Marin Soljačić nedvojbeno je uspješan znanstvenik čija su otkrića obišla svijet praktički u sekundama nakon objavljivanja. I nije bila riječ o bljesku jer Soljačić ovu godinu zaista može smatrati najuspješnijom u karijeri. Nakon što je dobio vrijednu nagradu fundacije Blavatnik, dva su se njegova otkrića našla na popisima utjecajnih magazina, Timea i Discovera.
A samom izmaku 2014., WiTricity, tvrtka kojoj je osnivač, našla je svoje mjesto i na CNN-ovu Going Global popisu deset start-upova na koje treba obratiti pozornost sljedeće godine.
Također, kratki unos otkriva i još poneki detalj o tehnologiji bežičnog prijenosa energije. Tako CNN piše kako su dugotrajni napori ove bostonske kompanije nakon nekoliko godina testiranja doveli do toga da će se prvi testovi s potrošačima moći obaviti 2015., nakon što je tvrtka sama uspješno provela niz ispitivanja te tehnologije kojom se preko magnetske zavojnice energija prenosi kroz atmosferu. Grupa, stoji dalje, vjeruje da će se u nekom trenutku svi potrošači električnom energijom napajati bežično.
Vrijedilo je uoči Božića razgovarati sa Soljačićem o doista velikoj godini za hrvatskog znanstvenika s legendarnog MIT-a, kojega s pravom smatraju nastavljačem tradicije možda najvećeg svjetskog, a svakako najvećeg znanstvenika s ovih prostora, Nikole Tesle.
Iza vas je velika godina, čini se najveća do sada, ovdje u Hrvatskoj posebno je važno što konačno imamo i istinskog filantropa. Kako to da ste pokrenuli zakladu za pomoć nadarenoj djeci? Možete li nam o Zakladi reci nešto više, znamo da se dijelom financira iz vaše nagrade Blavatnik, koliko je hrvatske djece došlo pod okrilje te ustanove do sada?
U Americi je jako raširen oblik filantropije da imućni ljudi poklanjaju novac za dobrotvorne svrhe, ali tako da se, na primjer, nagrade, zgrade i slično zovu po onome tko je dao novac. Na taj se način točno zna tko je što darovao, za imućne ljude postane dio kulture i prestiža da daju takve donacije, što ih potiče da daruju još više. Negdje sam pročitao da se gotovo 1% američkog BDP-a okrene za dobrotvorne svrhe. Ovom nagradom želio bih pridonijeti poticanju mladih talentiranih ljudi u Hrvatskoj, kojih ima doista puno. Ali bih također skrenuo pozornost hrvatske javnosti (pogotovo imućnijih ljudi) na takav oblik filantropije, koji u Americi (a i u Izraelu, gdje sam također puno boravio) doista dobro funkcionira. Na primjer, većina nagrada koje sam ja dobio financirana je na takav način. Moja nagrada, prema planovima, trebala bi zaživjeti oko ljeta 2015.
Bili ste u najužem izboru za Svjetsku tehnološku nagradu u području energetike u društvu s Elonom Muskom te skupinom znanstvenika sa Stanforda. Nagradu je dobio Musk kojega u svijetu smatraju pionirom u nekim sferama. Je li to po vama opravdano i jesu li Muskova nastojanja dugoročno održiva?
Primijetit ćete da je jedan od nominiranih bio i Steven Chu, nobelovac koji je bio Obamin ministar energetike četiri godine. Elon Musk izuzetno je uspješan tehnolog u području energije i njegov izbor za ovu nagradu čini se razumnim.
Prema pisanju dvaju svjetski utjecajnih magazina, vaša su otkrića proglašena među najvažnijima u svijetu 2014. godine. To je očito veliko dostignuće, a u objašnjenju nominacije za WiTricity može se iščitati da se bilježi konstantan napredak. Možete li nam reći gdje je ta tehnologija sada, odnosno kada možemo očekivati široku komercijalnu upotrebu bežičnog prijenosa energije?
Da, riječ je o dva različita otkrića: magazin Time izdvaja WiTricity, a Discover kutnu selekciju svjetlosti. Što se tiče WiTricityja, kao što kažete, tu bilježimo konstantan i brz napredak i to je sve što u ovom trenutku mogu reći za javnost. Uglavnom, riječ je o doista uzbudljivom istraživanju.
Ove ste godine dobili i nagradu Blavatnik što je, ako se ne varam, druga velika nagrada u vašoj karijeri. Jeste li svoj rad doista smatrali tako važnim i zapaženim kao i žiri koji vas je, s još dvoje kolega, odabrao između tri stotine kandidata? Što za znanstvenika koji stalno teži novim otkrićima znači dobitak takvog novca?
Nagrada Blavatnik mi je velika čast: ljudi koji organiziraju tu nagradu pitali su gotovo sve vodeće fakultete i znanstvene ustanove u Americi, oko 150 njih, da im pošalju imena svojih najboljih mladih kandidata. Znači, predselekcija je bila ogromna: već sama činjenica da je MIT odlučio predložiti mene bila mi je čast. Od oko 300 kandidata koji su prošli taj prvi krug izbora, izabrali su mene za kategoriju fizičke znanosti i inženjering. To je meni osobno veliko dodatno ohrabrenje da je naš pristup i način rada, koji je katkad pomalo neuobičajen, valjan.
Osim WiTricityja, tu je još jedno zanimljivo otkriće, a to je, laički rečeno, "prozirni" zaslon. Čini se da i taj izum može doživjeti komercijalnu primjenu. Imate li kakvih planova u tom smislu?
Pa ja sam prilično uvjeren da će prozirni zasloni raznih vrsta u idućih 10-20 godina postati jako rašireni. Ima nekoliko raznih tehnologija prozirnih zaslona, i u ovom trenu je teško predvidjeti koja će se pokazati optimalnom, i za koje vrste primjena. Tu je situacija slična kao što je bila u polju ravnih ekrana prije 15-ak godina, kada su se u isto vrijeme pojavili plazma, LCD, projekcijski-TVi itd. koji su se međusobno borili za prevlast na tržištu idućih desetak godina, sve dok jedna od tih tehnologija nije prevladala u većini primjena.
Nedavno ste izjavili da ste i sami iznenađeni brojem uspješnih hrvatskih znanstvenika. Mi u Hrvatskoj ne znamo o njima previše. Možete li neke od njih posebno izdvojiti, tko je od njih još zabilježio neki vrijedan uspjeh?
Da, imate pravo: samo na MIT-u od 1000 profesora mislim da su barem četiri rodom iz Hrvatske: prof. Silvija Gradečak, prof. Tanja Bosak, prof. Dražen Prelec, i ja. Četiri od tisuću je prilično dobar broj za tako malu zemlju kao Hrvatska, zar ne?
Intenzivno se bavite nanotehnologijom, o čemu smo već razgovarali. I sam sam se uvjerio u mogućnosti takve tehnologije na materijalima kakav je, primjerice, grafen. Je li nanotehnologija doista znanost budućnosti? Skriva li ona i neke opasnosti?
Potencijal nanotehnologije je enorman, i njen je razvoj u samom početku: ovo što smo do sada vidjeli što se tiče nanotehnologije samo je malo dio dobrobiti koje ćemo osjetiti u budućnosti. Gotovo svaka nova tehnologija, a pogotovo tako moćna, skriva potencijalne opasnosti ako se pogrešno koristi ili ako se namjerno zloupotrebljava. Zato razvoju nanotehnologije moramo pristupati odgovorno i s puno opreza.
Nedavno ste se osvrnuli i na otkriće materijala koji odbija 97 posto Sunčeve toplinske energije. To je također područje vašeg proučavanja. Idemo li zaista prema savršenom materijalu koji će zgradu učiniti doista energetski čistom?
Potrebe čovječanstva za energijom su sve veće i veće; da bismo omogućili održivi razvoj naše civilizacije, moramo konstantno razvijati nove tehnologije koje će omogućiti sve veću i veću energetsku efikasnost. Svaki napredak u tom smjeru je dobrodošao, uključujući i primjer koji ste gore.
Stephen Hawking nedavno je dao neke kontroverzne izjave i o životu u svemiru i o umjetnoj inteligenciji, bila je to prilično tamna prognoza za budućnost čovječanstva. Što vi mislite?
Priča o Hawkingu i umjetnoj inteligenciji dobrim je dijelom krenula člankom koji je on napisao zajedno sa Stuartom Russellom i dvojicom mojih dobrih prijatelja i kolega s MIT-a, Frankom Wilczekom i Maxom Tegmarkom u Huffington Postu, tako da o tom članku znam dosta, kako je nastao i slično. Kao što možete vidjeti u tom članku, oni žele skrenuti pozornost na činjenicu da, ako uistinu uspijemo napraviti Opću Umjetnu Inteligenciju, to će vjerojatno biti najmoćnija tehnologija koju smo ikada napravili. Koristi bi bile enormna. No, kao što smo rekli i za nanotehnologiju, razvoju svake nove tehnologije, pogotovo jedne tako moćne tehnologije, treba pristupiti s jako puno odgovornosti. To ne znači da ne treba razvijati tu tehnologiju, nego samo da ju treba razvijati bez srljanja i s puno opreza.
Oženjeni ste, imate dijete. Ostane li vam vremena za život izvan fizike, po medijskim napisima vidimo da ste vrlo zaposlen čovjek?
Trudim se postići ravnotežu osobnog i privatnog života, koliko je to moguće, i moja obitelj je velika podrška u tome.
Dolazite li često u Hrvatsku? Kada dođete, čime se bavite, imate li neko određeno mjesto koje volite redovito posjećivati?
Kada dođem u Hrvatsku, trudim se provesti većinu vremena s obitelji i prijateljima koji tu žive i koje, na žalost, ne vidim dovoljno često.
>> Dva otkrića Marina Soljačića proglašena najboljima na svijetu
Svugdje smo uspjesni samo ne kod vlastite kuce,,,,,,,zasto,,,,,,,,,