Očekujem da će u nekim državama biti problema, zaobilaženja zakona preko kojih će se primjenjivati Direktiva o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu EU, a vi nećete imati načina za ostvarenje vaše pravne pozicije. Zašto to govorim? Zato što su lobisti sad krenuli na drugo bojno polje, po državama članicama, upozorila je Romana Matanovac Vučković, voditeljica sveučilišnoga poslijediplomskog studija Intelektualno vlasništvo, na edukaciji koju je na ovu temu organizirao HGK.
Ekspertica za autorska prava i savjetnica ministrice kulture za intelektualno vlasništvo precizirala je da kako očekuje da će se na udaru monopolističkih platformi, poput Googlea i You Tubea, u najvećoj mjeri naći Italija i Poljska, ali i druge države EU u kojima će, pod tim pritiscima, htjeti na razne načine tumačiti direktivu.
Internetske monopolističke platforme godinama su snažno lobirale protiv donošenja Direktive, ali s druge su strane i „klasični“, stari mediji, imali vrlo jaku ulogu u lobiranju i uspjeli uvjeriti i politiku i građane da je Direktiva potrebna kako bi se održala kulturna i kreativna raznolikost.
Stručnjakinja za autorska prava ističe da je dodatni razlog zbog kojeg je Direktiva konačno usvojena dogovor oko odredbe da se naknada koju će naplaćivati platformama mora pravično podijeliti između novinara i izdavača, premda u Direktivi nije precizirano u kojem omjeru.
Koliko mi je poznato, u Hrvatskoj postoji načelni dogovor da bi se naknada dijelila pola - pola – istaknula je savjetnica ministrice.
Inače, Direktiva je usvojena, no stupit će na snagu tek objavom u službenom glasilu EU, što se očekuje ovih dana. Nakon toga, države članice imaju dvogodišnjii rok za njezinu implementaciju u nacionalno zakonodavstvo. Prema najavama ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek kod nas će se to napraviti donošenjem novog Zakona o autorskom i srodnim pravima. No, s obzirom da javnost, pa i zainteresirani dionici, o njezinu značenju i posljedicama ne znaju previše, da se ne bi ponovila situacija kao s Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka (GDPR), krenulo se s proaktivnim pristupom i edukacijama.
Ovo je jedan od „najkontroverznijih“ tekstova europskog zakonodavstva u nekoliko posljednjih desetljeća, s obzirom da izvorni tekst Direktive nema baš previše zajedničkoga s time kako ona izgleda danas. A nikad u povijesti intelektualnog vlasništva nije bio ovoliki interes za sudjelovanje u donošenju Direktive koja se na njega odnosi. Samo na članak 13. do lipnja 2018. stiglo je 600 amandmana, nakon toga prestali su brojati – kaže pravnica, pojašnjavajući da je interes tako velik jer su se u odnosu dvije interesne grupacije u lobiranju aktivirali najutjecajniji mogući subjekti: svi vezani uz stvaranje kreativnih sadržaja, ali i industrija medija jer se u najvažnijem dijelu bavi zaštitom novinarskih izdavača u njihovoj transformaciji na digitalno.
Te su se dvije grupacije zajedno aktivirale u zaštiti svojih sadržaja. S druge strane, velike kompanije, poput Googlea i YouTubea te Facebooka, zainteresirane su da ta zaštita bude što manja jer koriste intelektualni sadržaj i na tome zarađuju, tvrdeći da sami nisu korisnici.
Tekst je izraz najboljeg mogućeg balansa koji se u ovom trenutku mogao postići, a većinom je politički; EU je zauzela stav da se ovako štiti kulturna, medijska i kreativna raznolikost i daje šansa za razvoj na internetskom tržištu – kaže R. Matanovac Vučković.
Pojašnjava kako se jednako tako krenulo u zaštitu internetskog biznisa kad je trebalo poticati njegov razvoj, donošnjem Direktive o elektroničkoj trgovini 2000. godine.
Tad se došlo do globalnog konsenzusa da je potreban snažan proboj te vrste subjekata, da im se pomogne da se što više razviju jer izuzetno doprinose gospodarstvu. I taj je interes prevladao sve ostalo, pa i autorsko pravo! – otvorena je R. Matanovac Vučković.
Uvođenjem tzv. režima slobodne luke, koji kaže da platforme nemaju odgovornost za radnje koje poduzimaju korisnici; prijenos u mreži, niti privremenu pohranu, dok ih netko o tome ne obavijesti, 20 godina se razvijala internetska trgovina, a pružatelji usluga itekako su profitirali.
Platforma je i na sudovima uspjela doći do rezultata da – nije odgovorna! Zamislite onda da bi dobrovoljno podijelili svoj profit?! Njihov je interes maksimizacija profita, a pravni okvir im je to dopustio. Zato je na razini EU potrebno napraviti promjenu paradigme odgovornosti! Utvrditi da je platforma odgovorna i to nedvojbeno utemeljiti u zakonu – odlučna je R. Matanovac Vučković.
Napominje da nositelji prava nisu zainteresirani toliko za „skidanje“ neovlašteno podijeljenih sadržaja, koliko za naplatu. Žele da se sadržaj što više distribuira i da na njemu zarade. Direktiva se primjenjuje samo na neke vrste internetskih providera koji dijele sadržaje putem interneta i ne isključuje režim slobodne luke, cilja samo one koji su vezani na monopoliste, poput You Tubea čija je glavna svrha pohrana velike količine sadržaja koji su učitali korisnici, a oni su ih organizirali i promoviraju ih u svrhu ostvarivanja dobiti.
Ideja je da licence za distribuiranje omoguće kolektivni publisheri poput ZAMP-a ili pojedinačni poput Croatia recordsa... Znači, ili publisheri ili kolektivne organizacije su nositelji prava. Trebao bi biti izuzetak da pojedinačni autor ide u pregovore s platformama, to bi bilo preskupo i nema ekonomskog opravdanja. Ako postizanje dogovora nije moguće, platforma mora sadržaj ukloniti i spriječiti njegovo buduće pojavljivanje. Tu dolazimo do priče filtriranja: sprečavanja da se nelicencirani sadržaji pojave na platformi. Ideja je da se što više repertoara zaštiti na kolektivnoj osnovi – pojašnjava pravnica.
Kolektivnu zaštitu autorstva za novinare i fotoreportere u Hrvatskoj osigurava Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava. Iz primjene Direktive izuzeti su startupi, nekomercijalni znanstveni repozitoriji, e-trgovine, blogeri... A kad su posrijedi isječci novinarskih sadržaja, pobijedile su platforme: mogu se prenositi, doduše, samo jako kratki, ali se ne smiju komercijalno koristiti niti razviti modeli koji bi do toga doveli.
Nadam se da neće uspjeti pošto kod nas ZAMP ima malo previše prava i naplaćuje i što treba i ne treba.