Jesen 1974. mnogi u Hrvatskoj pamte po 'dugometražnoj' kiši koja je, na prostoru čitave bivše države, neprestano padala više od mjesec dana. Vodostaji rijeka, iz dana u dan, nezaustavljivo su rasli, probijajući rekorde - 18. listopada, vodostaj Save, kod Stare Gradiške, bio je 874 cm, a kod Davora 879 cm, pa se danonoćno dežuralo na nasipima. Kraj opasnosti nije se nazirao, jer kiša nije prestajala padati.
Baš u ovo vrijeme, prije 49 godina, u savskom slivu, samo na području Hrvatske, pod vodom je bilo čak 130 naselja. Poplavljeno je bilo 3700 kuća i stanova te preko 6 tisuća gospodarskih zgrada. Evakuirano je 6 000 stanovnika, a 50 000 ljudi neprekidno je dežuralo na nasipima. Odmora nije bilo niti za Večernjakove novinare i reportere, koji su bili na prvim linijama obrane od poplave, ali i sa stanovnicima, na poplavljenim područjima. Od njihovih potresnih fotografija s terena napravljena je čitava fotoreportaža, koja je danas vrijedan svjedok događaja od prije pola stoljeća te se čuva u našoj arhivi. Na ćudi, te davne jeseni, slikovito podsjeća i Večernjakova naslovnica, objavljena 17. listopada 1974., na kojoj je, u jednom danu, 'uhvaćeno' i kupanje na splitskim Bačvicama i snježni ugođaj u Gorskom kotaru i poplavljena Posavina.
VEZANI ČLANCI:
Zarobljeni usred vode
Na području tadašnje općine Nova Gradiška pod vodom je, tih dana, bilo čak pet okolnih sela - Pivare, Novi Varoš, Čovac, Gređani i Vrbovljani, a poplavljeno je bilo i desetak tisuća hektara zemlje. U naletu bujice, iz sata u sat, doslovno su nestajale i kuće u bosanskoj Posavini. U tadašnjoj Bosanskoj Gradiški i Srpcu pod vodom je bilo čak 4700 kuća, a stotinu ih je bilo potpuno srušeno u naletu vodenog vala. Teško stanje dodatno su otežavali i pravi zimski uvjetu, usred jeseni, jer snijeg je, tih dana, prekrio planine zapadne Bosne. Jedna od najkritičnijih točka obrane bila je tada cesta između Okučana i Stare Gradiške, na pravcu od autoceste prema Banja Luci. Strahovalo se od popuštanja nasipa, uz tu prometnicu, što bi ljudima, koji su branili područje uz Savu, nizvodno, do Županje te dalje prema Dunavu, stvorilo još veće probleme. Alarmantno je bilo i na području sela Slavonski Kobaš, nabujala je Sava potpuno odsjekla čitav taj kraj, 'zarobivši' 3500 mještana.
No, osim Posavine, te, ekstremno kišne jeseni, poplave nisu poštedjele niti ostale krajeve Hrvatske. Poplavljena su bila krška polja u dalmatinskom slivu - Kosovo, Kninsko, Vrgoračko, Konavosko i Žegarsko polje. Na području donje Neretve, kako bi se zaustavio prodor vode, na jednom od nasipa, u pomoć su bili pozvani čak i helikopteri.
Mnoga su mjesta, uslijed dugotrajnih kiša, bila ugrožena i podzemnim vodama, koje su kuljale na površinu, kroz šahte. Na terenu se pomno pratila i epidemiološka situacija. Mobilizirane su i zdravstvene ekipe, koje su cijepile stanovništvo protiv zaraznih bolesti, dok su veterinarski timovi skrbili o stoci, koja je ostala bez hrane i pitke vode.
Čamcima u berbu kukuruza
Sava, Kupa i Odra nanijele su velike štete na sisačkom području. U samo 8 dana bilo je poplavljeno čak 51 naselje, oko 3500 gospodarskih zgrada te 15 tisuća hektara zemljišta. Plivalo je i nizvodno od Karlovca, mještani nekoliko sela na poplavljenim su površinama, u berbu kukuruza išli čamcima. I vode rijeke Cetine poplavile su tada 1500 hektara poljoprivrednih površina, zasijanih kukuruzom, a i berba grožđa bila je iznimno otežana.
I baš kada su se vremenske neprilike počele polako smirivati, te su se svi ponadali da je vodenom paklu došao kraj, nakon trodnevnog predaha, u kom su bile ukinute izvanredne mjere obrane od poplave, čitavu je bivšu državu, 22. listopada, zahvatio novi val jakog nevremena. Gorski Kotar pogodila je snježna vijavica, na Zavižanu je izmjereno 50 cm snijega, a snijeg je zabijelio i sva brda, iznad 500 metara visine. Kod Karlovca se izlila Korana, a u Zaboku je pod vodom bio željeznički kolodvor te 50-ak obiteljskih kuća. Porast vodostaja Save i njenih pritoka ponovno je ozbiljno zaprijetio Posavini. Uslijedila je noć strepnje, uz Savu, jer su raskvašeni nasipi, u donjoj Posavini, sve teže odolijevali novim naletima vode. Neprekidne kiše onemogućavale su da se voda povuče u savsko korito te je naš reporter tada izvijestio kako Posavinom 'teku dvije rijeke' - jedna riječnim koritom, a druga zaobilazno, kroz Lonjsko i Mokro polje.
Iz korita su se, jedna za drugom, počele tada izlijevati i ličke rijeke. Brojne kuće u Gospiću bile su poplavljene, no najkritičnije je bilo na području Kosinja, nizvodno od brane kod jezera Kruščica, gdje su čitava sela bila pod vodom.
Katastrofa u brojkama
Berba šećerne repe, kukuruza i grožđa u Slavoniji, u tim je uvjetima katastrofe, bila gotovo nemoguća misija. Kako se šećernu repu, koja je bila potpuno pod vodom, moglo vaditi isključivo ručno, u pomoć je došla vojska te studenti i učenici iz osječkih škola. Iz sata u sat, stanje je postajalo sve dramatičnije pa je, 28. listopada, proglašena mobilizacija. Stanovnici s osječkog, bjelovarskog, sisačkog, karlovačkog, varaždinskog i zagrebačkog područja bili su raspoređeni na nasipe, ali i na polja, gdje su ubirali ljetinu i pripremali sjetvu. Kako bi se spasio urod u Slavoniji i Baranji je, u samo dva dana, na terenu bilo angažirano 100 tisuća ljudi. Radnici, učenici i studenti te vojska, borili su se za svaki kilogram uroda.
Kada se katastrofa, u konačnici, 'izmjerila', brojke su pokazale njene razmjere. U Hrvatskoj su, te jeseni, 1974. godine, bila potpuno ili djelomično poplavljena čak 143 naselja, s više od 10 tisuća stambenih i gospodarskih zgrada. Evakuirano je 400 obitelji, a pod vodom je bilo 280 000 hektara zemlje, od čega više od 42 000 hektara obrađenih površina. U tih mjesec dana neprekidnih kiša, u obrani od poplava sudjelovalo je 170 000 građana, te pripadnika vojske i civilne zaštite. Svi su oni danonoćno branili 370 kilometara nasipa, pri čemu su podigli 258 kilometara zečjih nasipa te ugradili 150 000 kubika zemlje i 286 000 vreća s pijeskom.
Eh, ali onda nije bilo klimatskih katastrofičara. Lijepo da ste nas podsjetili na jesen 1974. kako ovogodišnje jesenjske kiše ne bi bile "nezapamćene".