Počinitelji prometnih nesreća kaznu uglavnom izdržavaju u Kaznionici Lipovici-Popovači gdje čine dvadesetak posto zatvorske populacije (kapacitet kaznionice je 260 zatvorenika). Tu je prošle godine na izdržavanju dvoipolgodišnje kazne bio i prvi u nas osuđeni za nesreću na moru, u kojoj su poginule dvije osobe, koje su s njim te 2002. godine bile na plovilu.
Šestu godinu u Lipovici se provodi u poseban tretman koji traje koliko i kazna, a tijekom kojeg se zatvorenike uči poznavanju prometnih propisa, uzrocima nesreća, posljedicama i prometnoj kulturi. Za našeg lanjskog posjeta kaznionici u Lipovici je bio i mladić koji je taj tretman polazio već drugi put. Jer, bez obzira na to što je 2001. godine za Martinje pijan podletio pod šleper i ubio prijatelja, a sam završio u komi, izašavši iz zatvora na istom je mjestu, opet pijan, ponovno skrivio prometnu u kojoj je ubio drugog prijatelja. Ni zbog jedne od te dvije nesreće nije osjećao ni krivnju ni kajanje, dok 40 posto osuđenih ima razvijen takav osjećaj. Isti je postotak i onih koji, iako žale, misle da je kriva i žrtva. Uz zatvorsku kaznu osuđenicima za kaznena djela iz prometa izriče se i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Ali, ona počinje teći tek nakon odslužene kazne pa ubojice s ceste mogu voziti dok tko zna koliko dugo traju sudski procesi, ali i kada iz zatvora odlaze kući na slobodan vikend.
Dva pijanstva, dvije smrti, dvije kazne
U prometne recidiviste ubraja se i Šibenčanin Zoran Okrst (32), prije dvije godine na sudu u Splitu nepravomoćno osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu zbog prometne iz 2005. godine, kada je poginula njegova suputnica Kristina Gović. Ta se nesreća dogodila u Gornjem Muću, a 32-godišnji Okrst je vozio prebrzo i bio je pijan, baš kao i u prosincu 2008. godine kada je skrivio nesreću u kojoj je poginuo 37-godišnji Ante Šupe iz Tromilja. Suvozačica mu je u toj nesreći bila Mirela Rupić, poznatija kao majka izvanbračne kćeri glumca Gorana Višnjića. Zbog ove je nesreće osuđen na pet godina zatvora. Mediji su ga proglasili osmim najopasnijim vozačem na našim cestama jer ima pedesetak prekršaja.
Četiri godine nitko ne može naći bakarskog ubojicu s ceste
Tko zna u kojem se kutku svijeta nalazi i po čijim cestama juri 34-godišnji Vanja Piškulić iz Bakra, lanjskog prosinca na sudu u Rijeci nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora zbog smrti dviju osoba koje je skrivio u dvije prometne nesreće? Za pravosuđe i policiju kao da je u zemlju propao već eto četvrtu godinu, otkako je 2. studenog 2007. godine, prebrzo vozeći, golfom u riječkoj Ulici Janka Polića Kamova naletio na 54-godišnju pješakinju Branku Ivanac. Srušivši je na tlo, Piškulić kojemu je u vrijeme nesreće vozačka već bila oduzeta, izjurio je iz automobila, ostavio ga na sred ceste i pobjegao u nepoznato. Zbog nepružanja pomoći osuđen je na jednu, a zbog smrti pješakinje na dvije godine zatvora. Još četiri godine robije sud mu je izrekao jer je pijan i prebrzo vozeći 2005. godine u Sušačkoj Dragi skrivio smrt suvozača Spomenka Mirića. Nakon ujedinjenja kazni odlučeno je da iza rešetaka treba provesti spomenutih šest i pol godina.
Zbog smrti dvoje pješaka nikada više ne smije voziti
Presuda kojom je lani Božidar Celjak osuđen na šest i pol godina zatvora postala je pravomoćna. Tako je Celjak postao prvi državljanin Hrvatske kojemu je uz zatvorsku kaznu izrečena i sigurnosna mjera po kojoj nikada više ne smije upravljati nijednom vrstom motornih vozila!
Celjakov slučaj se trenutačno nalazi pred Vrhovnim sudom jer je zatražio da se primjenom izvanrednog pravnog lijeka presuda iz Zlatara preinači. Taj 49-godišnjak iz Pustodola Začretskog na duši ima dvije poginule osobe – Nadu Krznar (78), koju je usmrtio kada je na nju i njezine dvije prijateljice s kojima se vraćala iz crkve lanjske veljače pijan naletio. I on je poput Piškulića pobjegao s mjesta nesreće, ali njega je policija pronašla kod kuće. Na istom mjestu gdje je ubio Nadu Krznar Celjak je tri godine prije ubio Stjepana Huisa, zbog čega je bio osuđen na dvije godine uvjetno, uz rok kušnje od pet godina. Navodno mu vozačka tada uopće nije bila oduzeta.
Zanimljivije od pisanja o budalama za volanom bilo bi pisanje o tome tko su ljudi koji takvima, nakon što skrive stravične nesreće, opet omoguće da voze auta i da ostanu nekažnjeni...