Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je jedan mladi i obrazovani Kanađanin odlučio živjeti u Hrvatskoj, u malom slavonskom gradiću Pakracu. I dok je u zadnjih nekoliko godina više tisuća Hrvata otišlo živjeti u Kanadu u potrazi za boljim i lagodnim životom Sheldon Miles, 33-godišnji informatički stručnjak valjda je jedini koji je krenuo u suprotnom pravcu.
U Hrvatskoj je, kaže, našao super curu, super posao, ugodno životno okruženje, gostoljubive i pristupačne ljude, nezagađenu prirodu i predivan okoliš, sličan u mjestu gdje je živio. A sve je počelo slučajno.
Preko Internet stranice couchsurfing na kojoj se druže ljudi iz cijeloga svijeta koji nude besplatni kauč ili smještaj onima koji putuju po svijetu upoznao sam prije tri godine Senku Jakovljević iz Pakraca. Nakon 13 mjeseci takvog poznanstva prvi puta sam došao u Hrvatsku kako bi upoznao tu zemlju. Poslije toga susreta u Pakracu intenzivnije smo se počeli družiti preko interneta, a nakon godinu i pol ponovno sam došao u Pakrac. Mislim da sam se već prvi puta zaljubio u Senku – prisjeća se Sheldon koji je početkom ove godine postao stanovnikom Pakraca. Naime, kada su trebali odlučiti gdje će nastaviti zajednički živjeti Sheldon je procijenio da bi bilo bolje da to bude u Pakracu gdje Senka radi kao medicinska sestra u pakračkoj bolnici.
– Osim toga smatrao sam da je ovo mjesto bolje za život od Kanade i da bi njoj tamo bilo teže naći posao, a na prijedlog njezina brata Ivana odlučili smo da ovdje pokrenemo svoju tvrtku i spojimo svoja znanja – objašnjava Sheldon koji je za sada naučio tek nekoliko hrvatskih riječi, a razlog tomu je što mnogi znaju engleski pa čak i prodavačica u pekari.
Ivan Jakovljević (29), inače apsolvent na studiju računalstva na osječkom ETF-u koji je usput prošao i tečaj fotografiranja kada je vidio, kako kaže, da je Sheldon normalan mladi čovjek, a neki frik, pomislio je kako je našao idealnog poslovnog partnera.
– Sheldon je u to vrijeme radio za jednu francusku tvrtku koja je u Afganistanu radila za NATO, a prije toga je radio i neki posao za Vladu Kanade. Kada je vidio da će ovdje moći raditi ono što voli i za što je stručnjak, za web dizajn i fotografiranje, odlučio je da krenemo u posao i tako je nastala naša tvrtka Foto imago. Za sada ovdje nemamo konkurenciju te se planiramo širiti i prema Zagrebu. Prvi veliki projekt koji smo radili i nakon kojeg su za nas mnogi čuli je bio za grad Lipik pod nazivom „Stazama lipicanaca i kune“ za koji je novac dobiven iz EU fonda, a u međuvremenu smo potpisali ugovor i za jedan projekt za grad Pakrac – objašnjava Ivan.
Najveći im je problem naplata, a to Sheldon nikako ne može shvatiti.
–To mu nikako ne mogu objasniti. Prvo je mislio da nisu zadovoljni obavljenim poslom, a kada je saznao da su jako zadovoljni nije mu jasno zašto ga onda ne plate. Kod njih se za ugovoreni posao dio novca dobije i unaprijed, a kada bi to kod nas tražili takav posao ne bi mogli ni dobiti. Mislio je da će se nešto promijeniti ulaskom u EU, ali promjena nema – kaže Ivan.
S druge strane Sheldona oduševljava poslovni prostor u kojem radi jer je u Afganistanu radio u kontejneru bez prozora, ali i opuštena atmosfera.
– Posebno mi se sviđa što su ovdje ljudi vezani za svoje obitelji, što se brinu jedni o drugima. Ovdje se puno manje radi nego u Kanadi. Za primjer ću navesti svoga brata koji svaki dan na poslu od 9 do 17 sati, a kada dođe kući nastavlja raditi drugi posao. Radi i cijele vikende kako bi samo živio na višoj nozi. Čak je radio na sinov rođendan. Tamo se ljudi gotovo ne opuštaju od posla. Čuo sam da su mnogi Hrvati otišli raditi tamo. Međutim, ako nemaju kod koga biti ili neki početni kapital ne mogu se nadati boljem životu. Ako se želi zaraditi onda nije dovoljno raditi osam sati nego neprestano jer je tamo život jako skup – kaže Sheldon kojeg je u Hrvatskoj posebno iznenadio način građenja kuća i njihovo pokrivanje s crijepom koji je u Kanadi dosta skup. Bilo mu je čudno da ljudi ovdje grade kuće koje će trajati 100 godina jer kod njih traju tek nekoliko godina, a osim toga ovdje je njihova cijena deset puta manja.
I sve drugo je jeftinije, osim goriva. Čudno mu je što se kod nas u kafićima ništa ne može posjeti jer kod njih je to nezamislivo da postoji mjesto gdje se samo može popiti piće. Najteže mu se bilo naviknuti na hranu koja je u Kanadi slatkastija dok je kod nas slanija.
– Kod nas je sve puno kaloričnije tako da ovdje jedem zdravije. Mi tamo uglavnom jedemo govedinu dok tu prevladava svinjetina. Od hrane mi se ovdje posebno svidjela makovnjača koju obožavam – ističe Sheldon koji je u blizini Pakraca na jednom proplanku s lijepim pogledom kupio kuću u kojoj bi već iduće godine ugostio svoje prijatelje iz Kanade te obitelj koji jedva čekaju da vide Hrvatsku.
>> Vozači, bravari i mehaničari u Kanadi zarade i po 20.000 kn
