RASPAD PODUZEĆA PO DALMACIJI
Tata danas ne može kupiti kolica Jugovinil: Od opjevane firme nakon privatizacije ostale su samo tvorničke zgrade i hrpe radioaktivne šljake
O industriji u splitskom bazenu nekada i sad razgovarali smo s Jozom Marićem, dugogodišnjim nekadašnjim regionalnim povjerenikom Hrvatske udruge sindikata za Dalmaciju.
Komentara 31
DU
To kao i jutrošnji članak o Borovu su podsjetnik na bolju socijaliatičku prošlost valjda povodom dana AFŽa No ja se sjećam prvih štrajkova samoupravljaća i prvih stečajeva još krajem 80.ih .No tada je ex dŕzava bila ono što je Kina danas tj Kina postala pred 25 godina. Kina bi ubila 85%tih "socijalističkih divova". Globalizacijs drugari.Inače, dragi drugovi: U Nürnbergu samo npr. je AEG nekad zapošljavao 5-6000 ljudi. A Grunding par 10000 tisuća.Zlatno doba Zapadne Njemačke i dojč marke . Danas su ostale samo tu i tamo zahrđale reklame od njih.
ZI
Ako zbog krize na zapadu krepikne turizam, ode sve u 3pm
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Sve je to donekle funkcioniralo u uvjetima zaštićenog i zatvorenog tržišta, gdje je plaća radnika bila desetina iste u Njemačkoj. Čim je pala željezna zavjesa, nitko od tih samoupravljača nije bio spreman na promjene i normalno da je sve otišlo kvragu... U srednjoj školi "ulovio" sam zadnje trzaje tog komunizma, imao sam hrpu prakse po "uspješnim" tvrtkama tu po Zagrebu. Ajme meni, to su bile enormne količine alkohola prije i poslije posla, u ormarićima je bilo više flaša nego odjeće, čudesno. Najbolje su radile birtije ispred svake ulazne porte, sjećam se naslaganih pladnjeva 0,03 žestice i navale zaposlenih iz tramvaja ili busa prije početka radnog vremena. Po 10 pladnjeva, a na svakom i 100 čašica... Nakon tsunamija zaposlenih sve je to bilo popijeno. I tako svaki dan za svaku smjenu. Nevjerojatno... Uopće me ne čudi što je sve to propalo, da je to samoupravljanje tako neslavno završilo. Naročito jer se ništa nije promijenilo, sindikati nisu dali. Sjetite se glavnog problema Debeljaka kada je preuzeo Brodosplit, to je bio veći problem od nabavke posla i nabavke financijera...