Tanja Šimić danas je jedna obična vesela djevojka koja se ničim ne izdvaja od ostalih. Ima 14 godina i odlična je učenica sedmog razreda Osnovne škole u Čakovcima, a voljela bi upisati turističko-ugostiteljsko školu u Vukovaru. “To mi je želja”, kaže. Rođena je u vukovarskoj bolnici 15. lipnja 1991. kao nedonošče.
Kao Barbika
- Prijevremeno je rođena zbog mog stresa, supruga su nekoliko dana ranije teško pretukli seoski Srbi. Kada se rodila bila je teška samo 1.080 grama i dugačka 38 centimetara. Bila je kao lutka barbika - kaže Tanjina mama Anka. Stavljena je inkubator, ali joj liječnici nisu davali mnogo šanse.
Anka je svakog dana dolazila u bolnicu, a rat se sve više zahuktavao u Podunavlju. Poslije susreta 18. kolovoza nije ni slutila da će proći mjeseci prije nego će svoju kćer ponovno vidjeti. Selo je u međuvremenu potpuno blokirano. Morali su iz sela, kako im je rečeno, “na par dana”, a potrajalo je sedam godina.
- Bez ičega su me, zajedno sa sinom, prebacili do Delnica. Tanja je ostala u bolnici, a suprug je bio na bojišnici, za njega također nisam znala ništa. Bili su to strašni dani prepuni suza, patnje, strahova... Bila sam na rubu živčanog sloma - prisjeća se Anka. Vukovar je nemilosrdno rušen i Anka u dva navrat uspijeva saznati da je Tanja živa i da napreduje. Pad Vukovara Anka je sa sinom dočekala u Orešju kod Zagreba.
Otpusno pismo
- Tada mi u svom tom bolu i patnji jedna susjeda prenijela da je na TV vidjela moju Tanju koju su nosile dvije časne sestre. Otišla sam u Klub Vukovaraca, nigdje je na popisu nije bilo, bila sam sigurna da je u onome kaosu i metežu zaboravljena - kaže Anka. Tada sjedeći i tugujući sasvim slučajno preko TV-a je saznala da je Tanja ipak živa i da je u Zagrebu.
- Gost u studiju je govorio kako ga srećom ispuni pogled na malu Vukovarku Tanju Šimić, koja je uvijek nasmijana. Odjurila sam do bolnice u Klaićevoj, gdje je Tanja ležala jer je imala upalu pluća. Nitko nije bio sretniji od mene jer sam je konačno poslije tri mjeseca pronašla - rekla nam je Anka.
- Neposredno pred izlazak iz bolnice dolazi do nekih nejasnoća i nagovještaja da će Tanju, pošto smo mi prognanici i nemamo sredstava, oduzeti i smjestiti je u dom. Imam osjećaj da je ona bila namijenjena nekome. Spasilo je moje otpusno pismo iz vukovarske bolnice.
Žiroračun
Tanji i njezinoj obitelji možete pomoći i uplatom na žiroračun otvoren kod Privredne banke Zagreb na ime majke Anke Šimić, broj:
2340009-3101228268
Darujmo za Božić radost
DONACIJSKI TELEFON HRVATSKOGA CARITASA:
060 600 400
Minuta poziva na donacijski telefon Hrvatskog Caritasa iznosi 6,82 kune. Telefon je otvoren od danas. Odvojite minutu i odslušajte poruku do kraja, jer tako ćemo uljepšati Božić Vukovarki Tanji i još mnogim drugima.
Sve su bebe preživjele, čak i tri rođene prerano koje su bez majki dočekale pad grada, a jedna od njih je Tanja
Volim engleski i njemački
- Od predmeta najviše volim engleski jezik. I inače mi strani jezici dobro idu pa sad sama polako učim i njemački. Mnogo toga već razumijem ali malo teže izgovaram - ukratko nam se predstavila Tanja Šimić, čija je sudbina u ratnome Vukovaru 1991. godine zadivila svijet. Kaže da nema dečka, voli dobru glazbu a trenutno najviše Bijelo dugme. Uvijek je privlače dobri filmovi, a od sporta najviše voli rukomet i odbojku. O ratu i svemu što je proživjela ne voli razmišljati iako ponekad, kad joj je dosadno i dođe joj nekako teško, pregleda brojne novinske isječke iz vremena kada je bila svjetska vijest i kada je cijela Hrvatska znala o njoj i njenoj sudbini.
- Ne volim se toga prisjećati ni iz novina. Bilo je što je bilo. Teško me sve to pogađa kada pročitam kroz što sam sve kao tek rođena beba prolazila, ali valjda je tako moralo biti - kaže nam Tanja, koju zovu i Tajči. Malo je njenih vršnjakinja u selu s kojima bi se mogla družiti. Voli gledati televizor, a želja joj je da ima računalo, što joj roditelji ne mogu ispuniti.
