Mjesec i pol dana prije nego što je uopće ušao u Bijelu kuću, Donald Trump počeo je svoju prvu, ujedno i izuzetno važnu političku bitku čiji će ishod na kraju uvelike utjecati na izgled američke unutrašnje i vanjske politike u sljedeće četiri godine. Nije tu riječ o sukobu koji se odvija na površini i pod svjetlima reflektora, već o tihom sukobu kojega nije lako otkriti na prvi pogled. Sukobu protiv establišmenta. Naime, računajući na njegov manjak političkog iskustva, republikanski establišment, svojevrsne stranačke frakcije, računaju kako će pametnim pozicioniranjem svojih ljudi u budući Trumpov kabinet uspjeti “ukalupiti” budućeg predsjednika i osigurati da se nacionalna i međunarodna politika SAD-a vodi u onom smjeru kako njima odgovara. No u ovoj kalkulaciji nisu uzeli u obzir činjenicu da Trump, iako do sada nije obnašao ni jednu političku dužnost, nipošto nije naivan. Riječ je o prepredenom biznismenu, vlasniku poslovnog imperija koji je tijekom svoje karijere plivao s podjednako opasnim “morskim psima” kao što su članovi washingtonskih lobija. I to je zorno pokazao.
Evo zašto su uplašeni
Samo dan nakon što su u javnost počele izlaziti informacije kako bi republikanski lideri “korigirali” Trumpovu politiku, ekspresno je smijenio Chrisa Christieja s mjesta vođe tranzicijskog tima postavivši na to mjesto budućeg potpredsjednika, Trumpu apsolutno odanog Mike Pencea. Christie je vodio tranzicijski tim prije izbora, no krimen mu je bio u tome što je više odan stranci nego samome Trumpu. Nekoliko je razloga zbog kojih republikanski establišment želi Trumpa i njegovu buduću administraciju uvesti u svojevrsnu ogradu i okružiti ga ljudima koji bi mogli sukreirati politiku Bijele kuće onako kako to republikanskim liderima odgovara. Prije svega, tu je mogućnost da će buduća administracija poremetiti planove velikim industrijalcima i financijskom sektoru te da će svojim zahvatima smanjiti poslove bankama ili vojnoj industriji. Tijekom svoje kampanje najavljivao je kako će smanjiti proračun Pentagona 50 posto, kako će eliminirati različite interesne skupine velikih korporacija koje se sada vrte oko Washingtona. Velike farmaceutske kompanije također su nervozne nakon Trumpovih najava da će administracija “uštedjeti 400 milijardi dolara pregovorima oko cijena lijekova.” Tu je i izjava koju Tel Avivu svakako nije bila drago čuti kako SAD mora biti neutralan i iskren posrednik između Izraela i Palestinaca...
Drugi je pak razlog političke prirode. Naime, republikanski establišment Trumpa vidi kao čovjeka prilike i oportunista, kao nekoga tko nema ideologiju ni uvjerenja, čovjeka čija je jedina stvarna vrijednost samopromocija. Vide ga kao nekog tko je spreman, kako bi osvojio glasove među određenom populacijom, vrijeđati Hispanoamerikance, žene, ratne zarobljenike, medije...
– U tom je smislu republikanski establišment uplašen kako će Trump tijekom svog mandata srušiti tradicije, vrijednosti i ideje koje je stranka godinama propagirala, pa čak i kroz neke od najboljih predsjednika koje su SAD imale u povijesti, poput Ronalda Reagana – kaže Carlos Mercader, politički analitičar američkog APA instituta. Osjećajući kako je “sam protiv svih”, sve dok ne predstavi javnosti svoj kabinet i uspostavi funkcionalnu političku vlast, Trump se okrenuo onome u što je potpuno siguran. Okružio se jedinima kojima može u ovom trenutku vjerovati, svojoj obitelji i suradnicima s kojima radi već godinama. Čim je smijenio Chrisa Christiea s mjesta vođe tranzicijskog tima, najavio je kako osniva poseban “savjetodavni tim” u kojemu će znatne uloge igrati njegova tri sina i zet uz još nekoliko Trumpu bliskih igrača iz stranke. Iako se ovaj potez čini izigravanjem demokracije, odnosno potezom u kojem se vladar okružuje “svojom krvlju”, kojima prenosi dio upravljanja carstvom, za ovaj potez imao je dobrih argumenata. Svi su se oni do sada dokazali kao vrlo uspješni ljudi, ako ne u politici, a ono u poslu.
Svakako ključna figura u ovom unutrašnjem krugu je Donald Trump Jr., najstariji sin budućeg američkog predsjednika. Donald mlađi privukao je pažnju javnosti vrlo odmjerenim govorom tijekom republikanskih predizbora najavljujući pri tome kako njemu osobno nije cilj angažirati se u politici. Sada je promijenio mišljenje, iako je i dalje službeno na poziciji izvršnog potpredsjednika Trump Organisation, obiteljskog poslovnog carstva. Tu je i Ivanka Trump, Donaldova kćerka, ali i Jared Kushner, njen suprug koji se godinama bavi nekretninama, ali je ujedno i vlasnik tjednika Observer. Ovaj relativno tihi i povučeni 35-godišnjak jedan je od najbližih Trumpovih savjetnika koji je imao ogroman utjecaj na Trumpovu predsjedničku kampanju, uključujući i strategiju promidžbe kao i izbor najbližih suradnika.
Ivanka zgrozila javnost
Iako, baš kao i Trump, Kushner nema apsolutno nikakva iskustva u politici budući da predsjednik SAD-a javno tvrdi kako su njegove političke procjene izvrsne, a po svemu sudeći upravo je Kushner odlučio da tijekom kampanje kontroverzni Corey Lewandowski bude otpušten iz Trumpova stožera.
Važnu ulogu očito u ovome trenutku ima i Ivanka Trump, prva Donaldova supruga. Iako službeno nema nikakve uloge na političkoj sceni, upravo je ona primila prije nekoliko dana japanskog premijera Shinza Abea tijekom njegova posjeta New Yorku. I to na zgražanje javnosti jer kao bivša supruga budućeg predsjednika ona nema apsolutno nikakvog, čak ni protokolarnog legitimiteta za obavljanje bilo kakvih državnih poslova.
Uz obiteljski tim, Trump se ovih dana vrlo čvrsto drži i svojih prijatelja iz velikog posla, u čije povjerenje nema razloga sumnjati. Jedan od ljudi iza zavjese je i Jack Welsh, nekadašnji direktor General Electricsa poznat kao vrhunski menadžer, ali i čovjek bez previše osjećaja. Welsh je tijekom karijere bio spreman “hodati preko leševa” kako bi ostvario svoje ciljeve, i teško je povjerovati kako su mu washingtonski lobisti iole ravni u zakulisnim igricama.
Tu je i Dan Scavino, budući direktor društvenih medija Bijele kuće koji Trumpa prati već godinama. Upoznao ga je naime kao nosač štapova na jednom od Trumpovih terena za golf dok je poslovni mogul igrao taj sport. Zavolio je mladog dečka, uzeo ga sa sobom i postavio ga za svog asistenta da bi se, bez ikakve sumnje napornim radom i zalaganjem, Scavino popeo do mjesta direktora u Trumpovoj tvrtki.
Ipak, za neke od najosjetljivijih mjesta u kabinetu Donald Trump nije mogao predvidjeti članove obitelji, prijatelje ili bivše pomoćnike jer na tim pozicijama oni jednostavno ne bi bili uspješni budući da im nedostaje specijalističkih i specifičnih znanja. Za te je svrhe Trump “pročešljao” sve moguće republikance odabirući među pogodnima one koji će dobro obavljati posao, ali i biti apsolutno vjerni predsjedniku u odnosu na samu stranku.
Tako je vrlo izgledan budući direktor CIA-e Mike Pompeo, republikanac koji je na samom početku predizbora podržavao Marca Rubija, no koji je nakon toga “okrenuo ploču” i postao gorljivi Trumpov zagovornik. Mjesto ministra obrane vrlo izgledno će ići Jamesu Mattisu, umirovljenom generalu američkih marinaca koji je u službi proveo 44 godine boreći se, između ostalog, u Afganistanu i u Iraku, gdje je tijekom ofenzive na Falluju odigrao ključnu ulogu. Baš kao i Trump, Mattis je povremeno brz na jeziku, i ne izražava se baš diplomatskim tonom. Tako je kao general u Iraku ustvrdio kako je “baš zabavno pucati po kurvinim sinovima koji tuku žene jer im padne veo s glave”. Ipak, jedno se Mattisu ne može poreći. Da je među vojnicima kojima je zapovijedao vrlo omiljen.
Za pitanja unutrašnje američke politike bit će zadužen još jedan Trumpov intimus, Stephen Bannon, nekadašnji bankar s Goldman Sachsa koji će ubuduće biti glavni strateg američke administracije. Ovaj šezdesetdvogodišnji Trumpov pouzdanik prije nekoliko se godina specijalizirao za financije u medijima, a potom se prebacio u Hollywood, gdje je radio na političkim dokumentarcima. Oko Bannona su vezane brojne kontroverze, no Trump ga čvrsto vidi jednim od svojih oslonaca i branom pred mogućim udarcima iz Republikanske stranke.
Naravno, Trump ipak nije osvojio izbore kao neovisan kandidat, već kao kandidat republikanaca i potpuno je jasno da će nešto morati prepustiti i establišmentu. I očito se odlučio za onaj sektor koji mu je najmanje bitan. Za vanjsku politiku SAD-a. Jer iako su ovoga trenutka SAD najjača svjetska velesila, u Trumpovoj viziji svijeta, za SAD je ponajprije bitno ono što se događa na njegovu teritoriju, od granice s Meksikom na jugu, do Kanade na sjeveru. Sve ostalo je tek trećerazredno pitanje, a kakvi će biti odnosi sa Zimbabveom, Sijera Leoneom, Švedskom ili Hrvatskom nije mu pretjerano bitno. Zbog toga je upravo taj, ostatku svijeta izuzetno bitan, no Amerikancima baš i ne, sektor prepustio predstavnicima establišmenta. Dobili su u ovoj internoj podjeli State Department, kao svojevrstan krunski dragulj administracije, no bez stvarne političke moći i velikog utjecaja na zbivanja unutar zemlje.
Zagrljaj pomirenja
Vidi se to po činjenici kako je Donald Trump za mjesto državnog tajnika predvidio Mitta Romneya, gorljiva Trumpova protivnika unutar Republikanske stranke. Romney je još prije nekoliko mjeseci javno istupao tvrdeći da Trump nema ni temperamenta ni karaktera da bi bio predsjednik SAD. Ne treba biti naivan i vjerovati kako je Trump najednom zavolio Romneya, kako mu je sve oprostio i privukao ga u zagrljaj pomirenja. Posebno kada se ima na umu da je još prije nekoliko tjedana o Romneyu govorio kako je on propali kandidat i “lažnjak” bez ikakve budućnosti. Vrlo je vjerojatno da je Romneya izabrao kako bi primirio establišment, no ne treba sumnjati da Romney neće na toj poziciji izdržati do kraja Trumpova mandata. Onoga trenutka kada Trump osjeti da je stabilizirao vlast, ali i stanje unutar stranke, kada bude siguran da neće naići na udarce s boka republikanaca, Romneyu će vjerojatno uputiti rečenicu po kojoj je već godinama poznat: You are fired!
>> Donald Trump otkrio svoj plan za Izrael i Palestinu
