Obilježavanje 100. obljetnice početka Prvog Svjetskog rata za Daruvarčanina Antuna Bileka (75) bio je poseban trenutak. Naime, s dodatnom sjetom pregledava fotografije na kojima je njegov otac Franjo u vojničkoj uniformi. Otac je bio sudionik tog krvavog rata koji je odnio 16,5 milijuna života. Birajući pomno po mnogim fotografijama Antun navodi da je njegov otac, tada 20 godišnjak, poput mnogih mladića u okviru opće mobilizacije kao dio pješaštva poslan na bojište u južnu Srbiju.
- Potom je bio na bojištu u Makedoniji, a prošao je i solunski front, te je krajem 1915. godine poslan u Galiciju, gdje su se vodile žestoke borbe između Antante i Središnjih sila. Kroz krvavi rovovski rat, u kojemu se noću mirovalo, a s prvim zracima jutra bojovalo, otac je na sreću sve četiri godine ratovanja prošao bez ranjavanja ili većih ozljeda - priča Antun. No, jako ga je pogađalo samo ratno stanje, jer nije se mogao pomiriti s činjenicom da ljudi ratuju, a potom se nije mogao pomiriti s činjenicom da je četiri godine ratovao za tuđince. Nakon rata bavio se u adolescenciji izučenim postolarskim zanatom, te je osim Antuna kao najmlađega, imao još petero djece. No, navodi Antun, rat je uvelike utjecao na njegovo zdravlje.
- Kada je ovdje stigao Drugi Svjetski rat ponovno je mobiliziran, ali u domobrane. No, zbog narušena zdravlja je vraćen natrag - kaže Bilek. Poslije rata se zaposlio u Daruvarskim kupkama, a posljednje četiri godine života, do smrti od TBC-a 1953. godine, proveo je prikovan uz krevet.
>>Od 27. sisačke pukovnije do generala Svetozara Borojevića
