Kad je Karamarko odbacio ucjenu Bože Petrova i odbio staviti svoj palac uz palac Zorana Milanovića za stvaranje tripartitne vlade, držao je sve adute u svojim rukama. Mogao je s optimizmom na izbore, mogao je i postaviti čvrste uvjete Petrovu. Umjesto toga, ponovno je upao u klopku Mosta te pristao na svakom razumnom političaru neprihvatljive ucjene. Nažalost, iako je glasno obećao da neće, u istu klopku upao je i Andrej Plenković.
Jednako kao što je Petrov “znao” da će Hrvatska pobijediti na arbitraži, tako on sad “zna” da Marić i Plenković skrivaju kriminal u Agrokoru! Činjenice mostovce ne zanimaju, samo percepcija javnosti, a birtija je uvijek spremna progutati takve teorije zavjere. Plenković zapravo nije imao izbora pri takvom nasrtaju na njegovu vjerodostojnost. No, da je nakon miniranja Mosta odmah objavio da idemo i na treće izbore, nitko u ovoj državi ne bi bio spremniji od njega.
Nažalost, odluka da nastavi igrati skrivenim kartama sasvim sigurno mu neće donijeti zahvalnost nacije, a riječ vjerodostojnost u očima prosječnog birača sad već ima vrlo rastezljivo značenje. To što se nitko nije usudio tražiti glasovanje o nepovjerenju samom Plenkoviću, govori prije svega o jalovosti oporbe. Neka im bude, bolje nisu ni zaslužili. No, to ne znači da ni građani ne zaslužuju znati koja je to većina koja upravlja Hrvatskom. Politički pošteno bilo bi da je Plenković u izravnom obraćanju naciji zamolio za strpljenje kako bi se bez pritiska lokalnih izbora riješila pat-pozicija u Saboru. To bi građani mogli razumjeti. Pokeraško blefiranje sasvim sigurno ne. Plenković jest pobijedio – Marić preživio, Jandroković izabran – no, zasad je tu okus Pirove pobjede. Premijer koji u Saboru herojski brani svojeg ministra pred izdajničkim naletima dojučerašnjih partnera? Da, zvuči kao dobra slika. Na Plenkovićevu žalost, ona se već isprala pred dojmom da ga je spasio glas trenutačno najkontaminiranijeg zastupnika u Saboru. Petrov, Grmoja & Co. već su bili u nokdaunu, a sad se vraćaju osvetoljubiviji od mlade ostavljene na oltaru. No, Plenković ima i većih briga, a one dolaze iz dijela HDZ-a koji vjeruje da ih on vodi putem – kojim ih nema pravo voditi.
Neki sad govore i da je važnije spasiti “izvorni” HDZ nego zadržati vlast. Ironijom sudbine, glasnogovornici te struje su Zlatko Hasanbegović, koji je u HDZ došao prije manje od dvije godine, i Bruna Esih, koja nije ni članica stranke. Što Hasanbegović, čiji je habitus zapravo pravaški i dobrim dijelom antituđmanovski, zna što je to “izvorni” HDZ? Naravno, iz prve ruke gotovo ništa. No, zanimljivo je da se njihova retorika velikim dijelom preklapa s retorikom mostovaca, koji nariču da “ovo nije HDZ kakvog je stvarao Tuđman”. Hasanbegović s njima uglas govori da je Plenković taj koji je srušio Vladu, te proziva Plenkovićeve “mentore” – nabrajajući posve ista imena kao i mostovci! Hasanbegovićeva optužnica očito je itekako osnažila Mostovo “drž’te lopova”. Sama činjenica da su Plenković i Hasanbegović 20-ak godina živjeli u Hrvatskoj i uspjeli ostati izvan članstva HDZ-a pokazuje da ne pripadaju toj jezgri “izvornih” hadezeovaca. Hasanbegović očito nije svjestan da je HDZ u biti stranka desnog centra sa širokim bokovima. Plenković pak previše riskira ignorirajući zahtjeve, ali i dešperatnu moć “suverenističke desnice”.
No, Hasanbegović tu pobunu odsad mora voditi izvan stranke, što je radikalno neugodnija pozicija. Statut jasno kaže da se automatizmom iz članstva briše onaj tko se bez dopuštenja stranke kandidira na izborima. To je morao znati. On je tako sada disident i otpadnik. Iako ima realnu šansu da bude uspješniji od drugih koji su na sličan način okušali sreću izvan HDZ-a, od HND-a do Hrvatske zore, i dalje je teško da će za sobom povući zbjeg znatnijeg broja članova, osim u slučaju da se Plenković doista odluči na povijesni salto mortale koji bi rezultirao amputiranjem dijela desnog krila stranke. Koalicija s HNS-om, o SDP-u da i ne govorimo, svakako ima potencijala tako završiti. Bojkot Prgometa u Zagrebu i mogući uspjeh liste Brune Esih planirani su kao pljuska Plenkoviću i poruka da će morati birati: želi li “koaliciju” s “desnom” frakcijom HDZ-a ili s “lijevim” strankama?
No, kako sada stvari stoje, čini se da je Hasanbegović neopreznim istupanjem iz HDZ-a i žestokim napadom na Plenkovića sebi već podrezao krila, a radikalnom osudom suradnje s opozicijom prije svega je Vrdoljaku, Beljaku i ostalima omogućio uvjerljiv alibi pred njihovim biračima zašto ipak u “interesu nacije” moraju surađivati s Plenkovićem, s objašnjenjem da su baš oni ti o kojima ovisi i koji spašavaju političku stabilnost i budućnost Hrvatske.
Hasan je bivši vec vidli smo kako su svi ostali prošli koji su otišli iz hdz, plenkovic je predsjednik stranke i premijer mislim da ne vidim nikakvu usporedbu tu a i hasanbegovic je bio protuđmanovac