Tjednik “Novosti” objavio je da je Ruža Tomašić odjevena u ustašku uniformu 1978. recitirala stihove u slavu NDH-ova poglavnika Ante Pavelića, te njezin “skandalozni” odgovor: “Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla?”. Još je dodala “ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo” te kako treba osuditi sve koji su činili zločine.
Za Pavelića je rekla da “nije morao pristati na rasne zakone” i “imati logore”. Za svoje stavove od prije 40-ak godina kaže kako “imate jedno mišljenje kad učite samo jednu stranu, a drugo kad upoznate i drugu”. Novosti zaključuju kako Tomašić “ustaško djelovanje revizionistički odvaja od zločina koji su počinjeni u NDH”. Po analogiji bi onda mogli zaključiti kako i Milorad Pupovac Vučićevo četničko djelovanje revizionistički odvaja od zločina četnika i JNA u Hrvatskoj.
Zločini u NDH poduprti rasnim zakonima tako su gnjusni da je svaki oblik koketiranja ili inzistiranja na razlikovnim suptilnostima teorije i prakse ustaštva i pravno-političke korektnosti, u okolnostima današnjeg bipolariziranja društva na principu “ustaša i partizana” - vrlo štetan. Što vrijedi i za izjave Ruže Tomašić. Dobar je primjer podrška koju je KPJ 1932. obznanila u listu Proleter u povodu napada na srpske žandare u Lici: “Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu, organiziraju i predvode”. Zar bi to trebalo opravdati ono što su ustaše činile od 1941.!? Iako Tomašić skandaliziraju oni kojima nije skandalozno to što je RH oprostila “običnim četnicima”. Također, ona je isprovocirana, s obzirom na tajming objave, “otkrićem” nekoga tko joj zapravo ne može oprostiti izborni uspjeh, a tko se bojao to objaviti za kampanje. Debeli sloj prašine s nekog proustaškog časopisa s poezijom 20-godišnje Ruže Budimir, mogao je skinuti i neki ljubomorni desničar. O štetnosti te objave govori i reakcija Pupovca, koji je odmah zaključio (inače, pušta misli da se točaju) kako je Tomašić u EP izabrana zbog svog “pokloništva ustaškoj ideologiji i ustaškom pokretu”. Na što je ona uzvratila: “Ako ja preferiram ustaški pokret, on preferira četnički”, te dodala “ako netko ima problema i lošu prošlost, to je Pupovac”.
Novosti pak zaključuju kako “navedene činjenice pokazuju, pored ostalog, i da su istureni hrvatski ‘suverenisti’ i moderni desničari doslovno formirani u NDH”. Ako bi tu logiku mutatis mutandis primijenili na svu politiku, došli bi do zaključka kako Hrvatskom vladaju samo ustaše, četnici, komunisti, udbaši i jugonostalgičari.
Ako su antifašisti, kao i izborna većina, mogli oprostiti Stjepanu Mesiću ustaški pjev u vrijeme političke i životne zrelosti, zašto se Ruži Tomašić ili Zlatku Hasanbegoviću (koji poriče nošenje ustaške kape) ne može oprostiti proustaški kontekst u nezreloj, buntovnoj dobi!? Upravo bi Pupovac, jer je nerijetko i sam žrtva svojih opredijeljena iz prošlosti, trebao prvi prokazati nekorektnost takva zaključivanja umjesto što ih svojom reakcijom još i potiče. Ovako samo nudi argumente da je skandalozno što se nije odrekao četništva Aleksandra Vučića ili što se on, ali ni Tuđman i moderna Hrvatska nisu nikad odrekli, već su čak i prikrili “običnog četnika” Vojislava Stanimirovića imajući u vidu njegovu ulogu gradonačelnika u okupiranom Vukovaru i orden koji je dobio od ratnog zločinca Radovana Karadžića. Tolika netolerancija od tjednika srpske manjine i Pupovca neshvatljivi su s obzirom na to da žive u državi koja je donijela Zakon o oprostu za desetke tisuća pripadnika pobunjeničke vojske, “običnih četnika” kojima je još uoči Oluje 1995. u Glini govore držao aktualni srbijanski predsjednik.
Čak i najveći kriminalci nakon proteka nekog vremena imaju pravo na potpunu rehabilitaciju. Komunisti, ne samo da su rehabilitirani, već su još i nagrađeni materijalno i dobrim društvenim pozicijama. Na koncu, zašto i Velimir Bujanec, unatoč osudi za dilanje kokaina, ne bi bio ravnopravan ako je to i za njega prošlost koju želi zaboraviti, i zašto ga u tomu ne bi podržala i ljuta protivnica dilera. Silovanjem ustašizacije i kriminalizacije političke scene postiže se kontraefekt i daje legitimitet onome protiv čega se navodno bori.
ne smetaju ih cetnici u Hrvatskom saboru i cijeloj Hrvatskoj