Zapravo, nikom lakše nego Zoranu Milanoviću. O njemu manje-više svi sve znamo, kao što i on manje-više sve zna o svima. Predsjednički mandat je osvojio s programom “predsjednik s karakterom”, i ne treba ali ama baš ni trunčice sumnjati da on taj program neće ispuniti. Samo što vjerojatno ni on sam ne može jamčiti da mu karakter neće odrediti sadržaj mandata “predsjednika s karakterom”. Političko iskustvo je na njegovoj strani, na greškama se uči, i za nadati se da se Milanović uistinu promijenio, i da ono što se nazrelo u kampanji nisu bili samo “lucida intervala”.
Kao predsjedniku bit će mu lako i jer dio građana nema nikakvih očekivanja od njega, a onima koji su glasovali za njega, sva očekivanja ispunjena su već time što je osvojio mandat na Pantovčaku. Sve i da ništa ne radi, učinit će puno u odnosu na to kako neki vide mandat bivše predsjednice RH. Lako mu je i jer je i predsjednička kampanja pokazala da su mu mediji u aktualnoj političkoj konstelaciji s nikad lošijom oporbom naklonjeni, pa njegove gafove, a bilo ih je, nisu tretirali kao one od Grabar Kitarović već su štoviše uglavnom veličali, doduše ne bez razloga, njegovo fajtersko govorništvo i političku lucidnost.
Mediji se ni ovih dana ne mogu odmaknuti od zapravo mizoginih komentara, banalnog nizanja gafova pa i nekih koji nemaju političko značenje, uz pretjerivanja u ocjeni nekih negativnih momenata u mandatu bivše predsjednice, ali čak ni u oproštajnim analizama nisu u stanju barem pokušati iznjedriti koliko toliko objektivnu analizu. Niti jedan hrvatski političar ili političarka nisu bili izloženi tolikoj količini primitivnih, seksističkih i neljudskih komentara i za razliku od Mesića ili Josipovića, ona nije posegla za tužbama kao oružjem. Za očekivati je da se Milanović u tom pogledu neće promijeniti.
Demografija je problem svih hrvatskih problema, pitanje gospodarske i svake druge budućnosti Hrvatske, goruće pitanje našeg mirovinskog, zdravstvenog, školskog, socijalnog i svakog drugog sustava. Dok Vlada Zorana Milanovića gotovo pa i da nije imala potrebu koristiti pojam “demografija”, a HDZ se bavio tek programskim verbaliziranjem, činjenica je da je Grabar Kitarović bila najosvješteniji političar i radila kakav takav pritisak na Vladu Andreja Plenkovića barem za neke pomake. To je toliko važno pitanje da, sve i da predsjednica nije ništa drugo učinila, njezin mandat imao je smisao. Milanović bi tu trebao pokazati “hrvatski karakter”. Iako izravnim angažmanom nije učinila neki zapaženi iskorak za ženska prava, samom pojavom, baš takva kakva jest, Grabar Kitarović učinila je puno za afirmaciju žena u hrvatskoj politici. Premda su joj bivše i wannabe-političarke bile do fiksacije neumjerene kritičarke, ne vjerujemo da će tako skoro neka hrvatska žena, a o muškarcima da i ne govorimo, ponovno dospjeti na Forbesovu ili neku drugu listu sto najutjecajnijih žena svijeta, a Grabar-Kitarović je bila 39. i 47.
Njezinu prepoznatljivost u svijetu teško bilo tko od aktualnih aktera na političkoj sceni može doseći. Nacionalni navijački sportski duh koji je pokazala u Rusiji, a što su kod kuće mnogi vidjeli kao njezin državnički pad, u svijetu je mnogima ostalo u sjećanju kao jedna od najljepših scena Svjetskog nogometnog prvenstva. Uostalom, svede li se funkciju predsjednice samo na jedan od simbola hrvatske državnosti, onda je definitivno dio građana u njoj dobio taj simbol, koliko god su njezine izjave, “šetanje” ureda predsjednice po Hrvatskoj i slične geste nekima bile kič, parada i pet godina predizborne kampanje. Neki su njezino domoljublje osjećali iskrenim, i ta će im emocija nedostajati jer je neće dobiti od Milanovića, ne zato što je on zakinut za tu emociju, već jer je drugačiji i domoljublje osjeća na drugi način. U državi tako mlade neovisnosti, a tako duge i bremenite povijesti, Milanović bi trebao pokazati karakter i spram državne simbolike pa, nadajmo se, počasnu bojnu nismo ispratili s Grabar-Kitarović s predsjednikovih svečanih događanja. Za očekivati je da će Milanovićev mandat biti podijeljen na onaj do, i nakon parlamentarnih izbora. Premda se oprostio od SDP-a, to ne znači da možemo očekivati kako će raditi protiv onih koji su podržali njegovu kampanju. Stoga do parlamentarnih izbora, kao i za drugog kruga predsjedničke kampanje, možemo očekivati Milanovića bez pretjeranog ljevičarenja koji ide niz dlaku desnici kako ih svojom pojavom ne bi iritirao na veću izlaznost na parlamentarnim izborima. Dakle, tek sljedeće godine za očekivati je da ćemo saznati tko je zapravo “predsjednik s karakterom”, tko god preuzme Hrvatski sabor i Vladu.
Sretno, predsjedniče!