Tko to drma trenutačnom hrvatskom vladajućom političkom scenom? Je li to Ivo Josipović? Ili Zoran Milanović? Njih dvojica zajedno ili je svatko od njih solo igrač? Ili netko treći? Neka tajna sila, zaplotnjačke, skrivene igre? Partija ih sigurno povezuje, ali nije to samo Partija. O tome se baš i ne piše, ne priča javno, nema o tome prečesto govora u javnosti. Tko je to? To je, između ostaloga, čovjek koji se zadovoljio samo pozicijom saborskog zastupnika, a zapravo iza zavjese godinama vuče neke od ključnih poteza i igra zakulisne političke igre za čije je posljedice on danas itekako dobrim dijelom odgovoran.
Sjećate li se tko je rekao Josipoviću da može biti predsjednik države? Ili tko je izgurao Milanovića za šefa SDP-a preko Željke Antunović koju je Ivica Račan htio za šeficu stranke nakon njega? Da, bio je to Račan, ali ne Ivica, nego Ivan, sin pokojnog šefa stranke Račana. Da, Ivan Račan snosi ogromnu odgovornost za današnje stanje u Partiji i državi! Bilo bi lako za Partiju kad ne bi igrala neku posebnu ulogu u demokratskom životu ove države. Ali ta ista Partija pod Milanovićevim vodstvom urušava i sebe i državu na očigled svih nas!
A Ivan Račan? Svoj je imidž i svoju karijeru izgradio isključivo na prezimenu i očevoj biografiji. Ali da je bio zaplotnjački nastrojen, govori činjenica da je još za očeva života zaplotnjačio te vukao političke i kadrovske poteze, a partijski su ljudi držali da je te poteze blagoslovio njegov otac. Kasnije se puno puta ispostavilo da je sin radio mimo oca i njegove volje te gradio svoju mrežu ljudi. Zašto sada vaditi Ivana Račana iz naftalina? Pa zato što on nikad ni nije otišao u naftalin! Evo dva najnovija slučaja. Prva scena, obilježavanje Dana Hrvatskog sabora 30. svibnja, gdje je bio i Josipović. Pomnim promatračima televizijskih snimaka nikako nije promaknulo da je Josipović na odlasku iz Sabora cijelo vrijeme bio u društvu Ivana Račana. Možda ništa posebno, a možda svašta novoga može značiti njihovo došaptavanje na saborskim stepenicama. Možda je Račanov sin Josipovića motivirao riječima „ti to možeš“ za drugi mandat jer je Josipović sve nervozniji kako izbori dolaze, a rejting mu je u neprestanoj silaznoj putanji.
I scena druga. Zanimljivo je kako se Ivan Račan oglasio javno uoči glasovanja Glavnog odbora SDP-a o izbacivanju Slavka Linića iz Partije. Rezolutno je preko medija poručio članovima Glavnog odbora da se Linića svakako treba izbaciti iz stranke! Jer tako želi Račan, sin, a možda i otac! A zapravo tako želi zaštititi Milanovića i sebe te svoje kompanjone, zaštititi svoje i njihove sinekure, zaštititi i produljiti vijek svim tim uhljebljivačima državnog proračuna. Ništa čudno da Ivan Račan brani Milanovića ako se zna da ga je on i „izmislio“. Račan otac, iako je Milanovića kooptirao u Izvršni odbor SDP-a, nije u njemu vidio toliki potencijal, kao što je to uočio Račan sin. Pa je nakon smrti Račana oca Račan sin mimo volje Račana oca progurao Milanovića za šefa Partije, nakon čega smo ga dobili i za premijera. Kakav je Milanović potencijal, to danas svi jako dobro znamo i vidimo! Njegov je jedini potencijal što bolje igrati ulogu osvetnika Zorroa.
Što bi u ovoj situaciji s Linićem učinio Račan otac? Pa zacijelo ne bi učinio to da do ovakve situacije uopće i dođe. Ali Račan sin to ne vidi niti ga je briga. Milanović je u ime cijele te ekipe svima jasno poručio prije glasovanja: ili ćete odlučiti kako ja želim ili ćete na prijevremene izbore pa će u pitanje doći sva vaša primanja, sve vaše pozicije. Jer rejting Partije je takav da bi na izborima bila hametice poražena. Ovako se samo produljuje cijela agonija. Partijci i njihovi trabanti još će neko vrijeme sisati novac iz državnog proračuna, i to je jedino što ih povezuje, zašto se neće prije vremena raspasti. To je ta strategija, nakon mene opći potop. Socijaldemokratski, nema što!
Odgovor na pitanje tražiti pod šifrom "Pusić". Strančica sa toliko malo podrške među biračima i toliko puno utjecaja u politici. Slučajno?