\"Hvala Vam što ste me obavijestili da pišete biografiju o mom životu i uzbudljivim godinama na britanskoj političkoj sceni. Ne poznajem nikoga boljega od vas tko može kvalitetnije odraditi taj osjetljiv posao. Uvjerena sam da će knjiga biti fascinantna i zanimljiva čitateljima, ali jedino žalim što ja neću imati šanse osobno je pročitati\". Tim je riječima Margaret Thatcher 22. studenoga 2005. godine odobrila dugogodišnjem suradniku Robinu Harrisu pisanje njene biografije nazvane \"Not for Turning\" te mu se zahvalila što je radeći s njom pozitivno utjecao na njen uspjeh kao i na Konzervativnu stranku čiji su bili članovi.
Britanska izdavačka kuća Bantam Press objavila je Harrisovu knjigu dva tjedna nakon smrti Margareth Thatcher koja je umrla u Londonu 8.travnja od posljedica moždanog udara. U izjavi za Večernji list Robin Harris je naglasio kako je s posebnom pažnjom i odgovornošću godinama pripremao knjigu jer nije želio samo prikazati svijetu barunicu Thatcher onakvom kakva je bila u osobnom i političkom životu nego joj se i zahvaliti za sve dobro što je učinila za Veliku Britaniju, ali i na međunarodnoj sceni gdje su je zapamtili kao Čeličnu lady. Sprijateljio se s bivšom šeficom
\"Dobro sam poznavao gospođu Thatcher, znao sam sve o njenom životu, političkim mislima, navikama, željama i strahovima. Napisao sam joj stotine govora, razradili smo zajedno brojne ideje, savjetovao sam je u najkritičnijim trenucima i podnio sam ostavku kad je odlučila otići s premijerskog mjesta 28.studenoga 1990. Nastavili smo se družiti i kad više nije bila u aktivnoj politici, postali smo s vremenom i prijatelji. Sve je to trebalo složiti u priču i zadovoljan sam što su reakcije na knjigu uglavnom pozitivne\".
Harris je doktorirao na francuskoj povijesti, napisao je antologijsku knjigu o povijesti Dubrovnika, objavio je brojne članke u britanskim medijima i njegov je stil pisanja akademski, ali pun provjerenih činjenica, a osobna dimenzija daje posebnu emocionalnu razinu njegovoj biografiji Margaret Thatcher koja će poslužiti kao korisno štivo povjesničarima i analitičarima jedine premijerke Ujedinjenog kraljevstva. Hrvatska javnost upoznala je Robina Harrisa kroz Večernjakov dokumentarac \"Udružena nepravda\" u kojem se prije pravomoćne presude generalima Gotovini i Markaču otkrilo da optužnice za udruženi zločinački poduhvat i zapovjednu odgovornost moraju pasti. \"Građani Hrvatske, država Hrvatska i hrvatska dijaspora nikada ne smiju zaboraviti da su generali Gotovina i Markač nacionalni heroji i da uspomena na njih traje zauvijek jer istina uvijek pobijeđuje.\"- poručio je Hrvatima. S istom strašću za povijesnu istinu Harris je pisao o Thatcher koja je vodila Britaniju od svibnja 1979. do studenoga 1990.godine.
\"Oni koji nisu voljeli Margaret u knjizi će pronaći vrijedne detalje kroz koje će je barem bolje razumijeti, a ne osuđivati\"- Nije voljela tračeve ni gubljenje vremena Otkriva kako njegova šefica nije bila zainteresirana za tuđe intime, osobnosti nego je samo cijenila rad i predanost poslu. Od svog oca je naučila da se vrijeme ne smije gubiti uzalud pa je i jela na brzinu, što je brže moguće. U kabinetu u Dowing Street 10 imala je stolicu s visokim zaslonom i s vremenom su nastale rupe u tepihu ispod nogu. Odbila je novi tepih, dala je zakrpati stari. Thatcher je i u privatnim razgovorima bila agresivna i čvrstog stava, a u svojoj torbici je nosila zbirku izvadaka iz govora Winstona Churchilla. Brian Griffith, voditelj političkog odjela u njezinu kabinetu povezao je Thatcher i Franju Tuđmana početkom devedesetih. Zbog politike Zagreba prema BiH jedno se vrijeme distancirala i dok je trajao hrvatsko-muslimanski rat procjenila je da nije mudro dolaziti u Hrvatsku.
Nije smatrala da su Hrvati isključivi krivci, a Muslimani potpuno nedužni, ali je put u Zagreb i Vukovar odgodila za 1998.godinu i bio je to uspješan posjet. Tražila je od svjetskih sila da zaustave rat u Hrvatskoj i Bosni Bila je protiv embarga na oružje Hrvatskoj, osuđivala je velikosrpsku politiku i genocid u Srebrenici.
\"Kad je u kolovozu 1991.godine vidjela na televiziji kako tenkovi jugoslavenske vojske idu prema Zagrebu poručila je- \"ovo mora biti zaustavljeno\"- napisao je Harris. Thatcher je vjerovala da bi ona i Ronald Reagan da su na vlasti zaustavili Miloševića za kojeg je procjenila da je uzrok svim problemima. Nazvala je ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda i prosvjedovala zbog britanske politike koja je zastupala stav da se radi o nacionalističkim borbama i vjerovali su da se pregovorima rat može zaustaviti.
Harris navodi kako je baruničin interes za događanjima u Hrvatskoj omogučio da se susretne s brojnim ljudima iz te zemlje. Redovito je brifirana od dr. Drage Štambuka koji je bio predstavnik Hrvatske u Velikoj Britaniji i brzo su se zbližili te mu je vjerovala. Sprijateljila se i s Krstom Cvijićem, novinarom i političkim analitičarem u Londonu kojeg Harris u knjizi navodi kao \" vrlo anglozioniranog etničkog Hrvata\" i s povjesničarem Noel Malcolm koji je imao povijest Bosne i Kosova u malom prstu. Oko vojnih pitanja bila je u kontaktu s Norman Cigarom, američkim vojnim stručnjakom i hrvatskim generalom Martinom Špegeljom. Dobar dojam na Thatcher je ostavio bosanski general srpskog podrijetla Jovan Divjak. Za druge srpske lidere govorila je da su poput nacista, ali zbog Divjaka je upozoravala one koji su prozivali Srbe kao negativne da ne \"zaborave i na dobre Srbe\".
S Franjom Tuđmanom sastala se nakon ostavke na premijersku funkciju i potom opet u kolovozu 1992.godine. Nije bila oduševljena s Tuđmanovim izinstiranjem na povijesnim temama, a puno bolju ocjenu nije dobio ni Alija Izetbegović, ali je podržavala ideju obojice lidera za samostalnim državama. Harisa Silajdžića je procijenila elokventnim, ali nije joj promaklo da su ga po Londonu vozili Iranski diplomati i tjelohranitelji što je učvrstilo njenu tezu da će se u Bosni implementirati islamski radikalizam ako Zapad digne ruke od njih. Najdraži BiH političar bio joj je Ganić Barunici je najdraži bosanski političar bio Ejup Ganić . Kad ga je upoznala nakon što se probio iz okupiranog Sarajeva pozvala je Ameriku da pošalje ultimatum Beogradu i zatraže da zaustave rat u Bosni i vrate prognanike.
Njene procjene Washington je shvatio tek dvije godine kasnije kad su održani pregovori u Daytonu. Nakon masakra u Srebrenici prozvala je britansku politiku Johna Majora za neodgovorno ponašanje. Pisala je Jacques Chiracu, telefonirala Helmutu Kohlu da pomogne \"herojskom\"kardinalu Franji Komarici. Boraveći u Americi stalno je govorila o \"sramoti međunarodne zajednice za stanje u Bosni\".
Razgovarala je s američkim senatorom Bob Dolem koji je potom utjecao na Clintonovu administraciju. Bila je šokirana razaranjima Vukovara, poklonila se žrtvama na Ovčari. Moralna političarka \"Margaret Thatcher je imala jaka moralna stajališta i to ju je motiviralo da tijekom agresije na Hrvatsku i Bosnu ne stoji po strani. Brzo je razmišljala i imala fantastičnu memoriju. Ona potječe iz izrazito religiozne metodističke obitelji, a ti ljudi imaju snažno izražena načela o dobru i zlu te drže da svoja stajališta moraju prenijeti i u političku arenu\"- zaključio je Robin Harris.
Naglasio je da i Margaret Thatcher ima svoje političke slabosti, a najizraženija je bila što nije mogla duže unaprijed planirati događanja, bila je često tajnovita i nije dovoljno vodila brigu o selekciji ljudi koji će cijeniti sto je učinila za Britaniju i nastaviti njen posao. Upučeniji tvrde da je ta opaska poslana premijeru Davidu Cameronu.
Margaret Thatcher će ostati zabilježena kao jedna od najkontroverznijih političarki 20.stoljeća sa podjednakim brojem onih koji je idealiziraju i onih koji je osporavaju. Istina je i to da je pokazala više odlučnosti nego bilo koji drugi političar njene generacije. To Hrvati najbolje razumiju.
>>Posljednji ispraćaj: Margaret Thatcher otišla je bez oluje
