Tko je čajo? Koje su odlike dobroga čaje, čauša ili kapetana, i danas prisutnog lika u slavonskim svatovima? Kako se odabire, koje su njegove osnovne dužnosti? Što od rekvizita mora imati, kakve nepodopštine s kuvačicama izvodi? Zašto uvijek nastrada prvi đever?
Odgovore na sva ta pitanja nudi poznati pučki pripovjedač Mata Baboselac Mišin iz Donje Bebrine kod Slavonskog Broda, koji je ovih dana predstavio svoju novu knjigu "Ja sam čajo kapetan".
Veseljak, igrač i pjevač
Pisac koji godinama istražuje slavonske narodne običaje i kulturu donio je bogat pregled specifičnog svatovskog običaja čajevanja, koji danas sve više nestaje, te uloge čaje.
Naziv čajo, čavo (tur. cavus) turskog je podrijetla, predstavlja nižeg zapovjednika u osmanlijskoj janjičarskoj vojci. Kod nas je to ravnatelj i voditelj svadbenog protokola.
Kako mu i samo ime kaže, čajo dirigira svatovima, zapovijeda i brine se da sve protekne u redu, ali i u dobrom raspoloženju.
– Čajo je vođa, kapetan i odgovorna osoba svadbene ceremonije. Bez čaje se svatovi nikada nisu održavali. Poznata je narodna izreka u našoj tradicijskoj kulturi: Svatovi bez čaje ko muva bez glave! – kaže Baboselac.
Čajo mora biti dobar organizator, okretan, pričljiv i snalažljiv, zabavljač i animator. Mora biti veseljak, igrač i pjevač, sa svakim nazdraviti i piti, ali se ne napiti. Mora biti sklon šali, makar bila i na njegov račun. Ne smije se ni na kakvu uvredu naljutiti.
– Čajo je u svatovima glavni i odgovorni. On je kapetan, vojskovođa, osoba koja se mora slušati. On dočekuje i ispraća goste, "zapovida" kad se ide na vjenčanje, na ručak. Ima svog budžu i svoju torbu. Kada čajo lupi o gredu, stol ili tarac, svi znaju da čajo nešto treba reći – nastavlja Baboselac.
Čajo se bira na prvi dan svadbe, na momačkoj večeri nakon što se isprate prijatelji i dovede kum. Prema tradiciji, čajo bi trebao biti netko od "uzovnika", a ako takvog nema, onda netko iz sela, rijetko iz drugog.
Odmah nakon izbora čajo stane na stolicu da ga svi čuju i izgovori svoje svatovsko ime, koje je uvijek u šaljivim stihovima i svi ga svatovi moraju zapamtiti.
Rekorder Paško Mali
"Ja sam čajo kapetan, po dupetu poderan, malo lud, j... svud!", predstavio se čajo Antun Čančar iz Donje Bebrine. Njegov sumještanin Antun Baboselac Šarčev najavio se riječima: "Ja sam general major Vino Mušica, zvani Tunjica!", dok je čajo Franko Jelić iz Trnjanskih Kuta za sebe izabrao sljedeće ime: "Ja sam čajo Uka, uteram ti s kuka, karinu i muda, budalo luda!".
– U brodskom Posavlju čajo se nije naplaćivao. Njegov dar bio je mali peškir od svekrve na budžu i veliki peškir od mlade. Međutim, u istočnom dijelu Slavonije se naplaćuje. Čuo sam da čajina naknada danas iznosi 200 eura – objašnjava Mata.
Baboselac je i sam bio čajo na mnogim svadbama, ali ipak ne tako često kao neki drugi. Neki su tu veselu dužnost obavljali i više stotina puta. Najiskusniji čajo vjerojatno je Paško Barukčić Mali iz Ivankova, koji je čajevao u čak 615 svatova. Od njih je Mata usmenom predajom i prema bilješkama iz raznih izvora pamtio i bilježio jer, kako sam kaže, škole za čaje nema.
Iako je u prošlosti bio od vlasti i Crkve osporavana i zabranjivana osoba na svadbama, čajo se održao do današnjih dana. Ipak, čini se da se neki novi čaje ne drže običaja kao njihovi prethodnici.
– U posljednje vrijeme dosta sam pratio što sve čaje rade, kako vode svatove, u kakvoj su odori. Zaključio sam da se mlađi čaje baš ne drže tradicije i stoga sam odlučio napisati ovu knjigu, koja će možda poslužiti upravo tim čajama koji nemaju od koga čuti koja im je dužnost na svadbi – dodaje.
Odustajanju od tradicije pridonio je možda i užurban ritam života jer danas se na svadbu ide oko 20 ili 22 sata i nakon darivanja mladenaca već se razmišlja o odlasku doma. Dio čajinih dužnosti preuzeli su svirači, koji na mikrofon najavljuju gdje se ide, kad je molitva i vode protokol darivanja.
Ipak, raduje što se čajo opet sve češće pojavljuje u svatovima, pa makar i sa zanemarivom ulogom.
Video: Bivša predsjednica zapjevala s navijačima
