U prošlih mjesec dana objavljene su desetine članaka na temu mog angažmana u politici trećeg puta, Nacionalnog foruma. Hoću li osnovati stranku? S kim ćemo koalirati na izborima? Podržavam li predsjednika Republike Ivu Josipovića ili podržava li predsjednik Nacionalni forum i treći put? Idem li zajedno na izbore s Milanom Bandićem, Vesnom Pusić, Ivanom Jakovčićem, Darinkom Kosorom, Mirelom Holy, Damirom Bajsom, Ljubom Jurčićem? Pitanja su taktičko-političke prirode, a u taktici i politici sve je, kažu, moguće. Da, istina je, razgovaramo o ozbiljnim projektima i s ozbiljnim ljudima. Ali zaboravlja se da je ispred svake taktike strategija. A strateških odgovora nigdje. Čak ni pitanja!
Prvo i najvažnije: Nacionalni forum nije zastupnik \"trećeg puta\". O toj temi objavljene su desetine članaka u novinama, izjava na televizijama i portalima. Sve polaze od pojednostavljene političke geografije. Ako su HDZ i SDP drugi i prvi put onda ih može pobijediti samo neko treći. Treća stranka ili koalicija stranaka. Dakle, treći put?
Jer teza o trećem putu je teza promašena psihološki, politički i ekonomski. Ona je kukavičje jaje vodstva HDZ-a i SDP-a, dviju tranzicijskih stranaka koje tvrde: \"Mi smo jedini put\". Taj nas je put odveo u ekonomsku katastrofu, enormnu zaduženost, nezaposlenost strašnih razmjera, populističku korupciju i klijentelizam masa te rasprodaju zadnje akumulacije koju su stvorile generacije prije nas. Taj prvi put i njegove vođe vode nas u društvenu provaliju. Prema danu kada više nećemo moći dobiti kredite, nećemo više biti vlasnici cesta, banaka i poduzeća. Manjak opće države na kraju 2013. godine mogao bi iznositi 4,8% procijenjenog BDP-a, a javni dug od 200 milijardi kuna ili više od 60% BDP-a! To je rezultat dvadeset godina hoda po prvom putu. U zadnjih pet godina pad BDP-a je 12%, a pad investicija 15%. To je \"uspjeh\" i rezultat dviju \"vodećih\" stranaka koji nas izravno vodi do MMF-a i EU \"trojke\". U gubitak fiskalnog suvereniteta.
Nisam zastupnik trećeg puta. Hrvatskoj je potreban Novi put. Novi put u Hrvatskoj znači nove političke teme, nove sadržaje i novi način razgovora. U velikoj mjeri to znači i nove ljude u novom političkom pokretu.
Kao što sam već jasno poručio, ne namjeravamo ulaziti u politiku da bismo skupljali mrvice sa stola HDZ-a i SDP-a. To neka i dalje rade ljudi bez biografija i karijera, bez radnih navika i stavova, bez obrazovanja i životne misije i vizije. Ako projekt promjena koje želimo pokrenuti Nacionalnim forumom ne može privući široko biračko tijelo koje će formirati vladu \"Novog puta\", onda ne želim sudjelovati ni u radu parlamenta ni u radu vlade. Program ulaska u Sabor zbog mirovina me ne zanima, kao što ne zanima nikoga od uglednih poduzetnika i intelektualaca koje smo dosad okupili. Hrvatska može izaći iz krize samo ako izađe iz zatvorenog kruga negativnog glasovanja kojim se ruši SDP da bi na vlast došao HDZ, i obratno... Želi nas se definirati kao politički tranzicijsku, a psihološki pubertetsku naciju koja ne želi odrasti. Vrijeme je da se riješimo dviju tranzicijskih stranaka, HDZ-a i SDP-a, koje su već 20 godina na istom putu. One nas ne mogu izvesti iz stanja koje su same proizvele i o kojem ovisi njihova društvena moć. Njihova obećanja kako će nas izvući iz društvenog blata koje su same proizvele zapravo su obećanja barona Münchhausena. Fantastična obećanja o izvlačenju iz živog blata tako da sami sebe povučemo za kosu. Čista politička mitomanija.
Hrvatska mora znati što hoće, mora biti nacija koja pozitivno misli i rješava probleme. Ulaskom u Europsku uniju otvorena je šansa da se počne pozitivno politički misliti, da postanemo nacija s programom, sa strategijom. Zato svima koji su pomogli da Hrvatska uđe u EU, idu zasluge i čestitke. Tuđmanu, Račanu, Mesiću, Sanaderu, Bajiću, J. Kosor, Josipoviću. Time su stvorene pretpostavke da prestanemo biti tranzicijska nacija izgubljena između socijalizma i kapitalizma, između Prvog i Drugog svjetskog rata. Ali samo pretpostavke. Samo smo sustigli povijest i stvorili šansu. Ali i opasnost da bez strategije nestanemo kao nacija u birokratskom loncu Europe.
Novi put u politici je povratak sadržaja u politiku. Nikad nećemo pristati da je sadržaj života ljudi koji su se rodili 2000. i živjet će prosječno do 2082. godine tko je koga i zašto izdao, napao, zarobio i ubio 1914. ili 1941. Dosta nam je društvenog dijaloga u kojem sve završava etiketama: Ti si ustaša! Ti si udbaš! U Hrvatskoj je u prošlih dvadeset godina tranzicijskog griženja vlastitog repa previše ljudi postajalo gubitnicima, previše kompanija izgubilo konkurentsku snagu, previše javnih službi radilo za sebe, a ne za građane, ugroženi smo kriminalom, nezaposlenošću i socijalnim isključivanjem. Sličan opis društva današnjice dali su i pokretači ideje trećeg puta Blair, Clinton, Schröder te Giddens. Naši \"pravoputaši\" tvrde centar nema nikakvog sadržaja jer sadržaj je samo lijevo i desno. Ja mislim da je obratno: i lijevo i desno politika ostala je bez sadržaja. Zato zastupamo ideju aktivne sredine.
Aktivna radikalna sredina nije negacija ljevice i desnice. U normalnom društvu sredina je najvažnija, srednja klasa temelj društva, politički centar čini društvenu većinu. Da, uvijek je bolje imati snažan društveni centar nego ideološke ekstreme kao zrela nacija koja ima pozitivnu strategiju razvoja. Hrvatska u 21. stoljeću mora odgovoriti na pet velikih tema. Demografske obnove, zapošljavanja i izvoza, obrazovanja i znanosti, \"zdravlja za sve\" i dostojanstvene starosti. Nacionalni forum okupio je i okuplja vodeće domaće i strane stručnjake koji će dati odgovore na ova pitanja u njihovoj složenoj povezanosti. Promjene koje pripremamo moraju se dogoditi istodobno i odmah. Bez dvadesetogodišnjeg odlaganja pod raznim izgovorima. Na način na koji se provode odlučne reforme kao što je na primjeru reformskih uspjeha opisao direktor \"The Earth Institute\" i savjetnik UN-a Jeffrey Sachs ili naš pokojni briljantni ekonomist Ante Čičin Šain.
Ljudska sloboda, pa i politička sloboda nakon Francuske revolucije donijela je svijetu najveći napredak. Oslobodila je potencijal milijuna ljudi, kreativnost. Zato je sloboda temelj napretka. Hrvatskoj treba sloboda od svakog monopola, a posebno monopola dviju stranaka pod monopolom njihovih birokracija. Treba nam nova politička kultura, ali prije svega i temeljna kultura te civilizirano ponašanje koje je osnova za drukčiji stil vođenja društva i stranaka. Partnerstvo i pogađanje te fleksibilnost dugoročno su superiorni efektima odlučne vlade koja ne mari za mišljenja manjine. Ali u krizi je potrebna i snažna odlučnost i naglašena stručnost. Hrvatska je postala politički model za \"odlučno možda\" ljevice.
Desnica je odlučna samo u prodaji populističkih trikova i mitova. Nacionalni forum pokazao je da možemo osigurati dijalog, strpljivost i prostor za različita mišljenja ljudi koji su svojim referencijama stekli ugled na raznim područjima. Pokazao je drukčiji pristup dijalogu i načinu rješavanja društvenih problema. Naš program demografske obnove i rasta hrvatskog naroda u 21. stoljeću najbolji je primjer da samo stručna i široka platforma bez ideoloških predrasuda može dati odgovor na najvažnije pitanje. Pitanje svih pitanja je stanovništvo, njegova brojnost, obrazovanje, zdravlje i reproduktivna moć. Vjerujemo da je moguće razvijati biološki potencijal nacije koji neće voditi u potvrdu ekonomske teze Adama Smitha da su \"brojna djeca bogatstvo siromašnih\".
U Hrvatskoj vlada uvjerenje navike i shvaćanja da će država racionalnom i planiranom politikom riješiti društvene probleme uključujući i problem radnog aktiviranja stanovništva. Udio zaposlenih u stanovništvu u dobi od 20 do 64 godine glavni je pokazatelj stanja na tržištu rada u Europskoj uniji. Među članicama Europske unije najveću stopu zaposlenosti imaju Švedska, Nizozemska i Njemačka, a najmanju Italija, Mađarska i Grčka. Hrvatska se po visini stope zaposlenosti s 57% nalazi ispod svih zemalja članica Europske unije. S vrlo malim udjelom stručnjaka, znanstvenika, inženjera i tehničara što utječe na nisku produktivnost po zaposlenom. Izvoz roba koje uključuju visoke tehnologije je 15 puta manji, a broj prijavljenih patenata (230) deset puta manji od Danske, koja ima isti broj stanovnika kao Hrvatska. Ali zato imamo isti broj automobila na tisuću stanovnika! Samo ekonomija znanja može nas integrirati kao ravnopravne sudionike globalizacije u svjetsku ekonomiju i podići udio izvoza u GDP-u Hrvatske sa sadašnjih jadnih 43% na primjerice 78% Litve i Češke ili 89% Slovačke. Apsolutnim prioritetom smatramo ulaganje u znanje i obrazovanje.
Zalažemo se za primjenu izvanrednih iskustava Finske. Zato smo ostvarili suradnju s Eskom Ahom, izvanrednim premijerom i stručnjakom, kako bismo na primjeru Finske pokazali: može se! Znanjem i stručnošću moglo se izvući iz krize zemlju koja je imala pad GDP-a od 28% sve do vrha ljestvice svjetske konkurentnosti stvaranjem novih profesija, koji odgovaraju strukturi postmoderne ekonomije i investiranje u znanost koje je danas u Hrvatskoj jadnih 0,73% GDP-a. Kao što je nedavno napisao jedan europarlamentarac, trebamo više njemačkog sustava fleksibilnog tržišta rada, finskog koncepta obrazovanja, francuskog zdravstva i socijalne zaštite, hrvatske borbe protiv korupcije, švedskog programa spolne jednakosti.
I konačno odgovor na pitanje kada će Nacionalni forum postati stranka. Već sam rekao: kada budemo sigurni da imamo najmanje 15% podrške građana. I još važnije: kad budemo imali precizne odgovore za sva važna društvena pitanja. Kada budemo imali kompletirane ekipe uglednih, poštenih i stručnih ljudi. Kada budemo spremni preuzeti odgovornost za ono što predlažemo i nudimo. Kada moć znanja, stručnosti i sposobnosti ljudi koje smo okupili bude veća od isprazne, birokratske volje za moć prvog i drugog puta. Kada bude jasan Novi put o kojem vodimo dijalog i sa strankama i pokretima, pojedincima i skupinama koje imaju potencijal izlaska iz začarana kruga tranzicije.
>>SDP opet prigrlio Josipovića i minirao Gabrićev treći put
