U petak je Odbor za ravnopravnost spolova održao sjednicu pod nazivom “Ima li diskriminacije na temelju spola u procesu odlučivanja o ostvarivanju roditeljske skrbi nad djecom. Pa, što možete reći nakon što ste saslušali mnoge strane, ima li diskriminacije, pogoduje li se kome?
Još uvijek ne mogu jednoznačno odgovoriti. Vezano uz emocionalno zlostavljanje djece, što je dijagnoza koja kasnije najčešće uvjetuje odluke povezane s otuđenjem djece, da bismo se približili odgovoru zatražili smo da nam Poliklinika za zaštitu djece i mladih dostavi statistiku o dijagnozama emocionalnog zlostavljanja s obzirom na spol roditelja, a urede pravobraniteljica za djecu i ravnopravnost spolova zatražili smo da nam dostave svoje evidencije pritužbi na diskriminaciju na temelju spola u procesu dodjeljivanja skrbništva nad djecom. Naglasila bih dvije stvari na koje je potrebno obratiti pažnju. Jedna je - pitanje izvanrednog nadzora koje je sad pokrenulo Ministarstvo rada. To je pitanje konkretnog protokola kada se pokreće izvanredni nadzor, da ne bismo opet bili u situaciji u kakvoj smo sad, da medijski pritisak rezultira izvanrednim nadzorom, što u nepovoljan položaj stavlja sve one koji ne mogu upotrijebiti taj tip pritiska. A drugo, treba istražiti i onaj dio koji se odnosi na navode o pogodovanju moćnim muškarcima, odnosno mogućoj prisutnost korupcije u procesu dodjeljivanja skrbništva nad djecom, zbog čega ćemo sazvati i zajedničku sjednicu s Antikorupcijskim vijećem.
Kakav je vaš stav o radu zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece i mladih te postupku otuđenja djece od roditelja, oko čega se posljednjih dana burno raspravlja?
Ovu sjednicu Odbora i sazvala sam upravo zato što smatram da je rasprava koja je sad prisutna u javnom prostoru razotkrila ključne probleme hrvatskog društva. A njih je nekoliko. Prvi je - pristranost. U smislu da institucije, mediji i svi ostali djeluju ovisno o tome tko podnosi tužbu, tko je izazvao buru i koliki je medijski pritisak, a ne ovisno o samom slučaju. Jer o ovome se godinu ranije uopće nije htjelo razgovarati, a sad kad su “pravi” ljudi postavili pitanja ta se tema mogla naći u opticaju. Drugi je problem - površnost. Došli smo u situaciju da svi imamo mišljenje primjerice o Severininom roditeljstvu i sličnim medijski eksponiranim slučajevima, a da zapravo nemamo relevantne informacije na temelju kojih bismo mogli donositi sud. A treći je problem - inertnost institucija i gubljenje povjerenja u njih. Institucije uvijek reagiraju posljednje i rasprave se najčešće izmještaju izvan njih, zbog čega često nisu argumentirane jer ni ne moraju biti. Ako imamo institucionalni problem, onda ga moramo znati i institucionalno riješiti. Moramo znati prepoznati "rupe" u sustavu, a ne sve prepuštati pojedinačnim slučajevima i medijskom pritisku. Što se tiče mog stava o samoj Poliklinici i konceptu otuđenja, nisam kompetentna donositi sud o djelovanju Poliklinike jer s njenim radom nisam dovoljno upoznata. Sve informacije koje ćemo dobiti i svi nadzori koji će uslijediti moći će doprinijeti da se rasvijetli kakvo je bilo djelovanje Poliklinike. A njega treba istražiti na dvije razine. Jedno je pitanje ima li tu sustavnog propusta koji se odnosi i na znanstveni aspekt, način na koji institucija djeluje. A drugi je aspekt potencijalne diskriminacije ili pogodovanja. O konceptu otuđenja također nisam kompetentna govoriti. Cijelo vrijeme naglašavam da smatram kontraproduktivnim o tome se paušalno izjašnjavati, a da pritom nemam dovoljno relevantnih informacija, niti to dovoljno razumijem jer to nije ni moja struka.
Cijelu priču o radu Poliklinike i njene bivše ravnateljice Gordane Buljan Flander, nizom objavljenih tekstova Jelene Jindre, pokrenuo je portal H-alter kojem je sud zabranio daljnje objavljivanje tekstova i o Poliklinici i o bivšoj ravnateljici. Kako ocjenjujete takvu sudsku odluku?
Ta odluka kojom se zabranjuje buduće pisanje, čime se prejudicira kakvo će ono biti, ne ide u korak sa slobodom medija i može služiti kao presedan koji će se kasnije zloupotrebljavati kako bi se doista onemogućilo da se istražuju institucije ili propituju određene političke osobe, moćnici i različite malverzacije. No to ne znači da je cijela ta stvar jednostavna i jednodimenzionalna i da su mediji u svakoj priči potpuno nevini te da i njihov rad također ne treba biti predmet propitivanja. Treba inzistirati i na novinarskoj etici, kao i na unutarmedijskoj demokraciji, da mediji vjerodostojno prenose informacije. Odnosno, da na neki način gube licencu ako rade protiv novinarske etike, ako nevjerodostojno prenose informacije. Svi mi koji smo dio javnog prostora prije ili kasnije dođemo pod medijsku lupu pa sam i osobno o sebi čitala razne neistine. To teško pada svakome jer mi živimo i od svog ugleda. Ali u zakonu postoje navedeni postupci kojima se može utjecati na te neistine. U tom se slučaju trebaju primjenjivati tužbe za klevete ili sramoćenje protiv medija koji je iznio takvu neistinu. Znači, treba biti principijelan. Mora se omogućiti sloboda medija, no treba djelovati i na demokraciji unutar medija te inzistirati na novinarskoj etici. Jer, iz osobnog iskustva mogu reći da je, recimo, baš H-alter prije nekoliko godina prekinuo suradnju sa mnom. Bila sam njihova kolumnistica i pristala sam za njih pisati besplatno kada su ostali bez sredstava, no sa mnom su prekinuli suradnju zato što se nisu slagali s onim stavovima koje sam iznosila, i to ne u svojim kolumnama na njihovom portalu, nego u drugim medijima. Čak i ne s onim što sam iznosila, već s onim što nisam iznosila. Dakle, nemojmo se zanositi time da s jedne strane imamo slobodne i neovisne medije, a s druge sve one koji medije žele ušutkati. No isto tako, ne smijemo stopirati bilo koji medij u iznošenju teza, čak i po cijenu neistine. Na nju treba reagirati utuživanjem spornog sadržaja, a ne ušutkivanjem prejudiciranog budućeg djelovanja nekog novinara ili medija.
Slažem se, kao što treba istražiti i navode o pogodovanju moćnim ženama. Moćni muškarac plati sutkinji skijanje, pa dobije parnicu, a moćna žena preko kreveta dobije parnicu. Moć možeš imati novcem, ali možeš i seksipilom. Mata Hari je kao kurtizana bila moćnija od mnogih generala.