Kao i resorni ministar Dobrović, i dr. Mario Šiljeg dolazi iz sveučilišne zajednice. Na Geotehničkom fakultetu predaje više kolegija iz područja inženjerstva okoliša. Radio je na Energetskom institutu Hrvoje Požar, a vodio je i Agenciju za zaštitu okoliša RH. Šest godina proveo je u zagrebačkoj Vodotehnici kao voditelj projekata kemijske tehnologije, uglavnom na izgradnji uređaja za pitke vode. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu kemijskog inženjerstva, upravo na rezultatima dobivenim na postrojenjima koje je Vodotehnika gradila diljem Slavonije i Baranje. Jedan je od prvih mladih hrvatskih znanstvenika koje je stipendirala Republika Slovenija, omogućivši mu usavršavanje na priznatom Kemijskom institutu u Ljubljani.
U HDZ-u ga smatraju umjerenim i sklonim okupljanju stručnjaka oko sebe. U suradnji s njemačkim IFO institutom, bio je zadužen za izradu stranačkog programa za poglavlje Okoliš, koje je uz poglavlje Energetike ocijenjeno jednim od najbolje pripremljenih.
Za sebe voli reći kako je o vodama najviše naučio od vodoinstalatera i radnika koji su cijeli radni vijek na uređajima, a da će mu odlaskom na novu dužnost nedostajati rad sa studentima. Na fakultetu kažu da to i ne čudi jer je od studenata upravo Šiljeg ocijenjen vrlo visokom ocjenom (4,9), istaknuvši se svojom pristupačnošću, atmosferom na predavanjima kao i odnosom prema studentima.
Šiljegov rad prepoznat je i od udruga civilnog društva i ima njihovu podršku, što je na funkciji koju će obnašati izuzetno bitno. U ekoudruzi „Lijepa naša“ rekli su nam kako ih je dr. Šiljeg poučavao da u javnost treba uvijek ići samo s dokazanim činjenicama i znanstvenim spoznajama kako se ne bi izgubila vjerodostojnost.
Ostaje vidjeti koliko će mu stečeno raznoliko iskustvo od javne uprave do akademskog i realnog sektora koristiti u resoru koji su partneri iz MOST-a istaknuli kao jedan od najzahtjevnijih.
Nadam se će g. Šiljeg zaista biti desna ruka ministru Dobroviću. Do sada je, nažalost,u području zaštite okoliša,od ministra pa do njegovih suradnika, bilo najviše onih koji nisu poznavali osnovna ekološka načela. Često se moglo čuti baš iz MZOIP da je nešto ekološki prihvatljivo, a da se zapravo radilo o nečemu što je štetno za ljudsko zdravlje i okoliš. Ako je do sada 95 % studija o utjecaju na okoliš bilo od strane ministarstva pozitivno ocjenjeno, znači da ocjenjivači nisu uopće bili ni objektivni ni stručni. Zaštita okoliša je ponajprije zaštita ljudskog zdravlja i budućnosti generacija koje dolaze. Hrvatska treba i može imati najbolja ekološka rješenja koja se primjenjuju u svijetu.