Policajac Saša Modrić (32) koji je u utorak poginuo na službenom motociklu danas je pokopan na gradskom groblju u Samoboru.
Do nesreće je došlo u utorak oko 9.10 sati kada je 32-godišnji službenik Ravnateljstva policije vozio policijski motocikl spojnim kolnikom autoceste A3 s Ljubljanskom avenijom, odnosno prometnim krakom Zagreb-zapad.
Pri izlasku iz desnog zavoja na čvoru Jankomir, on je zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor, naletio na metalnu zaštitnu ogradu od koje se odbio. Vozač je potom pao i udario u metalni stup nosača zaštitne ograde, a motocikl je nastavio nekontrolirano klizati po cesti dok se nije zaustavio nakon naleta u ogradu sa suprotne strane ceste. Policajac je poginuo na mjestu nesreće.
Osim obitelji, rodbine i prijatelja, od njega su se danas oprostili i kolege iz policije koji su organizirano došli na sahranu u dugačkoj koloni na čelu koje su bili motoristi, pišu 24 sata.
Sindikat od glavnog ravnatelja policije zahtijeva utvrđivanje okolnosti koje su pridonijele pogibiji policajca na motociklu
Sindikat policijskih službenika uputio je u petak zahtjev glavnom ravnatelju policije Nikoli Milini u kojem traži utvrđivanje svih okolnosti koje su prethodile i, kako tvrdi, u velikoj vjerojatnosti pridonijele pogibiji Saše Modrića, policajca-motocikliste Mobilne jedinice prometne policije.
U zahtjevu kojeg potpisuje predsjednik Sindikata policijskih službenika Mario Puškarić traži se utvrđivanje je li Modriću na dan pogibije osiguran odmor na koji je imao pravo prema kolektivnom ugovoru te koliko je sati proveo na poslu i prevalio kilometara tog dana, ali i prethodnih dana u radnom tjednu.
Podsjećajući da je umor jedan od najvećih neprijatelja sigurne vožnje, u sindikatu dodaju da se u konkretnom slučaju od policajaca-motociklista očekuje, uz upućivanju na izvršenje konkretnih zadaća, i vožnja službenog motocikla koja zahtijeva viši stupanj pažnje i opreza od vozača osobnog automobila i drugih građana.
– Nesporno je da je poginuli policajac u konkretnoj situaciji bio pod određenim pritiskom i da je osjećao odgovornost da povjerenu mu zadaću obavi na vrijeme koje je propisao njegov rukovoditelj, stoga su se u konkretnom slučaju organizacije rada morali uzeti u obzir propisi koji reguliraju maksimalno dozvoljeno trajanje vožnje za profesionalne vozače što je regulirano Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima i uređajima za bilježenje udaljenosti u cestovnom prijevozu – navodi sindikat.
Ističu da je iz zakonskih odredbi razvidno što se smatra prekomjernom vožnjom sa stajališta sigurnosti u prometu te kako je upravo zbog pritiska poslodavaca na profesionalne vozače taj zakon i donesen kako bi se izbjeglo da voze duže nego što je preporučljivo.
– U konkretnom slučaju poginuli policajac je temeljem naloga nadređenog mu policijskog službenika upućen obaviti službenu zadaću koja je u sebi uključivala i vožnju službenog motocikla na većoj udaljenosti i u vremenu duljem od 9 sati – ustvrdio je sindikat podsjećajući i na europske propise o vožnji.
Mentalna potrošenost
– Nikako se ne može reći da je posao vozača u cestovnom prometu složeniji od obavljanja policijskih poslova te da je 10 sati rada policijskog posla po pitanju koncentracije i mentalne potrošenosti barem jednako 10 sati vožnje – te da je u konkretnoj situaciji poginuli policajac, obzirom na prijeđenu udaljenost, duljinu rada i neadekvatnosti odmora, vozio u okolnostima koje su ugrozile njegovu sigurnost kao i sigurnost svih sudionika u prometu.
Taj propust je, tvrde u sindikatu, u konačnici je završio pogibijom njihovog kolege isključivo radi loše organizacije rada koju je propisao i naložio njegov rukovoditelj.
– Mobilna jedinica prometne policije ustrojena je kako bi štitila i brinula o sigurnosti prometa na cestama, a ne da ugrožava živote drugih sudionika u prometu i živote svojih zaposlenika lošom i protuzakonitom organizacijom rada kojim se policijske službenike dovodi do iznemoglosti i konstantno ih se požuruje u izvršenju službenih zadaća kako se ne bi prouzročio prekovremeni rad ili veći iznos dnevnice, dok s druge strane smo svi svjedoci kako pojedini rukovoditelji izmišljaju nepotrebne nadzore, koje mogu obaviti i u redovnom radu, da bi sebi i svojim suradnicima pisali prekovremene sate koji znatno više opterećuju proračun nego prekovremeni sati policijskih službenika na terenu – zaključuje Puškarić.
Iz iskustva govorim da su policajci na motorima posebno neljubazni i pretjerano strogi.