Lako je to ne vidjeti, zanemariti, pogotovo ako se nalazite na dobitničkoj strani činjenice da gospodarstvo ponovo raste ili ako se nalazite u vladajućoj stranci, Saboru ili Vladi, pa se uvjeravate da je sve dobro, a ako nije, onda će dobro biti, ali evo jedna vijest koja bi se trebala pojavljivati kao “breaking news” po cijeli dan, svaki dan: Hrvatska je slabija nego ikad prije u mirnodopskom razdoblju.
Poruka koju vlast emitira javnosti bitno je drukčija: da je Hrvatska stabilnija nego ikad prije. No svaki objektivni promatrač vidjet će da se u suštini radi o slabosti, ne o stabilnosti.
Da bismo kao država i društvo izašli iz te oslabljene pozicije, potrebno ju je prvo osvijestiti. Da bismo je osvijestili, potrebno je biti iskreniji u govoru o toj slabosti. Potrebno je slabo nazvati slabim, a ne stabilnim. A koje su sve te slabe točke današnje Hrvatske?
Prvo, svjedočimo demografskom slabljenju države koje je istovremeno toliko tiho, a toliko dramatično da se ne da riječima opisati. Da, i prije su se ljudi iseljavali u Njemačku kao gastarbajteri, ali ovo što se sada događa je bez presedana. Od 195 država svijeta Hrvatska je peta po brzini kojom se smanjuje njezino stanovništvo. Opet, moguće je to minimizirati pa reći da je to trend u čitavoj istočnoj Europi, da je svih prvih 10 zemalja na toj listi iz ovog dijela svijeta (Japan je jedanaesti) te da smo ipak, u usporedbi s Bugarskom ili Moldavijom, stabilniji od drugih. No masovno iseljavanje i izostanak bilo kakve demografske i/ili useljeničke politike dramatično slabi Hrvatsku i tu nikakva usporedba ni olakotna okolnost ne može pomoći. Može pomoći, za početak, osvještavanje te činjenice, ako treba i uzbunjivanje, i potom mukotrpan rad na zaustavljanju tog trenda.
Drugo, problem blokiranih, odnosno onih 320 tisuća građana kojima su računi pod ovrhom. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u pravu je kad kaže da takva blokada potiče dio tih građana na iseljavanje u inozemstvo, gdje mogu otvoriti novi račun, ili na prelazak iz legalne u sivu ekonomiju, koja se tako povećava umjesto da se suzbija.
Treća slaba točka tiče se Agrokora. Da, tu treba priznati da je rješenje koje je pronašla Vlada donijelo potrebnu stabilnost i izbjeglo najcrnji scenarij u kojem su i Konzum i Agrokor i, lančano, mnogi dobavljači mogli potonuti u stečaj u roku od nekoliko tjedana. Ali restrukturiranje Agrokora još nije gotovo i tu se još može dogoditi scenarij u kojem se uništava i ono malo profesionalizma u hrvatskoj poljoprivredi. Agrokor je jučer nešto zaista i proizvodio, sutra možda više neće. A proizvodnju u Hrvatskoj moramo rapidno povećavati, nikako smanjivati.
Četvrto, slabi smo u trošenju novca iz strukturnih i investicijskih fondova EU. Ovo je tema na kojoj je, opet, vrlo lako steći dojam da je Hrvatska zapravo stabilna jer smo konačno punopravna članica NATO-a i EU, što je bio strateški cilj koji smo uspjeli ispuniti i bez kojega bi nam bilo puno gore. Ali ovo je tema na kojoj smo, objektivno, slabi jer imamo na raspolaganju ozbiljan novac iz fondova, a ne znamo ga pametno i na vrijeme potrošiti. Peto, iako je međunarodna pozicija Hrvatske osnažena članstvom u EU, ona je oslabljena činjenicom da smo u Haagu upravo proglašeni agresorima na Bosnu i Hercegovinu. Posljedice te presude, na čiju je duboku nepravednost i ova kolumna ranije pokušala ukazati, još pokušavamo pomesti pod tepih, ali one su stvarne i ostat će prisutne, sviđalo nam se to ili ne. Hrvatska je tom presudom ozbiljno oslabljena i mora se suočiti i s nekim istinama s kojima se sada ne suočava kako bi se izvukla iz te oslabljene pozicije.
Šesto, porast krajnje štetnog oblika nacionalizma i nazadnih ideja o uređenju modernog hrvatskog društva slabi Hrvatsku i sprečava njezin napredak.
Sedmo, sporovi sa Slovenijom oko arbitražne presude koju ne priznajemo, ali koja postoji, i s Mađarskom oko upravljanja Inom, o čemu se također vode arbitraže u kojima baš i ne pobjeđujemo, također slabe Hrvatsku. To onda vide i drugi, koji to pokušavaju iskoristiti.
Niz se može nastaviti. Ali poanta je ova: mantrom o stabilnosti samo kupujemo vrijeme. Ovaj povoljan gospodarski trenutak, mirno more jeftinog zaduživanja i globalno rasprostranjenog rasta BDP-a, ne iskorištavamo za strukturne reforme i pametnije pozicioniranje za sljedeću oluju.
Naravno da je teško otkloniti sve te slabosti.
Naravno da je za to potreban stvarni, hrabri politički lider. Ali baš zato što je teško, prvi korak je nazivanje stvari pravim imenom. Breaking news: Hrvatska je slabija nego ikad prije. Što ćete učiniti da to promijenite?
Kolindina Švajcarska :))