavnog stožera, na čelu s generalom Antunom Tusom, katkad bi prespavali u podzemnim spavaonicama. Jedino se nije koristila kuhinja, jer su obroci za stanovnike skloništa stizali izvana. Glavni stožer HV-a preselio se u zgradu nekadašnje Pete vojne oblasti JNA na Krešimirovu trgu točno na Staru godinu 1991. Od tada je prazan veći dio skloništa.
Tajna vrata iza građevnog otpada
Na ulazu u podzemni grad u Tkalčićevoj ulici nalazi se mala, prilično neugledna, zgrada sa zastarjelim sustavom videonadzora. Na samim vratima nabacani su ostaci građevnog materijala, a na otvorenoj dvorišnoj ogradi piše: "objekt MORH-a". Većina prolaznika nema pojma da prolazi pokraj Državnog centra za obavješćivanje i motrenje u čijem je dvorištu ulaz u tajno sklonište. Vanjski izgled to i ne odaje. Živica je uredno podrezana, ali su na zgradi čak razbijeni neki prozori, a u dvorištu je parkirano nekoliko automobila. Došli ste snimati Ministarstvo obrane. O čemu je priča? pitao nas je začuđeno zaposlenik pečenjarnice preko puta zgrade.
Čekajući preustroj
Unutarnje snimanje tajnog skloništa nismo uspjeli dogovoriti jer nije bilo nikoga od mjerodavnih. Glasnogovornica novoosnovane Državne uprave za zaštitu i spašavanje Tatjana Čumpek kaže da je u tijeku spajanje i prustroj centara za motrenje i obavješćivanje koji će potpasti pod njihovu nadležnost. O skloništu nije znala pojedinosti, osim da dugo nitko nije bio unutra te da bi u slučaju opasnosti u sklonište bile preseljene komunikacije iz vanjske zgrade. Kako je u tijeku preustroj i preuzimanje, nemaju planove za njegovu budućnost. Tek kad popišu svu imovinu i vide čime raspolažu, donijet će odluku o tome, zaključuje Čumpek.
