Rano poslijepodne tog rujanskog dana prije sedam godina, u poslovnici Fine u Zvonimirovoj 54 u Zagrebu, bilo je kao i svako drugo - oko 14 sati popodnevna smjena zamijenila je jutarnju, a stranke su ubrzano ulazile i izlazile iz poslovnice, obavljajući novčarske poslove. Sve ono što se događalo u poslovnici, odvijalo se pod budnim okom Drage Renara i Stipe Mušana, dvojice zaštitara Sokol Marića.
Jake sigurnosne mjere
Ništa nije upućivalo na pakao koji će uskoro nastati u novčarskoj ustanovi smještenoj u jednoj od najprometnijih zagrebačkih ulica. A onda se u 14.50 pred Finom pojavio bijeli passat, koji je prije no što se zaustavio sporo klizio po cesti. Iz njega su izišla trojica muškaraca, odjevena u nešto što je sličilo na radničke kombinezone. Motor vozila lagano je brujao, dok su se muškarci užurbano približavali vratima Fine. Tik prije no što će stupiti u poslovnicu, preko glave navukli su kape s prorezima za oči, a jedan od njih odbacio je novine ispod kojih je skrivao oružje. Zapucali su čim su ušli u Finu, u kojoj je bilo 18 zaposlenika i šest stranaka. Zvuci pucnjave miješali su se s vikom i jaucima, a nakon pakla koji je trajao svega 75 sekundi, na podu poslovnice ostala su ležati mrtva tijela Drage Renara i Stipe Mušana...
Bila je to jedna od najkrvavijih pljački počinjena u Hrvatskoj u posljednjih 20-ak godina, ali ujedno i jedna od najnapetijih policijsko-kriminalističkih priča. Jer zbog ubojstva dvojice zaštitara Sokol Marića 5. rujna 2005. te pljačke oko dva milijuna kuna, sudit će se drugi put, ali sasvim različitim ljudima. Prvi put to su bili ljudi Nenada Filipovića, uhićeni 2006. te na koncu oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Ovaj put, to su ljudi Ivana Boršića i Ante Rose, dvojca koji je prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, bio mozak cijele operacije. Njima dvojici te Dubravku Žugelju, Ivici Štrku, Ivanu Tucmanu, Draženu Bekavcu, Draženu Elčiću, Jurici Tumpaku, Fehki Imamoviću, Mariju Paliću i Krsti Bilobrku u ponedjeljak na zagrebačkom Županijskom sudu počinje suđenje pred vijećem sutkinje Renate Miličević. Svi osim Rose, koji je u bijegu pa mu se sudi u odsutnosti, te Bilobrka, kojem je pritvor ukinut, na sud će biti dovedeni pod jakim sigurnosnim mjerama.
Dosad oko 100 godina zatvora
Jer gotovo svi oni stari su poznanici policije i pravosuđa, a zajedno im je do sada izrečeno gotovo 100 godina zatvora zbog različitih kaznenih djela, uključujući i ubojstva. U zatvorima gdje su te kazne služili su se i upoznali, a izlaske iz zatvora na slobodne vikende neki od njih, poput Boršića, koristili su za planiranje pa čak i počinjenje razbojstava. Prema optužnici, osim za krvavu pljačku Fine, tereti ih se za još pet razbojstava u novčarske ustanove počinjene od 2004. do 2008. u kojima je ukupno odneseno 6,3 milijuna kuna.
Što se pak tiče upada u Finu, prema optužnici, u poslovnicu su upali Žugelj, kojega se tereti da je ispalio smrtonosne hice u dvojicu zaštitara, te Štrk i Tucman. Bekavac se nakon razbojstva riješio oružja, koje je bacio u Savu, a cijelu operaciju osmislili su Boršić i Roso. U priči kao iz najnapetijih kriminalističkih romana, Boršić je vukao sve konce iz svoje ćelije u Lipovici, a koliko je pomno planirao svaki detalj svjedoči i to da se sa slobodnog vikenda u ćeliju vratio prije no što se dogodio upad u Finu, pokušavajući si stvoriti alibi. Zanimljivo je i da su se on i Roso upoznali preko Nenada Filipovića. Boršić i Filipović jedno su vrijeme dijelili ćeliju u Puli, gdje je Boršić ležao zbog trostrukog ubojstva i dvostrukog pokušaja ubojstva počinjenog 1995. godine, a Filipović zbog razbojstva u banci potkraj devedesetih. Filipović je Boršića upoznao s Rosom, a kako je sam Boršić kasnije kazao u svojim iskazima na policiji i pred sucem, dogodilo se to nekoliko mjeseci prije Fine.
- Roso je bio financijer, točnije organizator jer je nabavljao oružje, lažne putovnice, aute, davao je \"tipove\" (u žargonu podzemlja točna informacija gdje je novac, kada je najlakše dostupan...) On je u to vrijeme pripremao pljačku u Fini, pa se raspitivao za mene kod poznanika, jer je čuo da me policija obrađuje zbog nekih razbojstava. Filipović nam je ugovorio sastanak - ispričao je Boršić.
U svom iskazu dalje je objasnio kako je u posao s Finom uključio i Tucmana, inače svog bratića, Štrka, s kojim je robijao u Puli, te Žugelja. Pljačka je bila pomno planirana, pa je poslovnica danima prije toga nadzirana, testirane su rute bijega... Išlo se čak i toliko daleko da su od tamnih rukava napravili fantomke, koje su potom po ulici namakali u sline drugih ljudi. Cilj je bio zavaravanje policije, jer su fantomke nakon razbojstva trebale biti odbačene, a slina na njima policiju je trebala odvesti na krivi trag. Isplanirano je što i gdje s ukradenim novcem - Bekavac ga je odnio u dvorište kuće svog prijatelja, gdje ga je zakopao ispod tri bora. Torba s novcem ondje je ostala do neutvrđenog dana 2006. kada ju je Boršić iskopao te podijelio plijen na pet jednakih dijelova. Što su drugi optuženici učinili s novcem nije poznato, no Boršić je svoj dio slao Bilobrku koji ga je pak ulagao u - nekretnine.
Ovo da se desilo negdje na teritoriji bilo koje od Americkih saveznih drzava, naj manje sto bi dobili jest bar svakom po jedna dozivotna, .. Ovako, poznavajuci Hrvatsko pravosudje, lako se moza desit da za koju godinu procitamo o nekoj novoj akciji slicnoj ovoj u FINOJ, a akteri da budu isti.