Ghislaine i Michel Pinel, roditelji prije gotovo četiri godine u Hrvatskoj nestale Anne-Cecil (23) u svom domu u Francuskoj shrvani su. Svatko tko je pokušao s njima kontaktirati, s druge je strane slušalice mogao čuti samo jecanje i plač. Suvisle rečenice nisu mogli izgovoriti...
Kako su nam rekli neki obiteljski znanci koji su s njima pokušali razgovarati, roditelji Anne-Cecil Pinel za mogućnost da su tounjski lovci u nedjelju pronašli ostatke tijela njihove kćeri doznali su od hrvatskih novinara. Nije s njima kontaktirala ni francuska ni hrvatska policija. A tako će biti sve dok policija ne bude sigurna da je riječ o Anne-Cecil.
Rekla je da ide u šetnju
– Oni iščekuju, plaču, nadaju se, sumnjaju. Razumiju da im policija i ne može ništa javiti... Ovo je, naime, već drugi ili treći slučaj da mediji objavljuju sumnju da je ona nađena, ali dok nema službene potvrde, dok analiza DNK to ne potvrdi, ne mogu nikomu vjerovati. Tek kada dobiju službenu potvrdu, doći će u Hrvatsku – kazali su nam znanci obitelji Pinel.
Obdukcija je napravljena, a u Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu provode DNK analizu. No, sudeći po lokaciji, ali i po onome što je nađeno uz ljudski kostur, vrlo je vjerojatno da je riječ upravo o francuskoj studentici koja je 21. srpnja 2014. godine nestala na tom području. U Hrvatsku je doputovala crnim kamperom koji je preuredila kako bi s prijateljicom Roxane mogla obilaziti festivale po Europi. Tako je potkraj srpnja te godine došla i u Primišlje kod Slunja na festival psihodelične glazbe Momento Demento gdje je bilo oko dvije tisuće gostiju, mahom stranaca. Zadnji dan festivala, kako je nakon njezina nestanka rekla istražiteljima njezina prijateljica, Anne-Cecil uzela je LSD i otišla na plesni podij. Nakon nekog vremena, rekla je da ide u šetnju. Otad joj se gubi svaki trag. U potragu je uključena policija, brojni volonteri, HGSS, pregledani su kilometri terena, ronioci su pretražili i korito rijeke Mrežnice, ali nestaloj djevojci nije bilo traga. Njezini su roditelji u kolovozu došli u Primišlje, posjetili su hrvatsku policiju, unajmili privatnog detektiva, u Francuskoj osnovali, uz pomoć Anneina rođaka Oliviera, i udrugu kojoj je jedini cilj preko interneta i na sve moguće načine tražiti njihovu nestalu kćer.
Pojavile su se razne priče, od toga da su je pojele zvijeri, da je sama otišla, da je oteta i kao robinja odvedena u susjedne zemlje, ali i da je otišla u minirano područje. I njezini su prijatelji, kao i roditelji, navodno, prošli kroz razne faze; od tuge i očaja do bijesa i međusobnog optuživanja, neki su se i udaljili od te priče, koja traje do danas. Njezini su roditelji potkraj prošle gdoine dali intervju jednom francuskom mediju u kojem kažu da ne žive nego preživljavaju čekajući bilo kakve vijesti o kćeri koja je zadnji put viđena u Tržiću Tounjskom.
Sedam lovaca Lovačkog društva Srnjak iz Tounja ljudske su kosti prije par dana pronašli na zaraslom području, u napuštenom selu, pored zidića, na mjestu koje je 2014. godine bilo označeno kao minski sumnjiv teren, pa je to područje pretraženo iz helikoptera. Udaljeno je samo dva kilometra od mjesta održavanja festivala, ni kilometar od njezina kampera. Stoga se potraga i tada najviše koncentrirala na taj dio Tounja.
Nisu čuli eksploziju mine
Njezina torbica, mobitel i jedan slušni aparatić nađeni su uz napuštenu kuću u blizini spomenika u Tržiću Tounjskom. I tada su je tražili lovci, ali nisu išli na područje gdje su ovih dana našli ljudske ostatke, a uz njih crne čizmice koje je nosila te slušni aparatić. Neki od stanovnika kažu nam da je uz kosti nađena i narukvica s festivala. Mještani nam kažu da misle da nije stradala od mine, jer nisu tih dana čuli eksploziju.
– Roditelji su bili te godine ovdje i tragali za njom, mi smo organizirali potragu i svake godine uoči festivala pregledavamo teren. Znam da je roditeljima, obitelji i njezinim prijateljima teško. Sve ove godine pate i pitaju se što se dogodilo. Potvrdi li se da je pronađena, vjerujem da će roditeljima u svoj toj tuzi ipak biti lakše – kazao je Val Kurtin, glasnogovornik festivala Momento Demento.
Pa zar postoji veca bol od ove ???Agonija tuga i jad!!Izgubiti i sahraniti vlastito dijete...Nada zadnja umire ali ipak umire...Zelim ovim roditeljima nadljudsku snagu.Zar je ovaj zivot za nekoga uistinu toliko okrutan?