Političko vodstvo mora odabrati: hoće li ići tri koraka ispred i pokazivati put ili će podilaziti biračima, povodeći se za anketama javnog mnijenja. Premijer Sanader je, kaže, izabrao ovo prvo iako napominje da "neće zatvarati oči pred javnim mnijenjem". Ali neće niti štedjeti napor vodeći Hrvatsku prema punopravnom članstvu u EU. Poruka je izgovorena s vrlo prikladne tribine jednog ovotjednog međunarodnog skupa o Hrvatskom putu u Uniju. Sanader je ležerno stao za govornicu, bacio pogled na napisani govor, i onako bez naočala, na brzinu, činilo se, zaključio kako tu nešto fali, pa ubacio nekoliko rečenica "iz glave". I s tih nekoliko misli prilično se, zapravo, obvezao.
U ovom trenutku, naime, za Vladu koja hrli prema EU doista se može reći da je "nekoliko koraka ispred". Ulasku Hrvatske u EU trenutačno se protivi široka, iako ne i dominantna struja u javnosti, pa praktično ispada da političko vodstvo nema znatniju potporu za jedan od njegovih glavnih političkih ciljeva. Još lošije stvari stoje s podrškom NATO-u. Čak ni prema službenim izvorima, ulazak Hrvatske u NATO ne podržava više od 30 posto stanovništva, zbog čega je u jednom sadržajnom posjetu američke diplomacije početkom godine Hrvatskoj jasno rečeno: ne pozivamo u članstvo zemlje koje to ne žele. I u toj situaciji pred političkim su liderima dvije opcije.
Oni mogu angažirati najbolje i najskuplje agencije za odnose s javnošću i građanima preko plakata, brošura, videomaterijala i drugih propagandnih poruka pokušati uliti u glavu kako je za njihovo dobro da Hrvatska uđe u punopravno članstvo. To se zapravo već godinama radi, pa je i u proračun za 2006. ugrađena stavka od desetak milijuna kuna u tu svrhu, ali dosad bez rezultata. No postoji još jedan način koji je svakako jeftiniji, a možda i efikasniji. Ako vodstvo doista vjeruje da je to za Hrvatsku najbolje, a u to nema razloga sumnjati, može se svakodnevno, iskreno i uporno boriti za takav stav. Ne vjerujemo da bi liderstvo time bilo na gubitku. Politika približavanja EU više nije u domeni vanjske, nego u prvom redu unutarnje politike. U domeni ekonomskog razvoja, jačanja pravne države i učvršćivanja demokracije.
Otpada, dakle, teorija po kojoj proeuropska politika ne bi trebala biti interesantna jer kao vanjskopolitička tema ne nosi izborne bodove. Da je to točno, ne bi se dogodilo, kao što je bio slučaj u listopadu, da se rejting vladajućoj stranci upadno podigne upravo tada, kad se Hrvatska napokon uspjela izboriti za početak pregovora s EU. Javnost je tu činjenicu odmah honorirala. Ubacila je glasove i na račun vladajućeg HDZ-a, a i u prilog ulaska Hrvatske u Uniju. Predsjednik Mesić zauzeo je stav koji bi bio, da se poslužimo Sanaderovim izrazom, ne samo tri, nego desetak "koraka ispred". Oštro se suprotstavio svima koji plaše javnost Unijom. To rade oni, rekao je, koji priželjkuju izolaciju Hrvatske radi očuvanja privilegija kako bi izbjegli vladavinu zakona. Iako je Mesiću lakše jer više ne mora na izbore, ni Vlada si više ne može priuštiti samo načelnu proeuropsku retoriku i tihu prilagodbu nacionalnog zakonodavstva.
S EU ili bez nje, morat će dalje raditi na reformama, a bez podrške javnosti neće ih moći provesti. Svim srednjoškolcima država je ovih dana darovala zanimljivu knjižicu o tome kako funkcionira EU. Ali "EU for YOU", kako je knjižica naslovljena, kao da je bačena pred njih, bez velike volje za analiziranjem, kamoli usvajanjem njena sadržaja. Gorljivost političkog vodstva, naime, još je daleko od širih slojeva građanstva, pa i od nastavničkog kadra.
