Kada je Jake Evans, profesionalni fotograf, odlučio ući u napuštenu kuću za pogrebe u gradu Bessemeru u američkoj saveznoj državi Alabami, nije ni slutio kakvo ga iznenađenje unutra čeka.
Pogrebnu kuću u sklopu koje je i mjesto za sahranjivanje pokojnika izgradio je 1992. godine muškarac po imenu Clyde Booth koji je imao želju napraviti pogrebno mjesto za preminule poput drevnih pogrebnih mjesta sličnih katakombama kakve su bile u antičkom Rimu.
Clyde Booth pokopima se bavio još kao tinejdžer, a kada je otvorio svoje pogrebno poduzeće, smjestio ga je pod zemlju te je nudio razne metode pogreba. Jedna od njih bila je i sahranjivanje pokojnika u veliku komoru u koju je stalo osam metalnih sanduka. No, obitelj pokojnika nije smjela ući u tu sobu u kojoj su se nalazili lijesovi već su cvijeće polagali na velikom humku iznad mračne sobe, a poruke najmilijima mogli su ostaviti i na velikome memorijalnom zidu.
No, pogrebno poduzeće zatvorilo se 2003. godine, a 2009. godine vlasnik je preminuo od srčanog udara.
U mrtvačnicu više nitko nije ulazio dok je 2015. godine nije odlučio posjetiti profesionalni fotograf Jake Evans kako bi vidio što se u njoj nalazi. No ni u najgoroj noćnoj mori nije očekivao što će pronaći.
U tajnoj sobi, u koju su odlagani lijesovi, i dalje su se nalazili posmrtni ostaci preminulih, a jedan sanduk bio je čak i otvoren, a u njemu su se nalazile kosti tijela, no ne i lubanja mrtvaca.
– Bilo je ludo, kao u horor filmu. Polako smo obilazili mjesto i gledali u kuteve sobe prije nego što smo ulazili u njih. Bilo je jako nerealno, kao u horor filmu – rekao je tada Evans.
U mrtvačnici su se, osim lijesova, nalazile i tekućine za balzamiranje, a sve stvari bile su porazbacane po podu.
Nakon njihova otkrića, vlasti su očistile napuštenu kuću, no o njoj se u tom američkom kraju još i danas priča.
Imam sličnu priču . Jedne hladne srijede 2007 išao sam sa svojim psom na kakanje , sa vrečicom u ruci. Bio je Novembar, več je snježilo. Hodamo tako nas dvojica , skrene moj veliki pas desno u grmlje da obavii svoje , obavi on to , i ja da pokupim njegov drek sa vrečicom pokupim njegovo i nekaj mlohavo , slično glisti usput. U tom trenutku mi zvoni mobitel , i ja kako sam imao vrečicu sa materijalom u ruci , gurnem tu ruku u đep i zaserem i jaknu i mobitel. Nema veze mislim si , tu u blizini je bunker iz 2. svjetskog rata ispred kojeg je izvor čiste vode , pa da se malo operem. Ispred tog bunkera, onak' u zidu - je bilo osinje gnjezdo. Nisu me napale , bile su baš druželjubive , mirne i odmah su mi se svidjale . Bilo je šljiva vani , pa sam gnijezdo iskopal iz zida , i zel ga sa sobom.Ali nije mi vrag dao mira, pa sam velikim kamenom razbio vrata na bunkeru, i unišao unutra , ali jako polako i oprezno. Bio je potpuni mrak , uključio sam ono svjetaoce na mobitelu , šuljam se po centimetar , kad ispred mene na podu opet ona mal glista sa početka priče. Ta glista je kurčić od onog novinara koji je ovu priču instalirao na vaš Portal.