U uspavanom bosanskom gradiću, manje od 10 kilometara od granice s Europskom unijom, stari vodotoranj propada. Unutra hrpe smeća, iskorišteni opušci cigareta i prijenosna peć na drva nude uvid u svakodnevni život ljudi koji su zgradu nakratko zvali domom. Na zidovima je zalijepljen još jedan trag: na komadima A4 papira ispisuje se ista poruka: "Ako želite putovati u Europu (Italija, Njemačka, Francuska itd.) možemo vam pomoći. Dodajte ovaj broj na WhatsApp." Poruka je tiskana na jezicima često očajnih ljudi: somalijskom, nepalskom, turskom... Posljednji prijevod na popisu označava pridošlicu u ovaj nesretni klub. Napisano je na kineskom.
Bihaćki vodotoranj nekada je služio za dopunu parnih vlakova koji su prometovali po bivšoj Jugoslaviji. Sada pruža utočište drugačijoj vrsti osoba u pokretu: migrantima koji kreću na opasno putovanje kroz Balkan, s nadom da će prijeći u Hrvatsku, susjeda Bosne i Hercegovine u EU, piše The Guardian.
Zhang (o.p.a. ime je izmijenjeno) je stigao u Bosnu u travnju s dvoje male djece u pratnji. Putovanje koje on opisuje kao hodanje "prema putu slobode" počelo je nekoliko mjeseci ranije u Langfangu, gradu u sjevernokineskoj pokrajini Hebei. Do sada ih je proveo kroz četiri zemlje, koštao je tisuće eura, doveo do sukoba s agresivnom hrvatskom graničnom policijom, a zasad se zaustavio u privremenom prihvatnom centru za migrante na periferiji Sarajeva.
Kamp, koji je dom za više od 200 ljudi, posebno je namijenjen obiteljima, ranjivim osobama i maloljetnicima bez pratnje. Osim nizova spavaonica smještenih među valovitim balkanskim brdima, tu su i dječje igralište i obrazovni centar. Ali to je usamljenički život. Rijetkost je sresti drugog govornika kineskog. Kako bi prekratio vrijeme, Zhang povremeno pomaže u kantini. "Ostati ovdje nije baš dobra opcija", kaže Zhang, dok njegovi sin i kći jure jedno za drugim u dvorištu. Ali "ako se vratim u Kinu, ono što me čeka je slanje u duševnu bolnicu ili zatvor."
VEZANI ČLANCI:
Strah od budućnosti za njega i njegovu djecu nagnao je 39-godišnjaka iz pokrajine Shandong na toliko težak i opasan put da mnogi ne mogu shvatiti zašto bi netko iz Kine krenuo na njega. Većina Zhangovih novih susjeda dolazi iz ratom razorenih zemalja Bliskog istoka. Zhang je donedavno imao stabilan posao radeći za privatnu tvrtku u drugom najvećem svjetskom gospodarstvu, zarađujući natprosječnu plaću. Međutim, zbog političke situacije u Kini smatrao je da nema drugog izbora nego krenuti u neizvjesnost.
U rujnu je Guardian otputovao u Bosnu kako bi se susreo s nekim od kineskih migranata koji pokušavaju krenuti opasnom balkanskom rutom, kako bi otkrio osobne i političke čimbenike koji stoje iza nove migrantske populacije na granici Europe. Zhang je jedan od malog, ali rastućeg broja Kineza koji putuju na Balkan s nadom da će ući u EU na bilo koji način.
On i njegova djeca uhićeni su četiri puta dok su pokušavali prijeći u Europu. Naoružan s malo više od nekih nejasnih savjeta koje je vidio u aplikaciji za razmjenu poruka Telegram i kartom na svom pametnom telefonu, uputio se u razne gradove na bosansko-hrvatskoj granici kako bi okušao sreću. Ali svaki put bili bi uhvaćeni. Nedavno je pokušao prijeći u Metković, gradić na jugu Hrvatske gdje je granica utvrđena uglavnom malim grebenom šumovitih planina. Ali nakon što su preko noći kampirali u divljini sa smeđim zmijama zlokobnog izgleda, obitelj je ponovno uhvatila notorno čvrsta hrvatska granična policija i odvukla ih natrag u Bosnu.
"Odlazak u druge zemlje na ovaj način za mene nije baš čast, da budem iskren”, kaže Zhang. "Znamo da postoje mnoge zemlje u kojima ljudi mrze ljude poput nas … ali nitko ne želi napustiti svoju zemlju ako je siguran." Kaže da je putovao samo zbog obitelji. "Moja su djeca vrlo mala", kaže Zhang, misleći na svog 10-godišnjeg sina i sedmogodišnju kćer. “Nisam im mogao objasniti što se zapravo događa. Upravo sam rekao djeci da im želim omogućiti bolji život... nemaju nikakvu budućnost u Kini."
U 2022. godini od više od 14.000 ljudi koji su uhvaćeni u pokušaju ilegalnog prelaska granice BiH, dvoje su bili Kinezi. U 2023. taj se broj popeo na 148. Većina njih uhvaćena je u pokušaju prelaska u Hrvatsku, priopćila je granična policija BiH. Rekli su da je više od 70 Kineza uhićeno u prvoj polovici ove godine. A prema bilateralnom sporazumu, Hrvatska može deportirati ljude bez prava ostanka u zemlji EU natrag u Bosnu. U 2021. godini na ovaj način su u Bosnu i Hercegovinu primljena tri Kineza. U 2023. bilo ih je 260.
David Stroup, predavač kineske politike na Sveučilištu u Manchesteru, ističe da je brzi rast državnog nadzora u Kini tijekom pandemije, zajedno s teškim ekonomskim perspektivama, bio ključni uzrok novog vala migracije iz Kine. "Zatvaranja su dovela do osjećaja da bi obični građani, koji jednostavno pokušavaju živjeti svoje živote, mogli završiti pod strogim okom države ili bi se mogli suočiti s dugotrajnim i proizvoljnim mjerama zatvaranja", objašnjava Stroup.
VEZANI ČLANCI:
Jedan od razloga zašto Bosna privlači kineske migrante je to što, poput susjedne Srbije, omogućava ulazak bez vize. Aleksandra Kovačević, glasnogovornica Službe za poslove sa strancima BiH, ističe da Kinezi postaju sve značajnija skupina koja krši migracijske propise BiH. Dodaje da, uz turske državljane, Kinezi pokušavaju iskoristiti legalni ulazak u Bosnu kao priliku da neovlašteno nastave put prema zemljama zapadne Europe.
Zhangov krivudavi put do Bosne započeo je prije više od deset godina. Godine 2012. tisuće ljudi diljem Kine sudjelovalo je u antijapanskim prosvjedima, potaknutim eskalacijom spora između Kine i Japana oko spornih otočića u Istočnom kineskom moru. Ali Zhang je javno doveo u pitanje službeni narativ da je arhipelag neosporan dio kineskog teritorija. Uhićen je i optužen za poticanje na rušenje državne vlasti. "To je bilo moje prvo buđenje", kaže.
Mnogi obični Kinezi često doživljavaju težak teret vladine stroge kontrole nad javnim izražavanjem. Većina ih nauči "smanjiti vidljivost", kretati se oprezno i izbjegavati teme o kojima se ne smije razgovarati. Međutim, Zhang nije mogao podnijeti takvu situaciju. Kako su godine prolazile, počele su kružiti glasine o njegovim političkim stavovima unutar njegove zajednice. Jednom prilikom učitelj u školi njegova sina optužio ga je da nije domoljub pred cijelim razredom. Ova situacija dodatno je pogoršala obiteljske odnose, a Zhang i njegova supruga naposljetku su se razdvojili, dijelom i zbog toga što ona nije mogla podnijeti takve tračeve.
Stvari su doista došle do vrhunca u pandemiji, tri godine u kojima je "Vlada zatvarala ljude u njihove domove kao životinje". U studenom 2022. u požaru u stambenoj zgradi u Urumqiju, gradu na krajnjem zapadu Kine, poginulo je 10 ljudi, a mnogi okrivljuju stroge kontrole javnog zdravstva da su spriječile žrtve da pobjegnu. Bijes se proširio internetom i ulicama dok su stotine ljudi u gradovima diljem Kine sudjelovali u prvim masovnim protuvladinim prosvjedima otkako je Xi Jinping došao na vlast. Zhang je bio jedan od njih. Sljedećih dana uhićeno je nekoliko njegovih prijatelja.
Zhang misli da je jedini razlog zašto je pošteđen taj što nije ponio telefon sa sobom, što je policiji otežavalo praćenje njegova kretanja. Ali nestanak njegovih prijatelja uvjerio ga je da mora otići. "Kineska kontrola govora postaje sve čvršća i čvršća. Ne dopuštaju da se priča o političkim strankama, i bez obzira na to radi li vlast dobro ili loše, ne daju da se o tome govori. Strahovito ograničava slobodu govora ljudi i to je najvažnija stvar koju ne mogu prihvatiti", kaže Zhang. "Ekonomija je sekundarna."
Otkako je kineski nulti Covid režim naglo ukinut, nedugo nakon prosvjeda 2022., horde ljudi napuštaju zemlju. Nekima je dosta političke represije koja se pod sadašnjim režimom nadaleko proširila. Drugi se osjećaju beznadno zbog gospodarstva koje se teško oporavlja od pandemije, s visokim stopama nezaposlenosti mladih i stagnirajućim plaćama. Za mnoge dogovor između vlasti i građana o kontinuiranom poboljšanju životnog standarda uz tiho prihvaćanje postojećeg stanja više ne funkcionira. Stoga, sve veći broj ljudi traži načine da pobjegne iz ove situacije i pronađe izlaze kroz postojeće pukotine u sustavu.
Neki ljudi koriste studentske ili radne vize kako bi se preselili na mjesta gdje mogu živjeti slobodnije i komunicirati bez ograničenja, što je rezultiralo stvaranjem novih dijaspornih zajednica u gradovima poput Bangkoka, Tokija i Amsterdama. S druge strane, mnogi iz niže srednje klase, koji nemaju potrebna sredstva ili kvalifikacije za legalnu emigraciju, odlučuju se za opasnije načine bijega.
O tom se fenomenu toliko raspravljalo na internetu da ima i vlastitu riječ: runxue ili filozofija trčanja, što je šifrirani izraz za emigraciju. Teško je doći do točnih brojeva budući da mnogi ljudi službeno ne prijave svoju namjeru odlaska, osobito ako planiraju ilegalno ući u drugu zemlju. No 2023. bilo je 137.143 tražitelja azila iz Kine, prema podacima UN-ove agencije za izbjeglice. To je više od pet puta više od broja zabilježenog desetljeće ranije, kada je Xijeva vladavina tek započela.
Zhang se nada da će pronaći put do sjeverne Europe, gdje postoji sloboda govora i mogućnosti zapošljavanja. Drugi Kinezi su imali istu ideju. U prvih osam mjeseci ove godine bilo je 569 novih zahtjeva za azil kineskih državljana u Njemačkoj, više nego dvostruko u odnosu na ukupan broj za 2022. U Nizozemskoj je 409 Kineza prošle godine podnijelo zahtjev za azil, u odnosu na 151 godinu prije. Neki zaposlenici u prihvatnim centrima za migrante ohrabruju ljude da zatraže azil u Bosni, umjesto da nastave put Europe.
Ali s visokom nezaposlenošću i bizantskim postupkom prijave, većina bi ljudi radije nastavila seliti. Jing (op.a. ime izmijenjeno), Kinez koji živi u drugom migrantskom centru u blizini Sarajeva, pokušao je ući preko granice u Hrvatsku "šest ili sedam puta". Sada je podnio zahtjev za azil u Bosni, "ali mislim da od toga neće biti ništa", kaže. Pobjegao je iz Kine nakon što je odslužio kaznu od osam mjeseci zatvora zbog protuvladinih komentara koje je objavio na X-u. Sada mu je ponestalo novca i sreće.
U kutu groblja na periferiji Bihaća završilo je još jedno nevjerojatno putovanje iz Kine u Bosnu. Kai Zhu je pokopan ovdje. O njemu se malo zna osim njegove godine rođenja, 1964., te činjenice da je izrazio namjeru da podnese zahtjev za azil u BiH. Osoblje prihvatnog centra za migrante u kojem je umro kaže da je imao psihičkih, ali i fizičkih zdravstvenih problema, te da mu je jedini poznanik bio još jedan Kinez u kampu, koji je ubrzo otišao dalje.
Asim Karabegović, volonter nevladine organizacije SOS Balkanroute, sahranio ga je 31. kolovoza u kutu groblja Humci koje je od 2019. godine rezervirano za migrante koji su umrli na pragu EU. U daljini iza nizova nadgrobnih spomenika impozantan horizont čine planine koje označavaju granicu s Hrvatskom. Karabegović kaže da je usamljeni putnik prvi Kinez kojeg je sahranio. Na njegovom drvenom nadgrobnom spomeniku piše samo "Kai Zhu, 1964. - 2024.".
FOTO Policijski psi i duge cijevi: Ovako sada izgleda prelazak njemačke granice
