Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved posjetio je u utorak mjesto Ervenik, gdje je zapalio svijeću kod spomen-obilježja obitelji Čengić, mučki ubijenoj početkom 1992. u zločinačkom pohodu pripadnika srpskih paravojnih postrojbi.
Četveročlana obitelj Čengić, roditelji i njihovo dvoje djece, u dobi od jedanaest i četiri godine, ubijeni su 1992. godine u tada okupiranom Erveniku.
Ministar Medved je prilikom posjete mjestu stradanja mlade obitelji najavio realizaciju uređenja spomen-sobe u njihovoj spaljenoj obiteljskoj kući kao trajni podsjetnik na njihovu tragičnu sudbinu, priopćilo je Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Uz članove obitelji Čengić i ministra Medveda, počast stradaloj obitelji zajedničkom molitvom odali su hrvatski branitelji, članovi udruga iz Domovinskog rata, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak, državni tajnik u Ministarstvu uprave Darko Nekić i drugi dužnosnici.
Odajući im počast, ministar Medved prisjetio se svih nevinih civilnih žrtava Domovinskog rata među kojima je i četveročlana obitelj Čengić, a čija je sudbina i danas nepoznata široj hrvatskoj javnosti.
Početkom 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi duže su vrijeme terorizirali nesrpsko stanovništvo na tada okupiranom području Ervenika, pljačkajući i paleći njihove kuće s ciljem njihova trajnog protjerivanja, a najstravičniji zločin bilo je ubojstvo četveročlane obitelji Čengić.
U zločinačkom pohodu, 18. siječnja 1992. u večernjim satima u zaseoku Šašići kod Ervenika zvjerski su ubijeni supružnici Drago (39) i Nevenka (32) te njihovi maloljetni sinovi Slobodan (11) i Goran (4), a potom su zločinci zapalili njihovu i sve preostale hrvatske kuće u selu.
Ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka četveročlane obitelji Čengić iz obiteljske grobnice na mjesnom katoličkom groblju Ervenik obavljena je 22. siječnja 1997., te su njihovi posmrtni ostaci dostojno pokopani na istom groblju prema želji obitelji.
U kolovozu 2007. podignuto je spomen-obilježje u znak sjećanja na obitelj Čengić, u dvorištu njihove nedovršene obiteljske kuće.
Grubori su reakcija na akciju srpske agresije a ne sramora. Sramota je da potpredsjednik Hrvatske vlade izjednačava agresora i žrtvu iako je sam bio hrvatski specijalac. Nikad nismo imali lustraciju i zato nam partizanska unučad i dalje kroji povijest. A svak ima svoju cijenu pa i Medved.