Dragi Ivica, poduzetnici su mogli posegnuti i za pravednijim plaćama koje bi bile poticaj onima koji su otišli iz Hrvatske da se možda vrate. ali, umjesto da naš Jamogu pusti da tržište odradi svoje i da ih prisili da sami dignu plaće, on odobrava uvoz jeftine radne snage i "pakete pomoći". Kako je moguće da se proizvod proizveden u, recimo, Austriji prodaje po istoj cijeni kao i onaj proizveden ovdje, a radnik koji ga je proizveo bude u Austriji dvostruko ili više plaćen? To nisu poduzetnici i ne treba ih tako nazivati. To su ljudi kojima su, bez pomoći i zaštite politike, metla i lopata visoko iznad kvalifikacija.

I to još nije sve. Kad jednog dana legnemo na operacijski stol pa iznad nas ugledamo kirurga iz Gornje Volte koji je studirao medicinu čak dvije godine na tamošnjem medicinskom fakultetu, a praksirao kod seoskog vrača?? I medicinske sestre i tehničare iz Čada ili Nigera sa završenom medicinskom školom tamo od 2 mjeseca i praksom također kod seoskog vrača. Kontrolore letenja sa fakultetom i praksom na Papui Novoj Gvineji, A arhitekti i zidari koji su prije dolaska kod nas projektirali i izgradili cijela sela od pruća i blata po centralnoj Africi i Kongu,,,,,,,,,,,pa da vidiš veselja. A šta ćeš? To je nama naša borba, bolje rečeno NEBORBA poslije 1995. dala.

i neka svako posalje u svoju matičnu zemlju 150 eura mjesečno, to je 200 milona eura ili milijarda i pol kuna godišnje Tako da Hrvatska subvencionira potrošnju u Nepalu i Filipinima. Prejaki smo, bravo!