Desni radikali i Europa

U vlak europskih populista i suverenista ukrcavaju se ekstremi, nacisti i fašisti

Viktor Orban
Foto: Bernadett Szabo/REUTERS/PIXSELL
1/3
18.09.2018.
u 23:46

Sve te desničarske stranke su različite i imaju različite poglede na funkcioniranje države. I ni u jednoj državi još ne dobivaju dovoljno glasova da bi imale većinsku vladu. Moraju koalirati, a to znači da moraju raditi kompromise

Jimmie Åkesson (39), čelnik Švedskih demokrata, stranke u koju su ušli i članovi nacističkih pokreta, smatra, kako se doznaje, da je dobio samo 17,6 posto glasova na švedskim parlamentarnim izborima zato što ga je uoči izbora podupro Matteo Salvini, čelnik ksenofobne Lige i talijanski ministar unutarnjih poslova. Neki švedski birači, kada su čuli da Salvini podupire Åkessona, odustali su od glasanja za Švedske demokrate. Jer, jedno je biti protiv nekontrolirane imigracije, a drugo je biti desničar autokratskih tendencija.

No švedske izborne rezultate, kao i općeniti val tzv. populističkih ili suverenističkih stranaka, treba gledati i uzimajući u obzir ne samo da čak 82 posto Šveđana nije glasovalo za takvu stranku, već i da je brana sazdana od zaštite ljudskih prava i neovisnosti javne uprave izdržala najezdu tzv. populista i zagovornika “neliberalne države ili neliberalne demokracije”. Poraz mađarskog premijera Viktora Orbana u Europarlamentu najveći je dokaz čvrstoće temelja na kojima je sazdana Europa. Orbanov govor u Europarlamentu bio je više nego patetičan, jer se nije odlučivalo o tome, a što je on htio nametnuti, kako se treba držati pred valom izbjeglica postavljanjem žilet-žice, već o nedemokratskim zakonima koje je uveo u Mađarsku. Odlučivalo se o zakonima protiv slobode izražavanja i protiv neovisnosti sudaca.

Viktor Orban
1/12

Potporu Orbanu dao je Salvini koji bi htio stvoriti, zajedno s čelnicom Francuske nacionalne fronte (FN) Marine Le Pen (i Åkessonom, brexitovcem Nigelom Farageom i sličnima) neku vrstu “suverenističke internacionale”. Ali, nisu svi “populisti” i “suverenisti” isti, a nemaju ni mnogo dodirnih točaka s demokršćanima. Primjerice, samozvani kandidat za novog predsjednika Europske komisije, njemački demokršćanin Manfred Weber (čelnik bavarskog CSU, što je regionalna ruka CDU), koji je određene stavove o izbjeglicama dijelio s Orbanom, u Europarlamentu je bio na strani ostalih europskih pučana koji su sankcionirali “orbanizaciju” Mađarske.

Nađeš si lijepo neprijatelja...

Kako bismo bolje shvatili razliku između dijela europskih demokršćana i Orbana koji je na čelu stranke Fidesz, koja je članica Europske pučke stranke (EPP), svojim nam je držanjem priskočio u pomoć Salvini. Protiv Salvinija talijansko tužiteljstvo pokrenulo je istragu, što je moralo i po službenoj dužnosti, zbog sumnje da je odlukom kojom nije dopustio iskrcavanje 117 izbjeglica s broda talijanske obalne straže Diciotti u talijanskoj luci (time što su bili na talijanskom brodu i u talijanskoj luci već su bili na talijanskom teritoriju) počinio kazneno djelo otmice. Salvini je kazao kako mu suci ne mogu suditi jer ga je izabrao narod, a suce nije izabrao narod.

Šef države Sergio Mattarella održao je Salviniju, iako ga nije spomenuo, lekciju o funkcioniranju demokratske države. Nitko nije iznad zakona koji vrijedi za sve i “u našem sustavu ne postoje izborni suci, već oni djeluju na temelju uloge koju im daje Ustav, pa prema tome nisu pozvani slijediti izbornu orijentaciju, već moraju primijeniti zakone”. Isto tako u Europarlamentu nije se glasalo o politici prema izbjeglicama, već o tome krše li se političkim odlukama temelji pravne države. Salvini je htio, opravdavajući svoj potez kao zaštitu granica od izbjeglica, biti iznad zakona i uloge koju politika ima u demokratskoj državi. Nađeš nekog neprijatelja (Hitler je pronašao Židove) koji bi mogao ići na živce mnogima i onda prilagođavaš zakone kako bi oni bili u navodnu svrhu sprečavanja ulaska izbjeglica. Pitanje izbjeglica ne rješava se smanjivanjem ljudskih prava, rješava se politikom, a ne zakonima kojima se uskraćuju slobode i vlastitoga naroda.

U vlak populista ili suverenista ukrcali su se i nacisti i fašisti. Švedski demokrati osnovani su 1988. ujedinjenjem nekih nacističkih pokreta. Poslije su malo izmijenili krvnu sliku, a glavna im je politika zaustavljanje imigracije i islamizacije zemlje. Alternativa za Njemačku (AfD) nastala je 2013. kao antieuropska, ali je zatim ušla i u vode negacionizma, minimiziranja holokausta i smanjivanja odgovornosti nacističke Njemačke za Drugi svjetski rat i progon Židova.

Jimmie Åkesson, čelnik Švedskih demokrata, stranke u koju su ušli i članovi nacističkih pokreta, dobio je 17,6 posto glasova na švedskim parlamentarnim izborima
Foto: TT NEWS AGENCY/REUTERS/PIXSELL

Sjeverna liga nastala je 1989. s planom odcjepljenja sjevera Italije od “neradnog” i omraženog juga. Neprijatelji Sjeverne lige bili su Talijani s juga. Sjevernjaci su navijali: “Naprijed Etna” svaki put kada je taj vulkan na Siciliji počeo izbacivati lavu. Sada je ta stranka iz imena izbacila pridjev “sjeverna” i neprijatelji su postali svi oni, posebno ako su tamnije boje kože, izvan granica Apeninskog poluotoka. Na izborima u proljeće ove godine Ligu su poduprle neofašističke stranke, koje su čvršće u Rimu i na jugu zemlje, kao što su Casa Pound i Forza Nuova.

Danska narodna stranka (DF), koja je na parlamentarnim izborima 2015. s 21 posto glasova postala drugom u državi, protivi se masovnom ulasku izbjeglica, posebno muslimana, ali nema mnogo zajedničkog s, recimo, Ligom ili Casom Pound. Kako u Danskoj, tako u Finskoj (stranka Pravi Finci, koja je na izborima 2015. dobila 17 posto glasova i postala druga u državi) i Norveškoj (Stranka napretka dobila je na izborima 2017. 15 posto glasova) itd., postoje desne stranke, ali su one na određen način uključene u donošenje odluka vlade ili daju vanjsku potporu vladama.

Neistomišljenik pod krovom

No sve te desne stranke međusobno su različite, a prije svega imaju različite poglede na funkcioniranje države. I ni u jednoj državi, bez obzira na to jesu li na vlasti (kao Liga u Italiji ili FPÖ u Austriji), uz vlast ili u oporbi, ne dobivaju dovoljno glasova da bi mogle imati većinsku vladu. Uvijek moraju koalirati, a to znači i da moraju ulaziti u kompromise.

Manfred Weber, koji je i predsjednik europskih pučana u Europarlamentu, bez obzira na to što je uglavnom bio na Orbanovoj strani, sada je glasovao za uvođenje sankcija Mađarskoj zbog zakona kojima krši slobode. Austrijski premijer Sebastian Kurz, kao čelnik i austrijske Pučke stranke, koji se približio Višegradskoj skupini (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka), nije bio u ovom slučaju uz Orbana. Vjerojatno Orbanova stranka Fidesz neće biti izbačena iz kluba zastupnika europskih pučana (teško je i da će doći do procedure kažnjavanja Mađarske bez obzira na izjašnjavanje Europarlamenta), jer uvijek je bolje imati neistomišljenika pod krovom nego neprijatelja izvan kuće.

Da budemo još jednostavniji. Kada je tadašnji 36. predsjednik SAD-a Lyndon Johnson odlučio potvrditi Edgara J. Hoovera doživotno na čelo FBI-a, unatoč protivljenju mnogih, dao je za to obrazloženje koje je ušlo u američki politički rječnik: “Bolje je imati ga unutar šatora i da piša izvan, nego imati ga izvan šatora pa da piša unutra (Better to have him inside the tent pissing out, than outside the tent pissing in)”. Vjerojatno će se tim motom, premda ga neće spominjati, voditi europski pučani kada budu odlučivali o sudbini Fidesza. Osim toga, u koji bi onda klub zastupnika u Europarlamentu ušli Orbanovi ljudi?

HDZ-ovi europarlamentarci pogriješili su što nisu glasovali kao većina pučana. Prvo, kao što smo spomenuli, teško je da će doći do kažnjavanja Mađarske jer je procedura duga i komplicirana pa se produbljivati razmirice između dviju država ne isplati. Drugo, time što su glasovali “za” Orbana zasigurno neće navesti Mađarsku da popusti oko Ine. Orban će prvi kazati da se politika ne smije miješati u domene u kojima nema ovlasti. Osim toga, Orban neće biti vječno na vlasti, a Mađarska će vječno biti susjedna država.

HDZ je propustio priliku pokazati da nije na desničarsko-neliberalnoj strani. Temeljna načela ostaju kao vrijednost, a kalkulacije o trenutačnoj isplativosti nekog političkog poteza nisu ekonomske. Europarlament je pokazao da ne želi bez reakcije prepustiti skretanja prema “neliberalnoj demokraciji” kao što su stranke dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća propustile suprotstaviti se nacionalsocijalistima i fašistima u Njemačkoj i Italiji.

Nordijske zemlje u kojima tzv. populističke stranke sudjeluju u vlasti smatraju da se Mađarska udaljuje od kršćansko-demokratskih vrijednosti.

“Mađarska se jasno udaljuje od naših načela”, kazala je švedska pučka zastupnica Anna Maria Corazza, ali i njemačka europarlamentarka iz CDU Sabine Verheyen kaže kako unutar CDU raste “frustracija zbog Orbanovih akcija”. Europski demokršćani, osim HDZ-a i pokreta Naprijed Italijo Silvija Berlusconija koji nema mnogo sličnosti s tradicionalnom demokršćanskom strankom, ali je ipak, uz mnoga suprotstavljanja, primljen u obitelj EPP-a, jasno se distanciraju od Orbana.

Steve Bannon (64), američki populist i bivši savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa, htio bi u Europi stvoriti neku vrstu “suverenističke internacionale”. Suverenisti svih zemalja, ujedinite se! Ako su suverenisti, kako se mogu ujediniti? Zapravo Bannon želi zajedno s Orbanom, Salvinijem, Le Pen… srušiti EU. Koji su njegovi interesi? Jesu li političari koji se busaju u prsa kao zaštitnici europskih kršćanskih tradicija razmislili što tu radi Amerikanac? Svakako će izbori za Europski parlament u svibnju 2019. pokazati klizi li Europa prema nacionalizmima kakvi su bili oni tridesetih godina 20. stoljeća ili je volja za nastavkom života u miru, bez ratova, zaživjela u srcima građana.

Još za europske izbore 2004. Jörg Haider, koji je bio na čelu FPÖ-a, htio je stvoriti savez desničarskih stranaka, ali nije u to uložio mnogo truda, a u savez nije namjeravao uključiti Nacionalnu frontu jer je tadašnjeg njezina čelnika i osnivača Jean-Marieja Le Pena (oca Marine) smatrao rasistom. Ta europska skupina desničarskih stranaka trebala se zvati Euro-nat. Zapravo, i u pojedinim državama desničarske se stranke ne ujedinjuju, a kamoli u Europi. U Njemačkoj postoje najmanje tri (Republikaner, NPD i DVU), u Italiji uz Ligu i više njih (Ms-Fiamma tricolore, Forza Nuova, Casa Pound i Fronte sociale nazionale); španjolska je desnica različita od grčke, britanske itd., a da ne govorimo i o razlikama s nordijskim strankama. No to što nisu ni slične i što mnoge nisu ni u parlamentima ne znači da ih treba olako uzeti jer svojim stajalištima utječu na stavove parlamentarnih stranaka koje žele privući i njihove birače.

Rasno različiti

U Europskom parlamentu već postoje euroskeptične i desničarske stranke, ali nisu mogle oformiti samostalni klub zastupnika. Nakon europskih izbora 2014., na zajedničkoj konferenciji za novinare Le Pen, Geert Wilders (nizozemska Stranka slobode PVV), Salvini, Harald Vilimsky (FPÖ) i Gerolf Annemans (belgijska stranka Vlaams Belang) kazali su kako su sigurni da mogu formirati novi klub zastupnika Savez Europe za slobodu (EAF), ali nisu uspjeli spojiti 25 parlamentaraca izabranih u najmanje četvrtini država članica. Le Pen i Wilders htjeli su stvoriti veliku skupinu u koju su htjeli uključiti i britanski UKIP Nigela Faragea, ali su britanski euroskeptici odbili ući u savez s “previše ekstremnom”, kako su kazali, strankom Le Pen.

Svaka od tih desničarskih stranaka ima nešto što se drugoj ne sviđa, usto se ni birači tih stranaka ne trpe jer se smatraju međusobno rasno različitima.

Početkom devedesetih godina, kada su se u do tada realsocijalističkim državama počele okupljati razne do tada zabranjene skupine, pa i skinheadi, jedna takva skupina iz Slovenije htjela se udružiti ili sprijateljiti s njemačkom. Više su puta Slovenci pisali njemačkim “kolegama” i nisu dobivali odgovor. Na koncu je odgovor stigao: “Ali vi ste Slaveni.”

Može li val desničarskih stranaka, koje se danas naziva populističkim ili suverenističkim, preplaviti Europu? Predizborna kampanja za euroizbore je počela.

Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...

Komentara 5

BE
berija
00:40 19.09.2018.

Silvije Tomašević još jednim nategnutim tekstom dokazuje da je obično ljevičarsko laprdalo. Puno riječi da bi se pokazalo što? Da su desne stranke raznorodne? Da se zagovaratelji "slobode" okupljaju pod spomenikom Karlu Marxu u ime čijih zamisli je u Europi i svijetu ubijeno više ljudi nego pod svim desnim režimima zajedno? Tomašević je "intelektualac" koji je neki dan otkrio da postoje neki ljudi koji se bave fizikom. Rabljenje pojma "izbjeglice" umjesto pojma "nezakoniti useljenici" ili "lijeni, neobrazovani, nasilni zlorabitelji socijalnih pogodnosti u Europi" pokazuje potpunu društvenu sljepoću ovog prekrasnog primjerka ljevičarskog nasilnika. Što reći o njegovim tekstovima osim "Usred te silne i nepotrebne raskoši, primjećujem da gajite svinje i kokoši."

FT
feel_the_coruption
09:57 19.09.2018.

Neću u hrvatskoj nove zahiroviće i komšiće, neću nikog tko se neće prilagoditi životu domicilnog stanovništva, i zato sam fašist? Tko ih želi, nek si ih uzme doma i odgaja.

KR
kruti
08:40 19.09.2018.

čim sam vidio naslov&autora članka RUTINIRANO donosim odluku da to NE čitam!!!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije