Prvi koji je prepoznao i dao neko tumačenje kolektivne svijesti
čovječanstva bio je Karl Gustav Jung, švicarski psihoanalitičar, koji
je definirao pojam “arhetipova”, najdubljih obrazaca u ljudskoj
svijesti, zapravo podsvijesti, čijim se pokretanjem u masama može
postići potpuna predanost, čak i moralno neprihvatljivim idealima. Jung
se bavio i tamnim dijelovima ljudske psihe, koju je nazivao “sjenom”, a
njome je tumačio i neprihvatljive, nasilne i prljave postupke, inače
netipične za normalna čovjeka, ali i cijele narode ili veće grupacije.
Prepoznao je oblike kolektivne svijesti kod nekih plemena i situacije
kada ona dominira sviješću pojedinca, odnosno kada je u hijerarhiji
razmišljanja važnija od njega, što je određeno potrebama opstanka.
Puno konkretnije dokaze od psihoanalize pružili su eksperimenti poput
onoga koji je u ljeto 1993. u Washingtonu organizirao dr. John Hagelin,
ugledni američki fizičar i član komisije za atomsku energiju. Njegova
je svrha bila smanjiti broj zločina u jednome od najopasnijih gradova
na svijetu. U tom najvećem ikad napravljenom sociološkom eksperimentu
sudjelovalo je 4000 volontera iz 82 zemlje. Oni su trebali svojim
kolektivnim skladom, tj. umirujućim učinkom zajedničke transcendentalne
meditacije pridonijeti poboljšanju situacije na području Washingtona.
Eksperiment je proveden vrlo pažljivo. Predviđanja o smanjenju broja
zločina napravljena su već prije uz pomoć tiska i neovisnog odbora za
nadgledanje projekta koji se sastojao od 27 najuglednijih američkih
znanstvenika, istraživača i sociologa, a predviđeno je da će se broj
zločina smanjiti. Tijekom iduća dva mjeseca broj zločina se zaista
smanjio, čak 25 posto. Rezultati tog vrlo temeljitog istraživanja, pri
kojemu su korištene FBI-jeve statistike o zločinima, objavljeni su u
lipnju 1999. u publikaciji “Social Indicators Research”. U studiji su
skupljena 43 slična napravljena eksperimenta koji dokazuju moć
kolektivne meditacije da smiri nasilje i smanji broj zločina.
Kao nastavak istraživanja sličan je pokus s tehnikom transcendentalne
meditacije napravljen i sa skupinom ljudi u Izraelu. Eksperimentom je
trebalo ustanoviti hoće li mala skupina ljudi koja meditira imati velik
utjecaj na konflikt u susjednome Libanonu. Grafikoni istraživanja
pokazali su da je u danima kad su meditacijske grupe bile najveće i kad
je umirujući utjecaj bio na maksimalnoj razini i te kako poboljšana
situacija. Osjetno je smanjen broj mrtvih i ozlijeđenih u ratu te je
ponovno osjetno poboljšana situacije između zaraćenih strana.
Hagelin je izračunao kako je vjerojatnost da je ova korelacija između
broja osoba koje su sudjelovale u meditaciji i smanjenja nasilja samo
statistička pogreška – zanemariva. Ta statistički važna studija, koja
dokazuje da je kolektivnom meditacijom moguće smanjiti nasilje i
spriječiti sukobe na ratom pogođenim područjima objavljena je u
časopisu “The Journal of Conflict Resolution” na Sveučilištu Yale.
Taj je eksperiment na Bliskom istoku ponovljen sedam puta kako bi se
vidjelo hoće li i dalje davati pozitivne rezultate. Svih sedam puta je
za tih eksperimentalnih intervencija došlo do drastična smanjenja
nasilja. Broj mrtvih je tijekom tih dana smanjen 80 posto, a broj
ozlijeđenih 78 posto. Vjerojatnost da je sve to puka slučajnost ili
neka statistička pogreška manja je od 1:10 000 000 (jedna prema deset
milijuna). Hagelin je istaknuo da se u sociološkoj znanosti, pa čak i u
fizičkim znanostima, vrlo rijetko događa da se nešto može potvrditi s
tolikom sigurnošću te da je to možda najbolji ikad demonstrirani
sociološki fenomen u povijesti sociološke znanosti.
Maharishi Mahesh Yogi, suvremeni fizičar i filozof, u svojoj teoriji
rata i mira kolektivnu svijest nije smatrao samo zanimljivim predmetom
istraživanja, već temeljem mnogih velikih, ali i malih događaja u našim
životima. Njegova je temeljna teza da svakodnevno kršenje zakona
prirode brojnih pojedinaca uzrokuje nakupljanje stresova u
individualnoj i kolektivnoj svijesti, zbog čega u konačnici nastaju i
ratovi. To je i razlog zbog kojeg je smislio tehniku transcendentalne
meditacije (TM) i tehniku TM-sidhi, poznatu i kao jogijsko letenje (u
kojoj meditanti prekriženih nogu odskaču sa strunjača, naizgled
prkoseći gravitaciji), kako bi poništio stres koji smatra osnovnim
uzrokom svih društvenih sukoba.
Dok razbijamo glavu i smišljamo eksperimente kako bismo pokušali
dokazati postoji li svijest kolektiva ili ne postoji, Maharishi tvrdi
da je svaka vlada u svijetu, bez obzira na politički sustav, samo
zrcalo kolektivne svijesti države koju predstavlja. Zapravo, ne
upravlja vlada državom, nego vladom upravlja kolektivna svijest zemlje
te zbog toga vlada može reagirati samo na situacije koje su stvorene
stanjem kolektivne svijesti. Cjelokupna povijest bilježi razočaravajuće
neuspjehe država i vlada da, uza svu svoju moć, bogatstvo, iskrenu
volju i dobru namjeru najblistavijih umova, uklone probleme i ratove iz
života svojih građana. To pokazuje da događajima upravlja nešto što
nisu prosudbe političara. To nešto jest, prema Maharishiju, kolektivna
svijest.
U četrdesetak socioloških eksperimenata utvrđeno je kako je dovoljno da
u društvenim zajednicama tehniku transcendentalne meditacije prakticira
1% pučanstva da bi se postigao učinak na smanjenje stresa i napetosti u
kolektivnoj svijesti i, posljedično, nasilja uopće.
No, dovoljan je tek kvadratni korijen od 1% populacije nekog područja
ili Zemlje ako se skupno prakticira napredna TM-sidhi tehnika, tj.
jogijsko letenje. Bez obzira na to o kojoj je od dviju spomenutih
tehnika riječ – taj je efekt nazvan “Maharishijevim učinkom”.
“Maharishijev učinak” potvrđen je vrlo visokom statističkom značajnošću
u nizu eksperimenata. Sve su to bili tzv. dvostruko slijepi pokusi, što
znači da su podatke prikupljale i sređivale nezavisne ustanove, a
osoblje koje je proučavalo i izračunavalo ukupne indekse parametara
nije bilo informirano o osnovnoj hipotezi pokusa ni o datumima
eksperimentalnih razdoblja. Oni su potvrdili Maharishijevu hipotezu i
postojanje kolektivne svijesti. Maharishi je tu hipotezu postavio na
temelju stare vedske znanosti koja svijest shvaća kao jedinstveno polje
koje leži u temelju individualne i kolektivne svijesti, a ljudskom je
iskustvu dostupno kroz meditaciju.
Evo još nekoliko brojki za kraj: ukupno je na više od 200 sveučilišta i
istraživačkih institucija u 30 zemalja provedeno više od 500
znanstvenih studija koje su se bavile TM-om i TM-sidhi tehnikom, a
studije o Maharishijevim tehnikama tiskane su u više od 100 vodećih
znanstvenih časopisa i sabrane u pet debelih tomova.
