Što je to parkour, tko se i zašto njime bavi, je li opasan, ima li ozljeda... Pitanja su to koja su se pojavila u hrvatskoj javnosti nakon tragičnog slučaja istarskog maturanta koji je poginuo pokušavajući izvesti parkour-trik. Podsjetimo, češka policija utvrdila je što se dogodilo kobne večeri s 31. ožujka na 1. travnja kada je poginuo maturant porečke srednje škole.
Fizičke i mentalne prepreke
Vjeruje se da je 17-godišnjak preskočio ogradu na petom katu balkona noćnog kluba u središtu Praga i vjerojatno htio izvesti parkour trik, popularan među mladima koji na razne načine pokušavaju prijeći prepreke u prostoru. Nažalost, pri tom skoku pao je u otvoreni prostor, potvrdila je češka policija. Obiteljima te učenicima i nastavnicima koji su se vratili ranije s maturalnog putovanja nakon tragedije pruža se psihološka pomoć.
Video: Zapaljene svijeće ispred škole u koju je išao maturant poginuo u Pragu
– Policijskom istragom utvrđeno je da je riječ o nesretnom slučaju i da nijedna druga osoba ne stoji iza njegove smrti. Naređena je obdukcija 17-godišnjeg stranca – kazao je Richard Hrdina, glasnogovornik češke policije.
Doista, što je parkour? Mnogi su se zapitali o čemu je točno riječ, iako je moguće da su već vidjeli nekoga tko se bavi tom disciplinom. Prosječan poklonik ovog hobija reći će vam da se radi o urbanoj vještini kretanja kroz prostor, koja uključuje prelaženje raznih prepreka, trčanje, penjanje, preskakanje i održavanje ravnoteže.
Riječ je o jednom od trenutačno najpopularnijih urbanih sportova na svijetu, u kojem se ravnoteža i snaga koriste zajedno kako bi se prkoseći gravitaciji dospjelo s "točke A na točku B". Međutim, svladavanje prepreka u parkouru zahtijeva ozbiljnu snagu i vještine te obvezan stručni nadzor.
Parkour je osnovao akrobat i vatrogasac Raymond Belle u Francuskoj, a zatim ga je u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća razvio njegov sin David s grupom prijatelja. Ovaj sport ubrzo je postao poznat u cijelom svijetu pa se o njemu 2001. godine čak snimio film. "L'Art du déplacement", odnosno umjetnost pokreta, poslije je preimenovan u parkour te je dobio titulu "gradskog sporta".
Ljudi koji se bave parkourom nazivaju se traceuri (trejseri) zato što je David Belle svojedobno formirao tim koji je nazvao "Traceurs". Nakon raspada tima članove su i dalje nazivali traceurs pa se ovaj naziv počeo koristiti za osobu koja trenira parkour. Traceur je riječ koja potječe iz francuskog jezika, a znači – kretati se po putanji.
Trejseri preskaču ograde i penju se po zidovima razvijajući pritom tijelo kako bi mogli proći kroz bilo koji prostor na najbrži i najefikasniji način.
Parkour je vrlo zahtjevna fizička disciplina u kojoj je najvažnije poštovati okolinu. Loša procjena situacije može dovesti do pogubnih posljedica, što se dogodilo u Češkoj. Ipak, stručnjaci kažu da parkour u osnovi nije opasan ako se dobro brinete o sebi i svojoj okolini. Ova je vještina među mladima u Hrvatskoj sve popularnija.
– Parkour je vještina efikasnog prelaska u prostoru korištenjem samo vlastitog tijela. Jako je atraktivan, a najbolje bi ga bilo opisati kao prirodnu vještinu snalaženja u prostoru. Međutim, svaki stariji član mlađemu će reći – nemoj odmah misliti da ćeš sam skakati preko zgrade ili da ćeš ne znam što izvoditi. Ljudi koji to rade profesionalni su kaskaderi koji se, uza sve ostale vještine na kojima rade, bave i parkourom – doznali smo od naše sugovornice koja je i sama trejserica s višegodišnjim stažom u parkouru.
U osnovi, parkour je prirodna metoda razvijanja ljudskog tijela da bi se stekla sposobnost što bržeg i efikasnijeg kretanja prostorom koji nas okružuje. Ovo umijeće kretanja ne zahtijeva poseban pribor za vježbanje. Tijelo je jedino oruđe. Moglo bi se klasificirati kao atletska disciplina dostupna svima, jer se sastoji od svih prirodnih vještina čovjeka – trčanja, skakanja, penjanja... Parkour je vještina koja nam omogućuje da istražimo potencijal svojeg tijela. Daje mogućnost prelaženja i fizičkih i mentalnih prepreka s kojima se susrećemo, bez obzira na to nalaze li se one u prirodi ili u urbanoj okolini. Jedina potrebna oprema su obična majica, udobna trenirka i par trkaćih tenisica.
Nikad ne vježbajte umorni
Po nama dostupnim podacima ljudi koji se bave parkourom nemaju većih ozljeda. Točnije, jedine ozljede koje tamo možete zaraditi su modrice ili eventualno ogrebotine. Treninzi su veoma rigorozni, parkour je zapravo manje opasan od klasičnog sporta poput nogometa jer svaki trening počinje dobrim pripremama. Polaznici veliku pozornost posvećuju fizičkoj pripremi, ali i pregledu terena na kojem će vježbati.
– Jedna od najbitnijih stvari u parkouru uvijek je provjeriti teren i kakvo je stanje oko vas. Radi se o sustavnoj vještini koja zahtijeva rigorozne pripreme - kažu naši lokalni trejseri, dodajući da je bitno da ne vježbate umorni i nespremni. Parkour kao i svaka vještina se ne može uzeti izdvojeno i napraviti samo skok ili trik i nazvati to parkourom, nego se treba sustavno i hladne glave prići. Jednako kao što ne smijete u teretani na benchu ići dizati 100 kila bez zagrijavanja, provjere i pripreme postupnog dizanja jednako tako se ne pristupa parkouru bez prethodne pripreme. Parkour jako ovisi o vanjskim uvjetima te u razgovoru s našim lokalnim trejserima doznajemo da se oni trenutno baziraju na vježbe snage i ne treniraju vani, budući da jaki vjetrovi ometaju vježbače te izvođenje nije sigurno.
VIDEO: Policija se oglasila o smrti učenika iz Istre: Pokušao je vjerojatno izvesti 'parkour' trik
Većina mladih Hrvata parkour je otkrila na internetskim forumima, društvenim mrežama, u filmu ili na YouTubeu. Ljudi koji se bave parkourom ne idu na natjecanja i bave se tom vještinom iz čistog užitka. Većina njih i prije se bavila ili se još uvijek bavi nekim sportom. Parkour im u tom smislu posluži kao odlična dopuna zato što razvija tijelo na drukčiji način.
Prosjek godina ljudi koji treniraju parkour je između 25 i 40. U Hrvatskoj je parkour prisutan dugi niz godina, jako puno rade i njihova je zajednica danas doista velika. Organiziraju različite radionice i škole, imaju educirane učitelje i jako puno mladih koji treniraju pod stručnim vodstvom.
– Kada me netko pita što me privlači parkouru, odgovaram da su to sloboda kretanja, osobna odgovornost, vježbanje na čistom zraku i to što sam sama zaslužna za svoje uspjehe i neuspjehe – istaknula je naša sugovornica.
Boca vodke zvana Parkour