“Francuska arogancija”, naslov je na talijanskom jeziku uvodnika prve stranice portala francuskog lista Libération. Glavni urednik lista Laurent Joffrin piše kako ponašanje francuskih vlasti prema Talijanima “nudi primjer što se ne treba činiti među susjednim zemljama”. Dio je to stalne političke i međunacionalne krize između Italije i Francuske koja već tjednima trese Europu.
“Lažov i arogantan”
U takvom je ozračju jučer francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio papu Franju, jednog od onih čiji se glas o migrantima vrlo slabo čuje. Njihov je sastanak trajao gotovo jedan sat, što je neobično dugo u odnosu na običaje u takvim slučajevima. Franjo je Macronu darovao medalju svetog Martina, koji svoj ogrtač poklanja siromašnome, i kazao kako to označava da vlade i vladari trebaju pomagati siromašnima. No, ovog dana Europa sluša sasvim druge tonove.
– Moramo biti jasni, Italija ne proživljava izbjegličku krizu – kazao je Macron, koji donekle ima pravo. Jer u ovoj se godini u talijanske luke iskrcalo 77 posto manje izbjeglica nego u istom razdoblju prošle godine. Talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini mu je brže-bolje odgovorio kako je “lažov i arogantan” te mu usput poručio da otvori francuske luke za izbjeglice.
Napetost između Italije i Francuske živi od bitaka riječima između Macrona, Salvinija i talijanskog minsitra ekonomije Luigija Di Maija.
Macron optužuje talijanske političare ekstremiste da se koriste strahom ljudi i da ne treba upasti u zamku manipulacija. Salvini mu je pak odgovorio brojkama. U protekle četiri godine na talijansku se obalu iskrcalo 650 tisuća izbjeglica, Italiji je predano 430 tisuća zahtjeva za dobivanje azila, oko 170 tisuća navodnih izbjeglica ugošćeno je u hotelima, vojarnama i apartmanima, a sve to Italiju košta više od pet milijardi eura.
Priča se samo o brojkama
– Ako to za arogantnog predsjednika Macrona nije problem, onda ga pozivamo da pokaže svoju velikodušnost i da otvori francuske luke i prestane odbacivanja žena, djece i muškaraca na graničnom prijelazu Ventimiglia – poručio mu je Salvini.
Macron talijanskim čelnicima nije ostao dužan i “pojavu populista” usporedio je s epidemijom “gube”, na što mu je Di Maio odgovorio kako je “licemjeran”.
Politički lideri Italije i Francuske nisu međusobno razmjenjivali tako ratničke izjave kao sada ni kada je Rim 1940. objavio rat Parizu. Tada je u ministarstvo vanjskih poslova bio pozvan francuski veleposlanik André François-Poncet kako bi mu tadašnji ministar Galeazzo Ciano uručio najavu rata. Francuski veleposlanik je tada samo kazao kako su “Nijemci strogi vlasnici (padroni) i to ćete ubrzo primijetiti”. Reklo bi se da su to bili mnogo uljudniji odnosi nego sada.
Salvinija se optužuje kako je po idejama bliži mađarskom ksenofobnom premijeru Viktoru Orbanu nego europejcu Macronu.
– Svi opisuju Orbana kao zločestog, a on nije primio samo 300 izbjeglica, dok ih Macron nije primio devet tisuća. Ako je Orban zločest, onda je Macron 15 puta zločestiji od njega – drži Salvini, koji je u ponedjeljak bio u Libiji i pokušavao pronaći rješenje za problem. Htio je čelnike te države nagovoriti da na svome teritoriju postave prihvatne centre za izbjeglice, no dobio je odbijenicu.
– Nikakvi logori neće biti ovdje postavljeni – kazao je zamjenik libijskog premijera Ahmed Maiteeq.
U ovakvom ozračju pronalazak europskog rješenja za imigracije čini se vrlo daleko. Uvijek je o brojkama riječ, a ne o ljudima.
Macron radi što mu učiteljica naredi, svaki dan novi domaći uradak.