Jedna od karakteristika modernog društva je potreba da sve dijelimo na rigidne kategorije u kojima su jasne granice i pripadnost, bilo da se radi o kulturološkim, biološkim, etničkim, religijskim ili drugim odrednicama. Neodrživost te binarnosti i potrebu za prihvaćanjem više kategorija i fluidnosti dokazuju upravo transrodne, odnosno interspolne i rodno nebinarne osobe. Ako ljude svedemo samo na spol utvrđen pri rođenju, cijeli jedan dio populacije eliminiramo iz društva. A prema svjetskim statistikama, radi se o 1,7 posto stanovništva, otprilike koliko je ljudi s potpuno plavom kosom ili zelenim očima.
U nerijetkim raspravama o zaštititi i pravima transrodnih osoba, tema se, jako pojednostavljujući priču, svede na pitanje WC-a. Dakle, hoće li cisrodnu ženu (ženu kojoj se spol određen pri rođenju slaže s rodnim karakteristikama) ugroziti ako ode na toalet koji koristi i žena koja je transrodna, odnosno koja je rođena kao muškarac, ali se identificira kao žena. Velika količina studija provedena upravo na ovu temu dokazuje da mjere koje uključuju veća prava za transrodne osobe ne ugrožavaju cisrodne osobe. Štoviše, transrodni su u pravilu više izloženi napadima - verbalnim, fizičkim i seksualnim. Neispravno je trans osobama uskratiti osnovna ljudska prava iz straha da će možda jednom u budućnosti počiniti zločin. Osim zdravom umu, taj stav protivi se i svim liberalnim vrijednostima i suvremenim društvenim tekovinama inkluzivnosti na koje smo toliko ponosni.
Samo po sebi, ne identificirati se s dodijeljenim spolom nije problem, problem je društvo koje tim osobama otežava i nerijetko ugrožava život. Nedavni 1. Balkanski Trans Inter Marš koji se održao u Zagrebu upravo je isticao te probleme, pozivajući na veće razumijevanje, ali i vrlo konkretne mjere koje država može poduzeti ne bi li zaštitila transrodne osobe.
Hrvatsko društvo tradicionalno je i, barem deklarativno, izjašnjava se kao većinski katoličko. Dok svi imaju prava na svoje osobne stavove, religija ne bi smjela biti iskorištavana kao alibi za netrpeljivost pogotovo jer upravo propagira suprotne vrijednosti – ljubav prema drugima i prihvaćanje.
Tako i naši zakoni trebaju odražavati moralna načela, ali i vrijeme u kojem nastaju. Zakonsko priznanje roda izmjenom označenog spola u službenim dokumentima kod nas je moguće, iako je procedura, prema svjedočanstvima, nerijetko ponižavajuća i dugotrajna. Simplifikacija pitanja koje ne ugrožava ničija prava, već omogućava provođenje već utvrđenih osnovnih ljudskih prava, prvi je korak. Drugi korak je uvođenje treće kategorije, kao u primjeru Njemačke koja je nedavno uvela treću kategoriju spola u svoj Ustav. Zakoni, naravno, ne dovode do instant promjene mentalnog sklopa u društvu, ali daju pravni okvir koji omogućava zaštitu ranjivih skupina i ostvarivanje prava – jer ovdje se ne radi o privilegijama, već jednakosti za sve građane.
Ja se osjećam kao da imam 3 godine. Mogu li me roditelji upisati u vrtić i mogu li ići u vrtić i igrati se s vršnjacima s kockicama i autićima?