Kapetan Dragan na Banovinu je stigao 10. srpnja 1991., poslan je iz Knina čija je vrhuška bila nezadovoljna rezultatima napada na glinsku policijsku postaju 26. lipnja. U tom je napadu ubijen hrvatski policajac Tomislav Rom, nekoliko ih je ranjeno, a više zarobljeno i prevezeno u zatvor u Kninu. Naime, nakon što su Srbi osvojili policijsku postaju u Glini, isti su je dan od srpskih snaga ponovo zauzeli hrvatski policajci. Takvim razvojem situacije u Kninu nisu bili zadovoljni pa su stoga, vidljivo je iz dokumenata koje nam je pokazao umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan, vlasti tzv. SAO Krajine na Banovinu poslale čovjeka koji “zna da sredi situaciju” i sa zadatkom da organizacijski poveže srpsku vojsku. Taj čovjek bio je Dragan Vasiljković, a njega će zarobljenici iz prvog napada na Glinu i upoznati tijekom svoga 50-dnevnog zarobljeništva u kninskom logoru.
Dragan je na Banovini ostao do 28. srpnja kada se vratio u Knin, zadovoljan provedbom akcije Žaoka 26. srpnja koja je u Pounju i na glinskom području ostavila na desetke mrtvih i ranjenih hrvatskih policajaca i civila, ubijenog njemačkog novinara Egona Scotlanda te brojne uništene i oštećene civilne objekte, uključujući i crkvu u Gornjem Viduševcu. Veći dio toga danas se nalazi i u optužnici koju je Hrvatska podigla protiv Kapetana Dragana.
Znao je da nas mlate
Ivan Šantek i Darko Kaurić, umirovljeni hrvatski policajci iz Gline, jedni su od više desetaka zarobljenika koji su se susreli s Draganom Vasiljkovićem u logorima Golubić i Stara bolnica u Kninu. Tamo su prošli kroz ruke pripadnika njegove Jedinice za specijalne namjene. Neki su zarobljenici od posljedica batinanja umrli.
– Mislio sam, kako su govorili o njemu, da je to neka mrga od čovjeka, kad ono malac od metar i 60 u prevelikoj uniformi. No vidjelo se da on drži konce, ima autoritet i nadzire sve. Znao je da nas mlate svaki dan i noć, i to je očito puštao – kazuje nam Ivan Šantek, zarobljen u napadu na glinsku policijsku postaju. Ističe kako Dragan nije tukao, no da je bilo jasno da pušta druge da to čine.
A zarobljenike su u Kninu tukli svi, pa čak i jedna medicinska sestra. Mučili su ih strujom, tukli pendrecima i letvama po cijelom tijelu. Bitno je bilo da lica ostanu neozlijeđena, ističe Šantek, jer upravo je to jednom pred njima i rekao Kapetan Dragan – da zarobljenici ne smiju imati vidljivih ozljeda.
– Dragan nam je dva puta ili tri puta držao neka politička predavanja. Objašnjavao je kako su izmijenili na svojim amblemima ocila na 4S da sada idu prema unutra, a ne više prema van jer je on, Kapetan Dragan, došao ujediniti Srbe, a da su ocila prema van Srbe do sada razjedinila. Dođe, održi govor i onda ode i pusti pripadnike svoje jedinice da treniraju na nama – kazuje Darko Kaurić, također zarobljen u Glini.
Glinjani i ostali zarobljenici iz kninskog zatvora razmijenjeni su 14. kolovoza za Gorana Hadžića i ostale, a Glinjanima je posebno teško u zarobljeništvu bilo slušati izjave Dragana Vasiljkovića na kninskom radiju, koji se puštao preko razglasa, o napadu i osvajanju Gline i Jukinca 26. srpnja 1991. Kapetan Dragan je tiskovnu konferenciju održao dan nakon akcije, a uskoro su se u Knin vratili i pripadnici Jedinice za specijalne namjene koji su i sami sudjelovali u toj akciji i prepričavali im, između batinanja, detalje napada koji će se, 25 godina kasnije, naći u optužnici protiv Vasiljkovića.
Napad je najavio Kapetan Dragan na sastanku Ratnog štaba Dvora 24. srpnja, a sam napad počeo je 26. srpnja 1991. u 10 sati ujutro kao dio akcije Žaoka koju je osmislio i organizirao upravo on. Jedan dio napada išao je prema glinskoj policijskoj postaji, Gornjem Viduševcu i Jukincu, a drugi prema Pounju.
U optužnici se, za sada, navodi samo glinski dio napada u kojem je uz jednog civila poginuo i njemački novinar Egon Scotland, prvi novinar koji je poginuo u Domovinskom ratu.
Bio je dopisnik lista Süddeutsche Zeitung, a ubio ga je snajperski hitac koji je prošao kroz jasno označen novinarski automobil i pogodio ga u trbuh. Bilo je to na ulazu u Glinu iz smjera Jukinačke ulice.
– Izvukli su ga drugi novinari i prebačen je u sisačku bolnicu gdje je umro od ozljeda. U izvještajima koji su nakon Oluje nađeni u Kninu vidi se da je položaj s kojeg je ispaljen snajperski hitac držao jedan od pripadnika Draganove Jedinice za specijalne namjene – kazuje nam Ivica Pandža Orkan koji marljivo prikuplja dokumentaciju o ratnim zločinima od 1991. do 1995.
Školu digao iz jednog hica
Za Egonovo ubojstvo Dragan će odgovarati pred sudom, baš kao i za smrt jednog civila iz Jukinca, ranjavanje drugih civila i policajaca tog dana te granatiranje civilnih objekata, uključujući i oštećenje zaštićenog kulturnog dobra, crkve sv. Franje Ksaverskog u Gornjem Viduševcu.
O tom događaju govori izvještaj o akciji jednog drugog pripadnika Jedinice za specijalne namjene.
“Rekao sam tenkistu da gađa crkvu i školu u G. Viduševcu. Školu je digao iz jednog hica, a crkvu je gađao nekoliko puta i bila je pogođena, ali ne i srušena“, stoji u rukom pisanom izvještaju.
Crkva u Gornjem Viduševcu, kao i mnoge druge hrvatske kuće u okolici Gline uništene su 30. rujna i 1. listopada 1991. kada je taj dio glinskog teritorija okupiran.
Istodobno s napadom na Glinu trajao je i napad na pounjska hrvatska sela kod Dvora koji će rezultirati smrću 13 policajaca, od kojih su neki streljani nakon zarobljavanja, a ubijeni su i deseci civila. No taj dio akcije Žaoka, koju je osmislio Kapetan Dragan, za sada se ne nalazi u optužnici.
>> Kapetan Dragan lociran nakon poziva Frenkiju Simatoviću
Čudim se da su dopustili ovaj text. I sam sam bio u Srpskim logorima u Srbiji poslije pada Vukovara. Do sad sam samo čuo i pročitao o jadnicima Srbima koji su proveli vrijeme u Hrvatskim zatvorima zbog napada na Hrvatsku a mnoge je izuzela oprosnica. Oni su se svi obezbjedili i dobili odštete te i danas vladaju kako u policiji tako i u državnim službama koje svakodnevno napada na Hrvatsku i Hrvate. Da ne govorimo o obiutelji Zec, dakle takvih obitelji koji su Hrvati ima na stotine koji su ubijeni od Vukovara do Dubrovnika ali se ne spominju i nikad se ne govori o patnjama Hrvatskih obitelji već samo obitelj Zec, pa opet obitelj Zec pa opet obitelj Zec i tako stalno. A Hrvati se spominju samo u hladovini gdje nema ni svjetla ni struje a nitko ništa ne vidi niti ne čuje a što je i najbitnije niti ikog zanima kako smo mi sami doprinjeli da svi rade i uživaju te suosječaju samo sa Srbima a svi mi koji smo im donijeli slobodu sad smo u privilegijama pa su stalno protiv nas branitelja. Pozdrav dobrim ljudima