Stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj lani je iznosila 18,3 posto, osoba u riziku od siromaštva bilo je 23,2 posto, a u teškoj materijalnoj deprivaciji bilo ih je 6,9 posto, upozorili su Nezavisni Hrvatski sindikati u povodu 17. listopada - Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva. Neto minimalna plaća iznosi za 2021. godinu 3.400 kuna, prosječna neto plaća u srpnju iznosila je 7.046 kuna, a medijalna 6.000 kuna. Prosječno hrvatsko kućanstvo od redovitih prihoda može pokriti tek tri četvrtine redovitih rashoda, a većina je kućanstava prisiljena prenamijeniti sredstva i zaduživati se.
Podaci pokazuju kako je u lipnju 2021. godine kreditna zaduženost građana narasla na 138,9 milijardi kuna, što je za 4,2 milijarde više nego godinu prije. Eurostatovi podatci ukazuju kako si u 2019. godini čak 19,1 posto onih čiji je prihod ispod 60 posto medijana nisu mogli priuštiti odgovarajuće grijani dom u kojem žive. A podatci Europskog sindikalnog instituta pokazuju kako je Hrvatska sa 16,5 posto rasta od 2009. godine naovamo imala najveći rast nemogućnosti grijanja u toj populaciji na razini cijele EU. U Hrvatskoj je siromašno 5,1 posto onih koji su zaposleni. Na udaru siromaštva su nezaposleni, staračka kućanstva, obitelji s više djece, jednoroditeljska kućanstva kao i jednočlana kućanstva, kućanstva s minimalnom plaćom te većina umirovljenika. Prosječna mirovina u 2020. godini iznosila je 2.537,15 kuna, a dužnosnička 10.016,56 kuna.
Hrvatska se pretvorila u zemlju iz koje se „bježi“ u potrazi za boljim, zemlju nestabilnih i nesigurnih poslova. Podatci govore kako, upravo zbog nestabilnih i nesigurnih poslova i malih plaća, čak 77 posto mladih još živi s roditeljima u roditeljskom domu.
Stabilni i sigurni poslovi, poslovi visoke dodane vrijednosti, daleko veće minimalne i sve druge plaće i veće mirovine jedine su „ prave putovnice“ za izlazak iz siromaštva i socijalne isključenosti. Bez svega toga i na ovaj Međunarodni dan borbe protiv siromaštva možemo samo tužno i ozlojeđeno ustvrditi kako je Hrvatska sve više raslojena siromašna zemlja još siromašnijih građana, poručuju iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.
U priopćenju se podsjeća i kako je Oxfam u siječnju objavio svoju studiju o nejednakoj raspodjeli globalnog bogatstva. U izvještaju uz ostalo stoji kako je tisuću najbogatijih ljudi svijeta za samo devet mjeseci nadoknadilo gubitke nastale zbog korona krize, a najsiromašnijima će trebati više od desetljeća da se oporave od posljedica te pandemije. Stoji i kako se kapital desetero ljudi koji su u prosincu 2019. godine bili najbogatiji na svijetu, od veljače 2020. godine, unatoč pandemiji, povećao za pola bilijuna američkih dolara, na 1,12 bilijuna dolara. Navodi se kako bi već samo taj novac bio i više nego dovoljan za cijepljenje cjelokupne svjetske populacije protiv covida-19 i osiguranje da zbog pandemije ne osiromaši nitko u svijetu. Uz to, Svjetska banka je upozorila kako bi 2030. godine više ljudi u svijetu moglo živjeti u siromaštvu nego prije korone. Oxfam zbog svega toga traži demokratizaciju gospodarstva te snažniju potporu siromašnima i usmjeravanje gospodarstva ka općem dobru.
Glavna skupština Ujedinjenih naroda odluku da se Međunarodni dan borbe protiv siromaštva obilježava 17. listopada donijela je 1993. godine. No, zbilja pokazuje kako veći odjek u javnosti imaju Svjetski dan čokolade, Svjetski dan pizze, Međunarodni dan piva, Dan sjećanja na izgubljene čarape itd. Očito je kako ima raznih svjetskih i međunarodnih dana među koje se ugura i poneki ozbiljan, kao, primjerice, ovaj sutrašnji, no odjek im je u javnosti gotovo isti, prigodničarski, zaključuje se u priopćenju Sindikata.
Meni je i dalje nejasno kako može biti toliko "Corona vjernika" koji i dalje vjeruju da ako se svi cijepe, sve bu dobro! Pa zar je zaista toliko njih još uvijek slijepo? Zar ne vide da to da nekakvom brigom za i o zdravlju nema veze? Zar ne vide da čak i ako se svi do zadnjega cijepimo, znači svi od tek rođene bebe do starca na smrtnoj postelji, da ovome ludilu neće biti kraj. Uvijek će se izmišljati nešto novo zašto nas se opet mora na nešto prisiliti, zatvoriti, oduzeti nam ovo ili ono. I ovo osiromašenje je planirano, jer samo siromašan čovjek je ovisan o pomoći i lako upravljiv. Jeste li primijetili da već gotovo dva mjeseca od kada traje intenzivna kampanja protiv "antivaksera" nema više govora o novim mutacijama? Kako je to sada najednom moguće da ih nema? Tu i tamo se još spominje delta, ali i ona je već pase. Politika više ne traži izgovor za daljnje mjere u virusu, već jednostavno radi da dekretima!!! Ljudi moji, bili cijepljeni ili ne, probudite se! Još nije prekasno ali smo već jako blizu onim čuvenim "5 do 12"!!!