Antun Toplek iz Štefanca je toga kobnog utorka otišao na rutinsku hemodijalizu u čakovečku bolnicu, no odande se nikad nije vratio. Prilikom tog rutinskog i jednostavnog postupka, medicinska sestra mu je, umjesto fiziološke otopine, ubrizgala medicinski benzin. Medicinari i liječnici odmah su reagirali i pokušali ga reanimirati, no ubrzo je došlo i do zatajenja pluća te jetre pa se, nažalost, više ništa nije moglo učiniti kako bi se Antunu spasio život. Antunova obitelj je neutješna.
- Kad se to dogodilo, pozvali su nas da dođemo u bolnicu. Odmah su priznali pogrešku, izrazili sućut i ispričali nam se. Rekli su nam da je došlo do pogreške prilikom hemodijalize u kojoj je sudjelovala mlađa medicinska sestra koja je pred magisterijem sestrinstva. Još su nam rekli da ona dosad u svom poslu nikad nije pogriješila - rekao je Antunov sin Mario za 24sata.
Video: Djelatnik čakovečke bolnice kaže: “Premalo nas je, pucamo po šavovima.” Sin preminulog podigao tužbu.
- S njom uopće nismo imali nikakvoga kontakta - kratko nam je rekao i dodao kako više ništa o tome ne bi htio govoriti. Obitelj je odmah nakon Antunove smrti podignula kaznenu prijavu u čakovečkoj policiji. - Prvu večer smo otišli na policiju, sad čekamo da se dovrši istraga, kao i rezultati obdukcije pa ćemo vidjeti koje ćemo daljnje pravne korake poduzeti - kaže Mario.
- Ne osjećam se dobro. Tužan sam i razočaran, teško je. Sad sam na godišnjem jer mi se rodilo dijete, moja zdrava djevojčica, naša jedina svijetla točka u svemu ovome. Došla je na svijet svega nekoliko dana prije ove nesreće, a tata ju, nažalost, nikad nije uzeo u naručje niti će ikad dobiti priliku za to - kazao je Mario.
Antuna su na posljednji počinak ispratili u petak na groblju u Maloj Subotici, a tuga u Štefancu je bila golema.
Kako smo doznali, 27-godišnja medicinska sestra koja je Antunu ubrizgala medicinski benzin radila je na tom odjelu nekoliko godina, a bila je tik do magisterija sestrinstva. Danas je ona na bolovanju te joj je ponuđena psihološka pomoć. Razgovarali smo i s tajnicom Udruge dijaliziranih i transplantiranih Međimurske županije, gospođom Marijom Lesinger, koja je poznavala medicinsku sestru i preminulog Antuna.
- Ona još ne želi izaći u medije. Čula sam se s njom i ne bih ništa u njeno ime htjela komentirati. Ja sam osam godina dolazila u čakovečku bolnicu na dijalizu, poznajem ju dobro. Iznimno je profesionalna, iskusna i zna svoj posao. Cure koje rade na hemodijalizi napravile su na tisuće dobrih stvari, bile su mi svi tih osam godina kao obitelj. Ova cijela situacija je izuzetno teška - rekla je Marija Lesinger .Što je dovelo do ovakve kobne pogreške, pokazat će istraga.
Izrazito tužno. Sućut obitelji preminulog. Na žalost, pogreške se događaju. Svi mi griješimo. Jedino je činjenica da su neke pogreške fatalnije od drugih. Razumijem obitelj, i njihovu patnju i nemoć i ljutnju. Ali, u bolnicama rade ljudi. Ljudi koji rade i griješe. Ovo pogreška nije nastala radi nemara nego jednostavno jednog fatalnog trenutka pogrešnog izbora. Povratka nema, popravka nema..ima samo vrijeme za plakanje, tugovanje, a onda pomirenje i prihvaćanje. U svojoj boli budite veliki i kada skupite snage priđite i oprostite toj ženi koja je pogriješila. U tome ćete s vremenom naći važan dio svojega mira.