Dok je u Danskoj koja je daleko odmaknula s digitalizacijom objavljeno da tamošnja državna pošta od 2026. više neće isporučivati pisma zbog čega će oko 1500 ljudi ostati bez posla, a bit će uklonjeni i poštanski sandučići, Hrvatska nema problem s viškom poštara.
U našoj zemlji, u kojoj je gotovo četvrtina stanovništva u dobi od 65 i više godina, mnogi stariji sugrađani ne služe se internetom za plaćanje računa ni sustavom e-građani, poštari su svima, a osobito njima važni da im dostave na vrijeme račune ili im uruče pakete na kućnu adresu. Poštari nisu lako zamjenjivi stranim radnicima od kojih glavnina ne zna latinično pismo niti govori hrvatski jezik, pa bi postojao značajan rizik da nečija pošta završi u tuđim sandučićima. U Hrvatskoj pošti je od ukupno 2500 poštara zaposleno tek 65 stranih poštara, od čega njih polovina iz susjednih zemalja. Također, naši građani vole sa svojim poštarima razmijeniti pokoju rečenicu, osobito stariji koji žive u rijetko naseljenim mjestima.
No interes za zanimanjem poštara opada. Kako neslužbeno doznajemo iz više izvora, Hrvatska pošta suočava se s pojedinačnim odlascima poštara svakog tjedna. Trenutačno u 13 županija traže radnike (natječaji su na internetskim stranicama Hrvatske pošte), među njima uglavnom poštare, njih 20-ak. Prosječna neto plaća poštara za opću dostavu je 1160 eura, navode iz Hrvatske pošte i dodaju da se plaće poštara mogu razlikovati ovisno o godinama staža, uzdržavanim članovima, posebnim uvjetima rada (rad u smjeni, subotom, nedjeljom i sl.), visini nagrade za rezultate rada... Uz redovnu plaću radnicima godišnje isplaćuju i jednokratne nagrade za Uskrs, Božić te regres.
Problem je što i tu povećanu plaću poštara (kao i prosječne plaće visokoobrazovanih) nagriza inflacija i zalud to što se od poštara ne traži velika škola jer osim radnika sa srednjom školom taj posao mogu raditi i ljudi s osnovnom školom. No poštari kao i svi ostali trebaju plaćati račune, kredite i sve skuplju hranu, osobito ako žive u gradovima i sami ništa ne proizvode. Iako se neki građani žale da im se paketi ne uručuju na kućnu adresu nego u najbližem poštanskom uredu, iako smo i od službenika pošte čuli da je to posljedica i manjka radnika, iz Pošte negiraju da sada imaju problem s manjkom poštara. Hoće li u budućnosti morati zapošljavati više stranih poštara, ovisit će o fluktuaciji domaćih poštara.
– U Hrvatskoj radi oko 2500 poštara, od čega je oko 65 stranih. Među stranim radnicima koji dostavljaju pošiljke više od polovice ih je iz zemalja regije, a manji dio iz zemalja jugoistočne Azije. U općoj dostavi sudjeluje zanemariv broj stranih radnika, i to prvenstveno u dostavi običnih pismovnih pošiljaka koje ne zahtijevaju kontakt s korisnikom. Strani radnici ne dostavljaju preporučene pošiljke. Na području Zagreba pošiljke dostavlja oko 400 poštarica i poštara od čega je njih 27 (7%) iz inozemstva te većina dostavlja tiskovine – navode iz Ureda za korporativne komunikacije Hrvatske pošte.
HP ima ukupno oko 8700 zaposlenih, među kojima su 182 radnika iz inozemstva. Kako su nam se neki sugovornici s juga Dalmacije požalili da je bilo slučajeva dostavljanja pošte na krive adrese ili je građani uopće nisu dobili jer se strani poštari koji ne znaju hrvatski jezik i latinicu ne snalaze s adresama, iz Pošte uzvraćaju:
– Vezano uz dostavu na jugu Dalmacije, na obalnom području i otocima postoji značajan broj nesređenih adresa bez označenog kućnog broja i prezimena te nedostatak poštanskih kovčežića. Takvi uvjeti otežavaju dostavu novim poštarima koji privremeno mijenjaju dugogodišnje redovne poštare, neovisno jesu li domaći ili stranci. Strani radnici koji su duže u sustavu obično raspolažu osnovnim znanjem hrvatskog jezika. Svim stranim radnicima omogućeno je učenje osnova hrvatskog jezika na tečaju, dostupnom putem internih komunikacijskih kanala Hrvatske pošte. Također, svi strani radnici poznaju engleski jezik koji se pri selekciji i zapošljavanju testira – navode.
Kako engleski jezik stariji ljudi uglavnom ne znaju, znanje hrvatskog jezika i tečajevi koje HP nudi stranim radnicima važni su da bi ljudi mogli raditi svoj posao. No ako sada imaju dovoljno ljudi, zašto se neki građani tuže da im se paketi preusmjere u najbliži poštanski ured?
– Isporuku paketa u poštanskim uredima, koji bi trebali biti dostavljeni na adresu, koristimo isključivo u periodima velikog priljeva paketa i nema to veze s brojem dostupnih radnika koliko s naglim rastom paketnog prometa. Ti periodi podrazumijevaju sezonska vršna opterećenja kao što su Crni petak i Božić ili prodajne akcije e-trgovina s kojima surađujemo. S e-trgovinama imamo ugovoren rok isporuke od tri radna dana, no cilj nam je da što veći broj korisnika svoj paket dobije što prije. Takav način isporuke je privremen i odnosi se na pojedine poštanske urede, ovisno o broju pristiglih paketa i raspoloživim kapacitetima na nekom području. Ako korisnici ne mogu doći u poštanski ured, poštar će im dostaviti paket na adresu. Svi radnici ulažu maksimalne napore kako bi velik broj paketa bio isporučen i prije roka – ističu iz Pošte. Zbog rastuće internetske kupovine odjeli dostave paketa diljem EU imaju posla, pa je i u Danskoj, u kojoj državna pošta ukida isporuku pisama, rečeno da će se ubuduće usredotočiti na dostavu paketa.
Direktora i menadžera u HP ne nedostaje. Klasična hrvatska priča. Svuda je to tako, ali HP ima problem što im se nedostatak neposrednih izvršitelja direktno odražava na posao i nastaju problemi koji se nikako ne mogu sakriti. U drugim državnim tvrtkama to nije tako.