Današnja je kriza dubinska, strukturalna i možemo reći geostrateška pa
čak i kriza koja nema u osnovi samo tipski ekonomski uzrok nego posve
novi konceptualni uzrok zasnovan na konceptu imaginacije i potrošačkog
društva bez jasne društvene odgovornosti. Bitno pitanje koje treba
postaviti jest je li ovo svjetska kriza ili kriza Zapada, odnosno
koncepta upravljanja ili koncepta pogrešne iluzije?
Što je s ostatkom svijeta, Kinom, Rusijom sa svojim tipom ekonomije i
potencijalom, jesu li i oni u strukturalnoj krizi ili nisu? Dakle, na
sceni je preraspodjela nove geopolitičke i ekonomske misli. Stoga će
ova kriza ostaviti trag u geostrateškim odnosima u svjetskom okruženju
jer svijet poslije nje više neće biti isti.
Shvaćanje lucidnosti i nepogrešivosti Zapada bit će sve više u pitanju.
Hrvatska loša ekonomska politika sada ima alibi iz Amerike, no svaka je
kriza pa i ova svojevrsna šansa ako se njome dobro upravlja.
Dobro je to što će šansu sve više dobivati poljoprivreda i
agroindustrija te cjelokupna proizvođačka industrija, koja će biti
okrenuta domaćem, ali i tržištu okruženja.