U Vukovaru još nisu obnovljeni objekti za koje su sve hrvatske županije  javno je obećano prije deset godina  izdvajale novac. Ambiciozan plan, koji je smišljen u kabinetu Franje Tuđmana te zbog toga nazvan "Tuđmanovim modelom", podrazumijevao je da svaka hrvatska županija i Grad Zagreb  njih 21  obnovi po jedan vitalni objekat u gradu heroju.

Ideja o modelu solidarnosti javno je predstavljena u Vlaku mira 1997. Njime je Tuđman s tadašnjim državnim vrhom stigao u Vukovar, kojim je tada još uvijek šefovao Jacques Klein.
Učinkovitost modela teško je mjeriti i nakon svih probijenih rastegljivih rokova, jer riječ je ipak o obećanju, pa se darovanom konju u zube ne gleda.

Logika i potrebe
Oni koji su se drznuli podrobnije analizirati model obnove zapitali su se kako to županije  s ukupno 112 milijuna kuna  financiraju obnovu Vukovara kad i njih financira država?!
Dakle, ipak samo država financira obnovu Vukovara, pa to više iznenađuje smiješni by-pas, jer su materijal, radovi i porezi na području od posebne državne skrbi manji, a o doniranom materijalu da i ne govorimo. 

No priči ni tu nije kraj. Naime, izbor objekata koje su županije trebale obnavljati nije uvijek imao veze s logikom i osnovnim potrebama ljudi koji su u Vukovaru odlučili živjeti. U tom je trenutku, čini se, bilo važnije izabrati neki atraktivni objekt nego razmisliti treba li to zaista gradu. Preslikano na život, prije se kupuju dekori za kuću, a tek onda cigle, letve i beton.
Tako se, npr., krenulo u obnovu olimpijskog bazena, a većina kuća nije bila ni blizu dovršenog, uređivale su se kapelice, Zavod za zapošljavanje u gradu u kojem ništa ne funkcionira osim državne uprave, a poduzetnici ga zaobilaze u širokom luku.

Apsurdi
Najveći apsurd, u koji se i dandanas upire prstom, jest obnova Kluba umirovljenika. Iako zvuči vrlo humano, jer briga za stare i nemoćne uvijek prolazi, istina je bitno drukčija  obnovljene su društvene prostorije u kojima se umirovljenici okupljaju na druženju, a to gdje će spavati, živjeti ili liječiti se  neka se brine netko drugi.

Na sličan je način Krapinsko-zagorska županija obnovila vrtić, no kako nije bilo novca za opremanje, Grad Vukovar nekako je sklepao u proračunu novac za domara koji je obnovljenu zgradu čuvao kako se oni dužih prstiju ne bi polakomili pa s obnovljene zgrade poskidali nešto što bi im, eto baš, zatrebalo u obnovi kuće.

Vukovarske statistike bilježe gotovo trideset tisuća stambenih jedinica na kojima su procijenjena oštećenja od prve do šeste kategorije, koje većim dijelom obnavlja država. Obnova najsporije teče u samom gradu u kojem je, igrom slučaja, ostalo, prema popisima, oko 850 neoštećenih kuća čije su manje štete vlasnici sami popravili.
Da li zbog dugotrajnog čekanja ili borbe s birokracijom, najbolje znaju sami suočeni s problemom, tako tipičnim za Hrvatsku  plaćanjem.

Zbog kašnjenja mjerodavnih financijera, različitih ministarstava, blokirane su tvrtke čiji radnici rade na obnovi. Nema obećanog novca, pa nema ni plaća radnicima jer bi vlasnik tvrtke  što se prešutno očekuje  trebao nekoliko mjeseci isplaćivati plaće, barem dok država ne plati njemu.

Gradovi i županija ne mogu požurivati ministarstva jer su tvrtke poslove sklopile s ministarstvima, a ne s njima. I tako, u začaranom krugu pretakanja obećanog novca, godine prolaze, a vukovarskim obnovljenim zdanjima prijeti sudbina da, napuštena i nedovršena, ponovno postanu  ruševine.

3

ŠUŠKA SE...

Senzacionalni transfer na pomolu? Ivanu Perišiću u 37. godini mogla bi se ispuniti velika želja

2

UDALJEN JE IZ SLUŽBE

Teška nesreća nedaleko Zagreba: Pijani policajac ušao u suprotan smjer pa pokosio pješakinju

99

Vanjskopolitički stručnjaci tvrde

Zaokret američke politike prema Balkanu: Ako Vučić krene u rat, Amerika bi mogla ostati po strani

Na odmoru u Zagrebu

Par iz Mostara oduševio nas je sjajnim odgovorom: 'Nama je svaki dan Valentinovo!'

Za poduzetnike

Velika prilika za financiranje? Ovdje su najbolji krediti koji vam mogu pomoći

Banka u Hrvatskoj poslala važno upozorenje svojim korisnicima