Kada se radi o sumraku civilizacija Berlin je centar svijeta. Tamo je 1933. ugašena nada u obnovu europske liberalne civilizacije nakon Velikog rata. 1989. je predstavljala konzekventan zaključak 1945. i pokušaja traženja alternative europskom liberalnom poretku. Iz tog se poraza ponovno rodila nada da je liberalni poredak moguć. I ne samo moguć, već da je to jedini mogući poredak. Američki neokonzervativac Francis Fukuyama tu je spoznaju pokušao uobličiti u tezu da padom Berlinskog zida nije samo okončano jedno posebno povijesno razdoblje, već povijest uopće.
Po njemu, čovječanstvo je prestalo tragati za alternativama zapadnoj liberalnoj demokraciji, koja je sada postala savršeni model vladavine.
Radi se još samo o tome da on bude univerzalno primijenjen. Veće lomove i sistemske izazove tom poretku ne treba očekivati. Taj liberalni optimizam je, međutim, temeljno poljuljan tijekom odlazeće 2016. godine, da bi bio potpuno uništen u terorističkom napadu radikalnog islamista, koji se kamionom zaletio među posjetitelje božićnog sajma na berlinskom Breitscheidplatzu, pri čemu je 12 ljudi ubijeno, a njih pedesetak teže i lakše povrijeđeno. Terorističkim napadom u Berlinu zapadnim je liberalnim demokracijama ukraden Božić, nada u obnovu i ponovno rođenje našeg svijeta. Islamski svijet pokazao se u velikoj mjeri rezistentnim na pokušaj univerzalizacije postava zapadne liberalne civilizacije. To je svijet (umma) koji liberalnu demokraciju vidi kao smrtnu opasnost za svoju opstojnost i želi se suprotstaviti njenom širenju po svaku cijenu. Tamo gdje nisu uspjeli fašizam i komunizam, uspio je islam. To je fakt koji jednostavno moramo prihvatiti i koji nas goni na temeljno preispitivanje postava našeg vlastitog liberalnog vjeruju.
Samuel Huntington je u svojoj knjizi Sukob civilizacija dokazivao da je liberalni univerzalizam uzrok ovog sukoba jer zapravo nije univerzalan. Prema njemu, pored Kine, upravo islamska civilizacija pokazuje najveći otpor liberalnom univerzalizmu. Kako se ispostavilo, u pravu je bio Huntington, a ne Fukuyama. S prihvaćanjem ove činjenice najveći problem ima liberalna ljevica na Zapadu. Tradicionalno sklona propovijedi i zagovaranju univerzalnih moralnih načela, ona ne prihvaća huntingtonovskih kulturni relativizam i ustraje u traženju nekakvog objektivnog uzroka tog otpora muslimanskog svijeta prihvaćanju zapadnih vrijednosti. Najčešći uzrok neprihvaćanju zapadnog liberalnog poretka oni vide u siromaštvu i niskoj obrazovanosti islamskog svijeta, uzrokovanom kolonijalnim odnosom zapadnih sila prema njima, i slično. Međutim, ako pogledamo profil prosječnog džihadista, vidjet ćemo da se mahom radi o pripadnicima više srednje klase, uglavnom visoko obrazovanih ljudi, liječnika i inženjera, bez naročitog religioznog zaleđa.
Prosječni džihadist pripadnik je skupine koju bismo mogli nazvati intelektualnom elitom, ili samosvijesti islamske zajednice. Drugim riječima, stvar je upravo obrnuta od one kakvom ju predstavlja prosvijećeni zapadni um – radikalizam jača s nestankom objektivnih prepreka kao što su siromaštvo i neobrazovanost. Situacija je apsolutno slična onoj koju možemo vidjeti u povijesti Zapada – od engleskih puritanaca, francuskih prosvjetitelja, do komunista – nositelji radikalnih ideja nikad nisu bile neobrazovane mase, već su oni uvijek dolazili iz rastućeg obrazovanog srednjeg sloja, od intelektualne elite. Teroristi se bore za jedan apstraktan svijet ideja, čija je logika obično nedostupna onima koji se bore s izazovima pukog preživljavanja. Terorizam zahtijeva udobnost življenja, dokolicu i sklonost refleksiji. Suočeni s ovom spoznajom moramo prihvatiti da je teroristički čin samosvijesti, svjesnog i ultimativnog odbijanja prihvaćanja principa zapadne liberalne demokracije, a ne navodnih “objektivnih okolnosti”, čije bismo nedostatke mogli ispraviti.
Veliko je pitanje može li liberalna demokracija na Zapadu preživjeti ako prihvati ovo odbijanje? Može li preživjeti spoznaju o neuniverzalnom karakteru vlastitih principa? Što ako su u pravu kulturni nacionalisti a ne liberalni univerzalisti? Što ako je liberalizam ideologija koja ne opisuje stvaran svijet, ako je tek utvara? Čini se da je to agonija u koju upravo preživljava Zapad. Najveća opasnost za Zapad nisu islamski teroristi koji uništavaju život na ulicama europskih gradova, već liberalne elite koje odbijaju revidirati svoje stavove kada se suoče sa stvarnošću. Inercija kamiona napunjenih idejama puno je opasnija od jurećih kamiona napunjenih čelikom.
