Tko god da jest ili nije u pravu oko smjene čelnika SOA-e, “Milanovićeva špijuna” u kojega predsjednica nije imala povjerenje, a koji je zamijenjen suradnikom u kojega najveća parlamentarna stranka, k tomu na vlasti, nema povjerenje, kakvu mi to državu imamo?
Zar premijer i predsjednica nisu sve mogli dogovoriti prije, kako je bilo rečeno da jesu, i postići sva nužna politička suglasja, već nam sada javno kažu: “Imamo problem”!? U ovako intenzivnim vremenima, uza sve globalne ugroze i europska “preslagivanja”, najmanje što nam treba jest nedostatak elementarnog povjerenja u vrh(u) države.
Dobar je pluralizam i među vladajućima, ali bez komunikacije, tolerancije i poštovanja nema razmjene mišljenja i argumentacije te je rezultat ono što imamo, kaos, “rogovi u vreći” i puno pitanja.
1. Nakon intervjua predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović DORH treba istražiti slučaj Lozančić.
Predsjednica je na HTV-u rekla da je Lozančić bio “privatni, odnosno osobni obavještajac gospodina Milanovića, i tu ću stati”. Možda ni to nije trebala reći, ali tu gdje je stala za javnost, trebala bi nastaviti za DORH. Nitko, pa ni čelnik SOA-e ili premijer, nisu zaštićeni od zloporabe obavještajne službe. DORH treba otvoriti postupak i poslušati što im predsjednica ima za reći.
2. Što predsjednica (ne) smije reći i što jest ili nije dokaz?
Predsjednica je obrazložila kako Lozančić dobro zna “i to je koristio”, da ona, zbog toga jer je riječ o nacionalnoj sigurnosti i stabilnosti države, o nekim razlozima ne može govoriti. Pa je ipak rekla da je Lozančić bio “privatni Milanovićev obavještajac” što baš i ne doprinosi stabilnosti niti jača nacionalnu sigurnost. Šef oporbe zloupotrebljavao je državni obavještajni sustav, ozbiljna je optužba. Iako aktualni premijer tvrdi da nije vidio dokaze. Tko od njih dvoje, a nisu kaznenopravni eksperti, može ocijeniti što jest, a što nije dokaz. To je posao DORH-a i suda. Predsjednica tvrdi da je imala puno dulje uvid u Lozančićev rad. Ali, sudeći po medijskim nagađanjima, mogući razlozi dovode je u odnos sukobljenih interesa. Može li ona biti razuman sudac u vlastitoj stvari, pa i u ocjeni što jest podatak od državnog interesa, a što je “samo” zlouporaba privatnih podataka za privatne ili političke potrebe?
3. Što je predsjednica potpisala pa dogovorila, a što sada govori?
Predsjednica je 5. veljače priopćila da je potpisala rješenje o razrješenju Lozančića “zbog povreda Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu” te mu je osobno priopćila kako ne uživa njezino povjerenje. Premijer je i nedavno rekao da on nije vidio dokaze kršenja zakona, a i novinari su pisali kako su predsjednica i premijer našli zajedničko rješenje. Predsjednik saborskog Odbora Ranko Ostojić ustvrdio je kako je Lozančić otišao na novu dužnost bez mrlje u karijeri, dakle, nije prekršio zakon, već je njegova ostavka zbog odlaska na novu dužnost temelj razrješenja. Ako je Lozančić kršio zakon, zašto se onda predsjednica složila s njegovim časnim odlaskom!? Radi mira u kući? Onda je trebala biti dosljedna i o tomu šutjeti.
4. Može li predsjednica odgovarati?
Ako raspolaže podacima koji upozoravaju na zloporabu dužnosti, i predsjednica je dužna to prijaviti, dok bi i politički ili osobno motivirana lažna optužba povlačila pitanje njezine odgovornosti. Pitanje njezine odgovornosti može pokrenuti samo Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a o tomu bi odlučio Ustavni sud.
5. Je li, tko i kako trebao zbrinuti Lozančića, a tko imenovati Markića?
Ako nije kršio zakon, Lozančića treba zbrinuti. Volju za to očito ima jedino Orešković, a to može realizirati jedino kod sebe. Bez toga, ne bi bilo rješenja. I imenovanje šefa SOA-e isključiva je ovlast predsjednice države i premijera. Što misle HDZ, Most ili oporba, zakonski nije važno. Ali, tu se radi o povjerenju u državni sustav sigurnosti i stoga je razumno tražiti rješenje oko kojeg postoji suglasje i u oporbi, a kamoli ne i u vladajućoj koaliciji. Stoga se ne radi samo o tomu da se Orešković oteo kontroli dokazujući premijerski autoritet već je i pretjerao, a suodgovorna je i predsjednica što je na to pristala.
>>Milanović: Ponašanje gospođe Kolinde Grabar-Kitarović je neozbiljno i neodgovorno!
Auuu, što su udbaščići navalili. Gospodine Jurasiću, sjećate li se jednog od prvih Josipovićevog istupa kao predsjednika, kada je izlanuo da su mu u kampanji provalili u stan i da mu je pomogao tadašnji Mesićev savjetnik Saša Perković? Sjećate li se da je Josipović tada i dodao i to da mu je Saša Perković pomogao u kampanji, i to tako da je zaustavio "širenje laži" o njemu. Saša Perković je tada bio član Vijeća za nacionalnu sigurnost i zamjenik predsjednika Savjeta za koordinaciju sigurnosno obavještajnih agencija, dakle osoba direktno nadređena tajnim službama. Kako je takva osoba mogla zaustaviti "širenje laži", što nije ništa drugo nego eufemizam za najobičniju demokratsku izbornu kampanju? Što je radio Saša Perković? Zanimljivo, tada ste svi vi takozvani novinari navedeno zataškali po direktivi, nitko nije tražio osnivanje povjerenstva, nitko nije zvao DORH.