Lov na morske pse na otvorenom moru nedaleko od svjetionika Blitvenica
za sportskog ribolovca Sašu Rakara i njegova prijatelja Danka Medića
zamalo je bio koban u hipu se pretvorio u grčevitu borbu za
život. Sašu Rakara ugrizao je morski pas pa ga je trebalo što prije
prevesti na obalu, udaljenu 30 milja, do bolnice.
Saša Rakar, ugostitelj i vlasnik restorana Primošten u Zagrebu, i
prijatelj mu Danko Medić, građevinski poduzetnik iz Sydneya, strastveni
su sportski ribolovci. Danko Medić specijalizirao se za lov na velike
morske pse te je, po veličini i broju ulovljenih primjeraka, jedan od
najpoznatijih lovaca na morske pse u svijetu. Usto, dobitnik je mnogih
nagrada.
Saša Rakar pak lovi isključivo tune. No, prošle ga je godine prijatelj
nagovorio na drugu vrstu lovine.
Majstor za psine
Majstor mi je odlučio pokazati kako se love morski psi. Donio je
i posebno mamilao iz Australije prisjetio se Saša Rakar.
Za vožnje Sašinim brodom Chiraz od Jezera na otoku Murteru prema otoku
Purari, posljednjem u nizu bisera Kornatskog otočja, pripremali si
mamilo i razglabali o načinima lova na morske pse. Kad su stigli
nadomak svjetionika Blitvenica, u more su spustili primame. Lovili su
četirima štapovima. Prvi su mamac spustili na dubinu od 150 metara, a
četvrti ni na deset metara.
Nedugo potom, nedaleko od broda zamijetili su siluete, a onda i leđnu
peraju kako siječe uzburkanu površinu mora. Morski su psi kružili oko
broda, nestajali u dubini, pa opet izranjali. Bila je to igra
nadmudrivanja riba i ribolovaca.
Gledaj kako kruže oko mamca! Čini mi se da su se dobro namamili.
Pitanje je trenutka kad će zagristi. Znam im ćud, davno sam proniknuo u
nju objašnjavao je Danko Saši. Trajalo je to neko vrijeme. Najlon
je lelujao kad bi ribe doplivale bliže površini, kao da su udarcima u
mamce iskušavale njihovu kakvoću.
Brzo na štap! Zagrizao je povikao je Danko. S role se u
hipu odmotalo tristotinjak metara najlona, a onda je zastalo. Saša je
počeo povlačiti najlon ne bi li ribu privukao.
Velika je i jaka. Odeeee otelo se Saši dok je grčevito
namotavao olabavljeni najlon.
Ni prva ni posljednja... Ništa zato. Bit će ih još tješio
ga je Danko.
No dok je namotavao najlon na rolu, ponovno se zategnuo.
Nije, čovječe! Imam je! Opet zateže bio je ushićen Saša.
To je onaj neopisivi trenutak u ribolovu. Preokret, kad nakon čekanja
riba napokon zagrize. Vučeš je k sebi, a onda, najednom, najlon
olabavi. Riba se otkvačila ili je prekinula najlon. No, taj put riba se
nije otkvačila niti je pregrizla najlon, nego je velikom brzinom
zaplivala prema brodu. To je olabavilo najlon pa je Saša pomislio da je
nestala. No, borba se nastavila. Svaki put kad bi je Saša privukao
brodu, ona bi naglo zaranjala, pa je valjalo popuštati. Potezanje i
popuštanje trajalo je, sve u svemu, 55 minuta. No kad su ribu uspjeli
privući na desetak metara od broda, ocijenili su da je bila teška i
više od stotinu pedest kilograma. Snagu i veličinu procijenili su po
tome što se krmeni dio broda, kad bi riba naglo zaronila u dubinu,
spuštao do same površine mora, a triput čak i ispod površine.
Opasna igra
No, uspjeli su je dovući do broda. A kad su kanili prerezati najlon i
pustiti je, osjetili su nagli trzaj. Riba je oštrim zubima presjekla
najlon i zaronila u dubinu.
Nismo stavljali sajle niti smo lovinu željeli izvlačiti na brod.
Lovili smo ekološkim udicama, kojima nakon nekog vremena glava otpadne
pa se riba oslobodi udice bez ikakve opasnosti objasnio je Saša.
Bila je to njihova igra s morskim psima. Saša je učio kako ih najlakše
uloviti, a za Danka je to bio rutinski lov.
Sat vremena nakon što je s udice pobjegao prvi morski pas, zagrizao je
još veći. I s njim su se nadmudrivali oko sat vremena. I taj je, nakon
jednosatne borbe, naglim trzajem pregrizao najlon i oslobodio se.
Često je tako. Ma kako bio umoran, morski pas ipak pregrize
najlon pri izvlačenju na brod objasnio je Danko te
nastavio: Ako ribu želiš izvući na brod, udicu valja postaviti na
sajlu.
Treći morski pas kojega su uspjeli privući blizu broda bio je težak oko
80 kilograma. I taj se oslobodio. No četvrti je već ulovljen
rutinski iako su se i s njim natezali pedesetak minuta. Njega su pak
oslobodili lovci presjekavši najlon.
Peta je njihova lovina bila najmanja, no taj ih je pas najviše izmučio.
Otimao se i prevrtao. U silovitu kovitlacu najlon mu se omotavao oko
tijela doimao se poput upletena vretana.
Kao pile u kučinu
Tako obmotana nismo ga htjeli pustiti u more jer se ne bi mogao
osloboditi najlona. Zapleo se kao pile u kučinu sjeća se Saša.
Zato su ga izvukli na palubu. Malo potom Saša je osjetio strašnu bol u
nozi pas ga je nekoliko puta ugrizao kao žilet oštrim zubima. Iz
gležnja desne noge šiknuo je mlaz krvi do iznad koljena. Saša je
problijedio.
Ma vidi ti mrcinu procijedio je.
Danko je brzo reagirao.
Brzo nogu ovamo. Opasno je. Čovječe! Pa ti ćeš začas iskrvariti!
Saša je čvrsto pritisnuo krpu na gležanj ne bi li zaustavio krvarenje,
a Danko mu je nogu podvezao na bedru, snažno stežući povez. Nazvali su
Marinka Pavlića, predsjednika Športskog ribolovnog društva Punta Rata u
Jezera, te mu poručili da organiriza hitnu pomoć u Murteru. Potom su
punim gasom zaplovili prema obali.
U Domu zdravlja u Murteru kažu da je vjerojatno prerezana vena pa
je bolje da vozite u šibensku bolnicu. Sve sam organizirao. Na rivi će
čekati Hitna pomoć javljao je Marinko Pavlić mobitelom.
Vozili su dvadesetak milja na sat, no i to im se činilo sporo. Nakon
sat i pol vožnje, pristali su uz šibensku obalu.
U bolnici su Saši ranu očistili.
Najviše me je boljelo kad su iz rane vadili oštre zube morskog
psa prisjeća se Saša, koji je iz bolnice izašao s otpusnim pismom
u kojem je pisalo: "Ugrizao ga morski pas na suhom."
Pustolovina je imala sretan završetak za sve, osim za morskog psa
osvetnika on sada prepariran visi na zidu restorana Primošten.
Premda ga nisu uspjeli izvagati, procijenili su da je bio težak više od
pedeset kilograma.
BIZARNOSTI Avantura koja je mogla doći glave ribiča Sašu Rakara i njegova prijatelja Danka Medića
Ugrizao me morski pas na suhom
