Večeras će “Tiha noć” lebdjeti iznad Sarajeva. Pjevat će je stotine Hrvata koji će se u Parlamentu BiH okupiti na tradicionalnom Božićnom prijmu. Tiskat će se uz božićnu jelu, čestitati međusobno blagdane i već kasno noćas krenuti svojim domovima. Njih dvije, tri tisuće predstavnika politike, Crkve, kulture, sporta..., vratit će se u svoju Hercegovinu i svoju Bosnu slaviti blagdane sa svojima. U Sarajevu će tek ostati oni malobrojni Hrvati. Čuvat će “Tihu noć”. Ukrašavat će njome bar prividnu multikulturalnost glavnoga grada. Oni što su se iz njega odselili čeznut će za Sarajevom. Koje nije više kao nekada.
Ništa nas kao Božić ne vraća tako korijenima. Našem djetinjstvu. Prebirem po sjećanjima Božiće iz svoga malog Izbična pokraj Širokog Brijega, koje nikada kao tada nije bilo tako svečano. U bjelini, neuprljanoj od grijeha, snijeg ga je pretvarao u bajku. Ozračje blaženstva moglo se dotaknuti u ljudima, domovima, opipati u zraku... Ispod zvonika crkve muškarci u bijelim košuljama nazdravljali su svima, a žene u crnini dijelile su kolače.
Hrvati iz mnogih gradova BiH i Hrvatske dočekuju Božić tisućama kilometara daleko od svoga doma. Među američkim, australskim, europskim domovima, uz “Silent Night” ili “Stille Nacht”, čut će se i “Tiha noć”. Posvuda, baš u svakom kutku zemaljske kugle, pjevat će se i na hrvatskom. Četiri milijuna raspršenih Hrvata po cijelom svijetu prisjećat će se svog rodnog kraja. Isto toliko, četiri milijuna u domovini mislit će na njih. Bar tada, u tihoj noći nestat će jala. Bit će hrvatsko zajedništvo.
Ovih dana po svim gradovima svijeta djeca će slušati božićnu priču svojih roditelja. Pričat će im o svojim badnjacima, pjesmama, zajedničkom ručku nakon mise i darovima kojima su se veselili. U suzne oči stat će cijelo njihovo djetinjstvo i nostalgija za rodnim krajem. Koje je zamijenjeno urbanim zgradama i blještavilom svjetskih metropola. I novcem. U tuđini, ovoga tjedna svi će tražiti svoje Božiće. Mnogi su ih izgubili. Ponajviše oni što ih nisu prenijeli na svoju djecu, unuke, praunuke.
Ono što nije izgubljeno jest veza iseljene i domovinske Hrvatske. Golema je snaga domoljublje, osobito kakvo vlada ovih blagdanskih dana. Ono može pokrenuti svijet. Tu ljubav netko mora znati usmjeriti. Da je i do sada bilo više strategije, mnogi bi se vratili u domovinu, a oni što su u dijaspori mogli su imati bolji status i kao iseljenici i kao nacionalne manjine i kao suvereni narod u BiH. Ovako, ostali su raspršeni u svijetu najčešće prepušteni sami sebi. Čak su i jezik zaboravljali. Stoga će na desecima stranih jezika u desecima država Hrvati međusobno čestitati Božić. Bit će veliki uspjeh ako za nekoliko godina, umjesto Merry Christmas, Feliz Navidad, Fröhliche Weihnachten, Joyeux Noel, Buon Natale..., budu pozdravljali sa “sretan Božić”. Sanjam “Tihu noć” koju će na hrvatskom pjevati zbor od svih osam milijuna Hrvata. I mirne te bezbrižne noći u Sarajevu i BiH. Sretan vam Božić, Hrvati!
