Parada vojske Srbije, organizirana formalno u čast godišnjice oslobođenja Beograda, a zapravo u počast 6-satnom posjetu ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina, ipak je uspjela uzburkati duhove i u vojnim krugovima u Hrvatskoj. I premda je to bila prva parada srbijanske vojske uopće (zadnja je bila 1985., ali tada je bila riječ o JNA), zanemarimo li ispraćaj mehaniziranih brigada cvijećem kad su odlazile na vukovarsko ratište 1991., odmah nakon parade probudile su se ambicije i u Zagrebu. Velika parada u čast pobjede bila je, istina, planirana i prije parade u Beogradu s obzirom na to da je iduće godine okrugla, 20. godišnjica Oluje, no sada se u Zagrebu probudio osjećaj konkurencije pa će parada biti još impozantnija. No pitanje je – a što to impozantno može pokazati Hrvatska vojska 2014./2015. godine. Dosta slično poput vojske Srbije 2014. Efektive obiju vojski nekoliko su puta smanjene u odnosu na devedesete. I HV i VS u međuvremenu su postali profesionalne vojske, što znači da su smanjene na manje od 20 odnosno 30 tisuća vojnika. Vojni proračuni toliko su tanki da uglavnom ima novca za plaće, a za modernizaciju i novu opremu vrlo malo. Primjerice, od proizvedenih 126 novih oklopnjaka Patria AMV HV koristi možda desetak, dok će za opremanje naoružanjem i komunikacijskim sustavom trebati još oko dvije godine. Srpska vojna industrija proizvodi nekoliko novih sustava dovoljno kvalitetnih za izvoz (mobilna haubica Nora 155, oklopnjak Lazar 2), no to se oružje izvozi i prije ga dobiva Bangladeš nego VS.
Privatizirana vojna industrija
Hrvatska vojna industrija potpuno je privatizirana (osim Đure Đakovića), opstaje zbog izvoza, a dobro je što sve te sustave prvo otkupljuju HV i MORH (jurišne puške VHS, pištolji HS 2000, odore i kacige), kao i MUP za patrolne brodove. U HV-u, pa tako i u konkurentskom VS-u, zapravo su najvredniji "prašinari", mehanizirane i specijalne postrojbe. Ovdje se radi o nekoliko tisuća odlično obučenih, pa i naoružanih vojnika, a njihove sposobnosti podignute su uglavnom temeljem iskustva u ratovima 90-ih te sudjelovanjem u operacijama NATO-a i UN-a širom svijeta (posebice u Afganistanu). HV se, kad je riječ o tenkovima i topništvu, temelji na preostaloj opremi iz rata. Isto je kada je riječ o ratnom zrakoplovstvu i mornarici. Od novih sustava tu su jedino moćni radari, a opremanje novim sustavima teći će jako polako i postupno, riječ je o godinama potrebnim da se sagradi pet patrolnih brodova, moderniziraju tenkovi, nabavi protuzračni raketni sustav za srednje visine, pa i da stigne svih 12+2 njemačkih haubica od 155 mm (Panzerhaubitze). VS je nedvojbeno znatno jači u tenkovskim snagama, a i brojčano je jači za duplo od HV-a, ali stanje u zrakoplovstvu jednako je jadno kao i u HRZ-u. Nakon traljavog remonta u Ukrajini, pitanje je kada će se i hoće li se borbena eskadrila od 12 MiG-ova 21 kompletirati i koliko će njih letjeti u kolovozu 2015. Dakle, u odnosu na 1995. ili 1997., kada su održane zadnje vojne parade u Zagrebu, HV na idućoj paradi 2015. može pokazati samo puno, puno manje.
Osobno naoružanje na razini
Nakon beogradske parade, unatoč svoj pompoznosti i usklicima državnih medija, činjenica je da vojska Republike Srbije danas nipošto ne vrijedi, ni po svojim kapacitetima ni po svojoj opremljenosti, za "premoćnu silu". Osobno naoružanje vojnika dovedeno je, doduše, na prilično visoku razinu, ali ponajprije zahvaljujući Zastava oružju koje već godinama razvija nove modele automatskih pušaka, pištolja, ali i specijalnog oružja poput snajperskih pušaka M93 u kalibru 12,7 mm ili ručnih bacača granata. Kvaliteta osobnog naoružanja proizvedenog u Kragujevcu je odlična premda je to tehnološki zaostala puška. Pa i modernizirana puška M2 bazira se opet na kalašnjikovu. S druge strane, većina težeg srpskog arsenala zaostala je u vremenu i prostoru, kaže Milan Mijatović, srpski vojni analitičar i profesor s Fakulteta bezbednosti u Beogradu. Slična je situacija i sa zrakoplovstvom. Ponos srpskog borbenog zrakoplovstva četiri su zrakoplova MiG 29, no do prije nekoliko dana samo je jedan od njih bio u letnom stanju. Ostala tri ponovo su poletjela nakon što je iz Rusije stigla donacija akumulatora. Ostatak zračne borbene flote čine zastarjeli MIG 21 čije se izbacivanje iz uporabe očekuje do 2018. godine, kao i nekoliko desetaka zrakoplova "domaće" proizvodnje poput Galeba, Super Galeba ili Orla. S druge strane, na jednom drugom području Srbija je zadržala apsolutni primat. – Zadržali su svoje vojne akademije i vojne institute za školovanje srednjeg i visokog časničkog kadra. To je ono što Hrvatska gotovo i da nema – kaže hrvatski brigadir Branko Borković, nekadašnji načelnik pješaštva HV-a. Uspoređujući doktrine, broj tenkova, zrakoplova, brojnost ljudstva, koja je vojska danas spremnija i jača – hrvatska ili srpska? Kada bi se zanemarilo hrvatsko članstvo u NATO-u i kada bi se dvije ovakve vojne sile ponovo sudarile kao prije dvadesetak godina, tko bi odnio pobjedu? – Mislim da bi se u ovakvom scenariju obje strane osramotile jer ni hrvatska ni srpska vojska danas nisu pretjerano jake, a nijedna od njih danas nije koncipirana niti ima mogućnost izvođenja ofenzivnih akcija – kaže Mijatović.
Što se rata tiče, zasad nema straha, može se zaključiti da ove dvije vojske sada mogu međusobno ratovati samo na – paradama.
>> Parada u Beogradu: Ovo je oružana snaga Srbije
85. su imali cijelu "JNA" i 91 isu imali cijelu "JNA" pa što? I danas imaju smanjenu tkz JNA.