Ubud smo iščekivali s velikim očekivanjima; grad umjetnika, galerija, muzeja, kraljevska palača, nevjerojatna kreativnost u uređenju kafića i restorana, ali iznad svega Sveta šuma majmuna. Sveta šuma majmuna u Ubudu mjesto je na kojem se dokazuje u praksi koncept “tri hita karana”, tj. tri puta za postizanje sreće u životu kroz njegovanje dobrog odnosa sa samim sobom, svojom okolinom i duhovnu povezanost sa Stvoriteljem.
U Šumi majmuna svakako vježbamo dobar odnos s prirodom jer je dom oko 1200 svetih makaki majmuna među 130 biljnih vrsta na oko 12 hektara, ali centralno mjesto čini hram u kojem se njeguje duhovna povezanost. No, bez obzira na dubinu značenja, gdje god ima majmuna, sve se svede na majmunska posla pa smo tako bili upozoreni da ne smijemo majmune gledati u oči jer to smatraju agresivnim pa napadaju, ako skoče na nas, ne smije nas uloviti panika, već samo nastaviti svojim putem, ne smijemo ih hraniti, sve stvari moramo imati dobro zatvorene da nam ih ne uzmu, preporučljivo je skinuti naočale, veće naušnice i ostali nakit da nas ne bi ozlijedili prilikom pokušaja otuđenja.
Svih uputstava smo se pridržavali, ali smo ipak bili opljačkani dva puta. Jednom posve proračunato, sjela sam na klupicu i promatrala majmunska posla preko puta u hramu, a jedan makaki mi se približio s leđa, sjeo pokraj mene i počeo se zabavljati s vrećicom žarke zelene boje koja je visila s torbe. Iste sekunde sam znala da ću mu je prepustiti ako je uspije uzeti. Da ne duljim s opisom, na videu se jako dobro vidi kako je to išlo.
>>> VIDEO Bliski susret s majmunima
Druga pljačka je bila neautorizirana. Milka i Nataša su sjedile na niskom podestu u blizini njihova hranilišta i razgovarale. Majmun je odmah primijetio što Milka nije: torba joj nije bila zatvorena ciferšlusom. Zaletio se, gurnuo ruku u torbu i pobjegao s prvim što je dohvatio. Još se Milka nije oporavila od munjevitog napada kad je i drugi majmun imao ruku u torbi. Ovaj put je Milka uspjela malo pružati otpor, ali potpuno bezuspješno. Majmunski ulov srećom nije bila niti putovnica ni novac, prvi je odnio vlažne maramice, a drugi paketić kave.
Sljedeća scena je bila kako majmun s drveta prosipa kavu 3 u 1 baš kao kakav funeralni ritual prosipanja pepela pokojne šalice kave i Milkinog ponosa izgubljenog u borbi s majmunima.
Nakon što smo se oporavili od iznenađenja i smijeha, izašli smo iz majmunskog svetišta i praćeni glađu krenuli tražiti restoran u kojem bismo rado sjeli i liječili netom proživljene traume finom hranom. Zagledali smo u restorane, htjeli smo lijepu terasu s pogledom na neko privatno rižino polje omeđeno kokosovim palmama kako u Ubudu izgledaju vrtovi. Odlučilo je ime, Lemongrass Bisma warung, restoran se zove limunska trava, a put od ulaza do stolova omeđen je narančastim kadificama. Naručili smo nezaobilazne svježe sokove od manga i ananasa, tradicionalnu juhu od bundeve s kokosovim mlijekom te izbor tradicionalne indonezijske hrane od govedine u povrtnom umaku, pilećih ljutih ražnjića, pržene tune, raznih umaka i povrća nasjeckanih na sve načine sa zdjelicom riže u sredini. Za desert obavezni dadar gulung, zelene palačinke od rižina brašna punjene kokosom i palminim šećerom. S obzirom na to da fotografija govori tisuću riječi, tu ćemo stati, a sljedeća avantura nas vodi tamo gdje glavno jelo Balija i nastaje, u rižina polja.
>>> FOTO 10 zemalja u kojima možete živjeti jeftino i luksuzno: Neke povoljne destinacije nalaze se i u Europi
